David i Golijati

Goran Prgin u stopostotnom vlasništvu ima šest tvrtki, a u pet je u joint ventureu s raznim stranim partnerima. Te tvrtke pokrivaju poslove od gradnje i remonta brodova, do uređenja interijera. Zanimljivo je da NCP grupa, s godišnjim prihodom od 20 milijuna eura, za ravnopravne partnere uspijeva pronaći gigante poput Island Global Yachtinga ili turskog Dogus Holdinga, teškog 25 milijardi dolara i s 20 tisuća zaposlenih.
S vlasnikom i predsjednikom Uprave NCP grupe razgovarali smo nedugo nakon završetka okruglog stola na temu Privatizacija brodogradilišta, koji su organizirali mjesečnik Banka i business.hr. Prgin nije krio razočaranje što se na okruglom stolu nije pojavio nitko iz Vlade te ustvrdio kako je dvomjesečni rok za privatizaciju brodogradilišta neozbiljan i prekratak za kvalitetnu pripremu ponude.

Razgovarao Većeslav Kocijan

Za koja ste brodogradilišta preuzeli dokumentaciju?
Preuzeli smo dokumentaciju za Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) i za Brodogradilište Kraljevica.

Jeste li već proveli dubinsku analizu?
Ne. Mi oba brodogradilišta poznajemo od ranije. U BSO-u smo bili na razgovoru i upoznati smo s još nekim detaljima. I Kraljevicu dobro poznajemo, iako ondje nismo bili dobro primljeni. Ne znamo hoćemo li uopće raditi dubinsku analizu jer mislim da u njoj ne bismo otkrili ništa novo.

Kako biste financirali preuzimanje tih brodogradilišta? Iz Vlade su došle procjene kako bi cijena restrukturiranja po brodogradilištu mogla iznositi od 20 milijuna do 50 milijuna eura.
To su sve proizvoljne brojke. Sve ovisi o tome u koji bi se proizvodni program krenulo i na što bi se usmjerilo brodogradilište, pa bi se onda vidjelo koliko treba ulagati. Ta se brojka može razvlačiti od 10 milijuna do 100 milijuna eura. Mi imamo strane partnere koji bi s nama ušli u taj posao, doduše manjinskim udjelom u tvrtki koja bi preuzela brodogradilišta. Oni su iz branše - iz jednog od najvećih brodogradilišta na svijetu.

Nećete ih imenovati?
Bolje ih je ne imenovati dok ne bude vrijeme, mada svi znaju o kojim je brodogradilištima riječ. To je jedan veliki sustav brodogradilišta koji zapošljava desetak tisuća ljudi i imaju promet, čini mi se, oko 8 milijardi dolara te 19 brodogradilišta širom svijeta. Ono što je nama važno u slučaju da preuzmemo neko od brodogradilišta, mada još nije sigurno niti hoćemo li predati ponudu jer je rok prekratak, da od tog našeg partnera preuzmemo know-how za proizvodnju određenih tipova brodova koji se ne proizvode u Hrvatskoj te da preuzmemo održavanje jahti na Mediteranu koje ta brodogradilišta proizvode.

Kako ocjenjujete dosadašnji tijek privatizacijskog procesa?
Pratio sam i sudjelovao u puno privatizacija - od Hotelsko-turističkog poduzeća Primošten, u što sam bio uključen ali su to na kraju dobili Mađari, do Remontnog brodogradilišta, gdje sam uspio. Čini mi se da od ovih velikih priča na kraju zapravo neće biti baš puno ponuda. Sudjelovao sam na natječajima u kojima su mnogi uzimali dokumentaciju, ali bi se na kraju javio samo jedan ponuđač. Nemojte zaboraviti ni na krizu. Prije se godišnje radilo 4000-5000 brodova, a ove godine mislim svega 100 ili 150. Zato treba dobro paziti tko će uzeti ta brodogradilišta - da to ne bude samo način makinacije i iskorištavanja terena već netko tko se istinski želi baviti brodogradnjom i spasiti je. Prema onome što čitam, svi oni koji su se dosad pojavili kao interesenti su ozbiljni ljudi u poslovnom svijetu. Međutim, zašto ulaze u brodogradnju i koji su njihovi motivi - ne znam.

 Koji je po vama ključni problem u hrvatskim brodogradilištima?
Hrvatska je brodogradnja kroz sve ove godine proizvela fantastičan broj stručnjaka sposobnih da naprave najkompliciranije brodove koji se proizvode u svijetu. Istovremeno su sve dosadašnje hrvatske vlade proizvele gomilu nesposobnih uprava kojima je bilo svejedno hoće li im brodogradilište imati 10 milijuna ili 100 milijuna kuna gubitaka. Oni su crpili novac poreznih obveznika, a on je potom curio van kroz štetne ugovore, štetne nabave, ugovore s kooperantima... Sindikalist Matijašević je dobro rekao: Bogati kooperanti, siromašna brodogradilišta. Evo čitam kako jedno naše brodogradilište na 250 milijuna kuna prometa ima 102 milijuna kuna gubitka. To brodogradilište ima 500 zaposlenih i 700 kooperanata - garantiram vam da tih 500 zaposlenih može preuzeti mnoge poslove od kooperanata, ako ih se dobro organizira.

Tu je još jedna stvar - sindikat. Kad sam ušao u brodogradilište odmah sam razgovarao sa sindikatom. Rekao sam im da oni trebaju štititi radnike, a ne neradnike, i da mene moraju zaštititi od neradnika. Ako je sindikat taj koji poslodavca štiti od neradnika kako bi posao išao dalje, onda to može uspjeti. A ne da su sindikati u nekim brodogradilištima u funkciji kooperanata, a u drugim brodogradilištima u funkciji uprava.

Po svemu se čini da su brodogradilišta bila legla kriminala, a da nikad nitko nije ni za što odgovarao?
Doista su u ta brodogradilišta dosad otišle milijarde eura i nitko me ne može uvjeriti da ako jedan Uljanik posluje relativno dobro, ako Lenac posluje relativno dobro, da to nisu mogla i druga brodogradilišta. Tu je bilo svega i svačega, a nadzorni odbori koji su trebali provoditi kontrolu to nisu radili.

Prije pet godina preuzeli ste Remontno brodogradilište Šibenik. Što ste tamo zatekli i kako ono danas posluje?
Zatekli smo brodogradilište u jako derutnom stanju - s prometom od 20 milijuna kuna, 228 radnika i strojevima u lošem stanju zbog neodržavanja. Od tih 20 milijuna kuna prometa pola je išlo kooperantu za antikorozivnu zaštitu. Odmah smo započeli s grupiranjem određenih radionica i rekli ljudima da onaj tko ne želi raditi i tko nas ne može pratiti u našim vizijama može ići. Otpustili smo oko 70 ljudi uz otpremnine i došli na nekih 150. U međuvremenu smo u ovih pet godina zaposlili novih 250 ljudi. Zanimljivo je i da smo smanjili prosječnu dob u brodogradilištu sa 46,5 na 37 godina. Dakle, zapošljavali smo mlade ljude i davali im šansu.

Prihod je s 20 milijuna došao na 110 milijuna kuna. Za 2008. smo, po savjetu naših revizora, prijavili gubitak zbog tečajnih razlika i amortizacije, a u ovoj godini očekujemo solidan dobitak. Dakle, taj gubitak iz prošle godine nije bio proizvodni, i to se vidi u našem financijskom izvješću.

Koliko vas je ukupno stajalo preuzimanje Remontnog brodogradilišta Šibenik i kako ste to isfinancirali?
Na tom sam natječaju bio jedini ponuđač koji je dao pravovaljanu ponudu. Ponudio sam da ću za 17 milijuna kuna otkupiti sve strojeve i alate, a 4,3 milijuna kuna sam platio za otpremnine radnicima koji su prije otišli. Sve skupa me stajalo nešto više od 3 milijuna eura. To je isfinancirala Hypo banka, a ja sam u zalog dao sve svoje nekretnine koje sam imao, i još su stavili hipoteku na koncesiju koju sam dobio za brodogradilište. Dakle, nisam kupio Remontno brodogradilište u stečaju već sam samo dobio koncesiju na zgrade i taj prostor. Remontno brodogradilište u stečaju kao tvrtka postoji i dalje.

I redovito ispunjavate svoje obveze prema banci?
Da. Uredno vraćamo sve svoje kredite. Hypo banci vraćamo već i glavnicu, a uredno vraćamo i kredite Jadranskoj banci koja je nakon toga pratila naš nagli razvoj. I sad, kad gledam što smo sve učinili, zapravo smo malo zaduženi, pogotovo u usporedbi s drugim brodogradilištima. Od tih smo kredita napravili marinu od 350 vezova, ušli u proizvodnju pontona sa stranim partnerom, krenuli u projekt izgradnje hotela Šibenik. I kad se sve to vrati u brodogradilište, mi doista odlično poslujemo.

Koji vam segment u brodogradilištu donosi najviše prihoda?
To je bilo vojno brodogradilište, dakle radili su se trgovački brodovi i oni za vojsku. Vidjeli smo da, ako budemo radili samo taj program, možemo popuniti tek 30-35 posto planiranih kapaciteta. Zato smo žestoko krenuli na jahte i megajahte i ove će nam godine udio tog segmenta u našem prihodu biti 65 posto, a ostalo je vojska i trgovački brodovi.

Iako je i ono što radimo za vojsku profitabilno, ipak je najveća dobit u jahtama jer je drukčija satnica, drukčija cijena sata rada.

Hoće li NATO-vi brodovi doći na remont u vaše brodogradilište?
Razgovarali smo s ljudima iz NATO-a, i to ne samo o održavanju vojnih brodova. Imamo obećanja da, ako su tu i ako mi možemo brzo intervenirati, da ćemo surađivati.

Kod vas se održava 80 posto Hrvatske ratne mornarice.
Mislim i 90 posto.

I kakav je MORH platiša?
Problema zna biti, osobito početkom godine dok se ne utvrdi budžet, ali sveukupno smo zadovoljni.

Spomenuli ste betonske pontone. Njih proizvodi vaša tvrtka Marinetek NCP.
Da. To je joint venture s finskim partnerom u odnosu 50:50. Od njih smo preuzeli know-how. Mislili smo ga sami razviti, no shvatili smo kako bi nam dugo trebalo da uhodamo te pontone, pa smo se odlučili za gotov proizvod od tvrtke koja je na tom tržištu već 15 godina.

Svojedobno ste najavljivali kupnju brodogradilišta na Malti, u Crnoj Gori... Dokle je sve to stiglo?
Željeli smo, u suradnji s nekim ljudima bliskim Blohm + Vossovom brodogradilištu iz Njemačke, preuzeti jedno remontno brodogradilište na Malti. Radili smo analize, no u međuvremenu je došla kriza pa smo odustali od tog posla. Kad je riječ o remontnom brodogradilištu Bijela, već smo razgovarali s ljudima u crnogorskoj vladi i s direktorom njihovog fonda za privatizaciju. Iznijeli smo svoje želje i oni su bili vrlo zadovoljni s nekim našim prijedlozima, no onda sam odlučio da to stavimo na stranu. Odlučio sam da pričekam privatizaciju ovih naših brodogradilišta, a i iz nekih krugova pri vrhu mi je rečeno - pa nećeš valjda uz naša brodogradilišta ići sada kupovati u Crnoj Gori. No, sada više nisam siguran da ću u neko od naših brodogradilišta i ući.

Što sve posluje unutar vaše NCP grupe?
Unutar NCP grupe postoji dosta stvari. Imamo marinu, čarter, i to ako ne najveći zasigurno najvredniji u Hrvatskoj, sa stranim partnerima radimo hotele i marinu za megajahte, gradimo pontone, uređujemo interijere u joint venture tvrtki sa slovenskom firmom, bojimo brodove s Englezima... Ono što sam namjeravao, a nisam to razvio, je trgovina, i to rezervnim dijelovima za motore, brodove, oprema... To mi je cilj, ali iskreno rečeno ne mogu na području Hrvatske naći kvalitetnog čovjeka kojemu bih rekao: Evo, ti to radi, plaća ti je kolika odlučiš plus postotak od prodaje, ali želim da sam razviješ taj posao i da me njime previše ne gnjaviš.

Kakvi su prihodi i dobit u prošloj godini za čitavu vašu grupu?
Prihodi kompletne grupe su oko 20 milijuna eura i dosad smo, osim prošle godine što sam već objasnio, poslovali pozitivno. Tako će biti i ove godine.

Nije li malo komplicirana ta vaša poslovna struktura. U svakom ste poslu s nekim drugim partnerom.
Svih ovih godina u brodogradilište nam je dolazilo mnoštvo ljudi koji su htjeli iznajmiti dio brodogradilišta za, primjerice, proizvodnju jahti. No, mi nikad nismo išli na iznajmljivanje već na joint venture. I kad god budemo radili neki veliki brod uvijek ćemo ići na joint venture sistem - zbrojimo troškove, zajedno idemo u to, odbijemo troškove i prihode dijelimo. Jer, ako iznajmimo jedan dio, a naleti neki posao, onda smo si zauzeli dio brodogradilišta.

U kojoj je fazi projekt Hotel Šibenik? Ovih je dana produžen rok za pripremu tog projekta turističkog kompleksa i marine za megajahte na 2010.
Od grada Šibenika dobili smo dozvolu za gradnju. To je javno-privatno partnerstvo i ugovorom smo se obvezali u kojem vremenu projekt mora biti gotov. U posao smo ušli s dva partnera, američkim IGY-jem i turskim Dogus Holdingom, jednom od najvećih turskih korporacija čija je konsolidirana imovina procijenjena na 25 milijardi dolara. Najprije smo dugo pregovarali s Amerikancima i ugovor potpisali u rujnu prošle godine. Onda se zbog krize i s Turcima stvar odužila, pa je ugovor s njima potpisan sada u srpnju. Bez oba partnera nismo mogli krenuti u kredite. U međuvremenu je odlučeno da kreće izgradnja marine, a paralelno se rade i projekti za hotele - do kraja sljedeće godine bismo morali imati sve dokumente i krenuti i u izgradnju hotela. S gradom smo se dogovorili da se rok produži za jednu godinu, ali moguće je da se konačna godina izgradnje zbog toga neće promijeniti.

Koliki je čiji udio u tom projektu i kolika je njegova ukupna vrijednost?
Njegova će ukupna vrijednost biti oko 100 milijuna eura. U marini sam ja većinski vlasnik, a moji partneri manjinski, dok je u hotelima obratno.

Tko vas financijski prati u svim tim poslovima?
Za marinu smo osnovali zajedničku tvrtku, a prati nas jedna domaća banka. Za gradnju hotela zainteresirana je ista ta banka, no tražit ćemo ponude od više banaka pa ćemo izabrati najpovoljniju. Svi žele pratiti taj projekt jer je siguran.

Je li vam zbog toga bilo važno ući u vlasništvo Jadranske banke?
Jadranska banka je premala da bi nas mogla dalje pratiti. Dosad nas je jako kvalitetno pratila i zaslužna je za naš nagli razvoj. Doduše, zaradila je i ona dobro. U jednom trenutku banka je odlučila da mi kao velikom partneru ponudi sudjelovanje u dokapitalizaciji, što sam prihvatio, ali se potom digla graja zašto to isto nije svima omogućeno.

To je sada na sudu?
Ne, to je riješeno. Bila je skupština dioničara i sada ćemo dobiti dividendu.

Rekli ste kako imate jednu od najbrojnijih i najvrednijih čarter-flota na Jadranu. Kako je za vas prošla ova turistička sezona?
Na početku godine bio je minus za motorne jahte i jedrilice oko 50 posto u odnosu na lani. Sad na kraju, prema izvještaju direktora čartera, jedrilice su negdje oko nule ili čak u blagom plusu, a motorni brodovi će biti oko 10 posto u minusu.

Dakle, zadovoljni ste?
Prezadovoljan. Čak smo ove godine već kupili za čarter jedan brod, a možda ćemo još jedan.

Što, s obzirom na krizu, očekujete od ovogodišnjeg Adriatic Boat Showa koji organizirate?
Bilo me strah zbog svega toga vezanog uz krizu. To inače vodi moja kći Ivana koja je potpredsjednica tvrtke. Upravo sam od nje dobio informaciju, kako se sada čini, da će sajam biti 5 posto veći nego prošle godine. Ako bude i 10-15 posto minusa bit ću zadovoljan, a rekao sam im da će mi ove godine odgovarati i financijska nula. No, sajam se mora održati jer on puno znači i za moju tvrtku i za grad Šibenik.

Utječu li novouvedene trošarine na plovila na vas?
Utječu. Kao prvo, moram reći da je to najveća glupost. Mislim da je to netko Vladi podmetnuo iz neznanja. Kao čista matematika to funkcionira - toliko brodova, toliko novaca. Međutim, realnost je nešto drugo. Većinu naših brodova kupovali smo tako da smo odmah na njih plaćali trošarine, jer su bile “normalne“, kako bismo ih mogli jednostavno prodati bilo kome drugome. Međutim, ove sadašnje trošarine su abnormalne. One čarteraše ne diraju, jer ako mi je brod za djelatnost ne plaćam ni trošarinu ni carinu. No, kad želimo brod prodati nekome tko se ne bavi čarterom, onda dolazi ta ogromna trošarina i to praktički nitko neće htjeti platiti. To je samo prihod na papiru i država od toga neće imati ništa. Ni ja više neću plaćati trošarine koje sam dosad plaćao. Zato se nadam da će država i Vlada poslušati nas koji smo u tome i da će to riješiti na najbolji način za sve, inače će uništiti našu malu brodogradnju koja je ionako načeta ovom krizom. Znam jednog našeg brodograditelja koji je, primjerice, prošle godine naručio 50 motora, a ove samo šest. Dakle, vidite koliko mu je proizvodnja pala, a to je jedan od značajnijih malih brodograditelja.

Kako vidite vašu NCP grupu za pet ili deset godina? Što mislite da će sve u njoj biti?
Mislim da ćemo dotad razviti trgovinu, da ćemo imati još dvije, tri ili četiri marine, možda poneko brodogradilište. A možda samo pojačamo svoje sadašnje kapacitete. Naime, naše brodogradilište s ovim brojem ljudi ispunjava svoj plan, ali nam prostor koji imamo omogućuje da možemo povećati još za 150 posto naš bruto prihod. Zaposlili bismo još ljudi, ali za to treba još posla i mora se investirati u još neke stvari, recimo napraviti suhi dok za stometarske brodove i sl. Sve mi to možemo kod sebe. Međutim, Hrvatska radi 100 milijuna eura vrijedne ophodne brodove za obalnu stražu, a tu će biti još 100 milijuna eura vrijednih katamarana i brodova za Jadroliniju. Kad bi država bila pametna i pustila nas u ta brodogradilišta, a njihovu privatizaciju povezala s ovim poslovima, spasila bi se dva-tri brodogradilišta. Mi se nudimo, ali ako država neće na taj način riješiti probleme već ponovno krene u neke nove ekshibicije - mi tu ništa ne možemo.