Menadžeri zabili glavu u pijesak

I dok europski poduzetnici ističu kako je u uvjetima financijske krize i nadolazeće recesije povećanje produktivnosti apsolutni prioritet, hrvatski poduzetnici vrlo su zadovoljni efikasnošću vlastitog poslovanja. Većina ih u idućih godinu dana uopće ne planira mjere za povećanje produktivnosti

Piše Edita Vlahović Žuvela

Direktori i članovi uprava u gotovo 80 posto od 400 poduzeća koje je za Eukonomist ispitao Hendal zadovoljni su kretanjem produktivnosti svog poduzeća. Istovremeno u 63,3 posto poduzeća produktivnost stagnira u posljednje tri godine, a u svakom desetom pada. Na naše pitanje planiraju li u idućih godinu dana poduzeti mjere za povećanje produktivnosti, golema većina ispitanih menadžera odgovorila je niječno.

Moramo priznati da su nas rezultati ankete koja je provedena od 14. do 17. listopada iznenadili. Svima je jasno kako je razdoblje rasta iza nas te da je pitanje koliko će kriza biti duboka i koliko će trajati. Pokušali smo ispitati koliko je domaće gospodarstvo iskoristilo prethodno razdoblje povećanog rasta i koliko su poduzeća spremna za iduću tešku poslovnu godinu. Čak i da nema naznaka da velikom broju nacionalnih ekonomija prijeti recesija, podatak da samo trećina direktora i uprava razmišlja o tome kako će povećati produktivnost i efikasnost svog poduzeća dao bi misliti.

Sve jasno?
“Ovi odgovori su kontradikcija sama po sebi. Kako može 79,5 posto direktora poduzeća biti zadovoljno sa stanjem produktivnosti kad je ona u većini poduzeća stagnatna ili opada? Slijedom tog odgovora 67,5 posto anketiranih kaže kako ne poduzima nikakve mjere u pogledu povećavanja produktivnosti. Ako bismo sudili na temelju ove ankete, onda je situacija u poduzećima u pogledu njihove produktivnosti i efikasnosti vrlo nezadovoljavajuća“, prokomentirao nam je Žarko Primorac, regionalni direktor konzultantske tvrtke Deloitte&Touche.

Za predsjednika HUP-a Damira Kuštraka stvar je nešto jasnija. On veli kako rezultati ankete i nisu toliko iznenađujući s obzirom na strukturu domaćeg gospodarstva u kojemu prevladavaju mala i srednja poduzeća. Kaže kako većina njih i nije svjesna toga  što kriza donosi i kako se s njom nositi.

“Većina poduzetnika je preopterećena tekućim i dnevnim poslovima i nema pravi uvid u sektorske probleme. U neznanju se, poznato je, i nema razloga biti zabrinut“, izjavio je Kuštrak i dodao da, s druge strane, malo i srednje poduzetništvo brzo reagira, pa će možda pretrpjeti i manju štetu nego što to u ovom trenutku izgleda.

Damir Kuštrak, HUP: Većina nije svjesna toga što kriza donosi i kako se s njom nositi

Pad produktivnosti
Rezultatima ankete nije iznenađen ni profesor Ante Pulić koji na zagrebačkom Pravnom fakultetu predaje ekonomiku poduzeća, ali iz sasvim drugih razloga. On tvrdi kako se kretanju produktivnosti, odnosno efikasnosti poduzeća, a onda i ukupne nacionalne ekonomije, kod nas uopće ne posvećuje dovoljna pažnja.

Pulić ukazuje na analize o kretanju intelektualnog kapitala koje već nekoliko godina radi u okviru Hrvatske gospodarske komore, a na temelju godišnjih izvješća o poslovanju koje prikuplja Fina. Prema tim podacima efikasnost zaposlenih u 2007. u odnosu na prethodnu godinu opala je za 1 posto, i to uz relativno stabilan rast dodane vrijednosti od oko 10 posto.

“Nije puno, ali nije niti dobro. Formalno, riječ je od stagnaciji, ali pad produktivnosti za oko 1 posto znači minus od gotovo 1,5 milijardi kuna. Što bi se sve s time moglo napraviti prepuštam imaginaciji odgovornih za gospodarstvo, od uprava u kompanijama pa do državne administracije“, rekao nam je Pulić.

Dodaje kako je od 16 sektora u čak 12 došlo do pada produktivnosti, a tek u četiri do povećanja - poljoprivreda, hoteli i restorani, financijsko poslovanje te zdravstvena zaštita.

Primorac nije želio komentirati navedene podatke jer, kaže, nije sasvim u njih siguran. Poziva se na prošlogodišnji rast BDP-a i industrijske proizvodnje po stopi od 5,6 posto, trgovine na malo od 5,3 posto, broj noćenja turista 5,6 posto itd. Primorac podsjeća da je lani rasla i stopa zaposlenosti, ali po sporijoj dinamici od rasta privredne aktivnosti, pa samim tim, zaključuje, opća produktivnost nije mogla opadati. I on, međutim, naglašava kako je u nekim sektorima  moglo doći do opadanja produktivnosti.

Neslaganje ekonomista
“Kod nas se uprave društava vole hvaliti neprestanim rastom ukupnog prihoda, ali ukupni prihod u suvremenim uvjetima ne pokazuje realnu sposobnost kompanije. Čest je slučaj kod naših poduzeća da im uz rast ukupnog prihoda pada dodana vrijednost, što je pokazatelj kompanije“, tumači Pulić, naglašavajući kako je ovogodišnji, a i raniji, rast prihoda koje ističu kompanije imaginarni rezultat. Pulić, naime, smatra, da će se sljedeće godine, kada se očekuje razbuktavanje krize, shvatiti kako se niz poduzeća iza kulise visokih prihoda već neko vrijeme suočava s niskom efikasnošću. Kao primjere navodi Atlantic Trade i Ericsson N. Tesla koji usprkos kontinuiranom rastu ukupnog prihoda u godinama 2004.-2007. bilježe pad dodane vrijednosti. Obje su kompanije na jednu kunu uloženu u zaposlene u 2004. stvarale oko 2,5 kuna nove vrijednosti, dok su lani stvarale oko 1,5 kuna dodane vrijednosti.

U još je težem položaju Podravka kojoj je, navodi Pulić, od 2005. dodana vrijednost u stalnom opadanju usprkos kontinuiranom rastu ukupnog prihoda.

“Na jednu kunu uloženu u zaposlene Podravka je lani stvorila jedva nešto iznad jedne kune dodane vrijednosti, što je dovodi na rub“, rekao nam je Pulić. Naglašava kako ima i pozitivnih primjera, poput IGM šljunčare Trestenik ili Uljanika, koji je analizom efikasnosti intelektualnog kapitala identificirao one procese u poslovanju koji mu razaraju vrijednost pa je u pet godina (od 2000. do 2005.) vrijeme potrebno za izgradnju broda smanjio za 54 posto. Istodobno je smanjenje efektivnih radnih sati bilo 65 posto.

2 mil. eura za 50-ak poduzeća
Pulić napominje kako za povećanje produktivnosti nije nužno kupovati nove strojeve već je dovoljno provesti i neke organizacijske mjere. Više-manje stvar se svodi na sposobnost i spremnost menadžmenta da prihvati i u poduzeće uvede razne inovacije.

Baš ove godine završava program poboljšanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva temeljenog na metodologiji 20 ključeva koji je vodila tvrtka Deloitte&Touche, a u koji je Vlada investirala ukupno 2 milijuna eura. U program je uključeno više od 50 hrvatskih poduzeća. U većini je program implementacije završen, a u devet poduzeća se privodi kraju.

“Sva uključena poduzeća osjetila su velika poboljšanja i korisnost od ove tehnologije i većina njih bi željela produžiti ovaj program jer se konkurentnost nikad ne može poboljšati toliko da ne bi mogla biti još bolja. Nažalost, program 20 ključeva se gasi krajem ove godine jer nisu osigurana sredstava za njegovu daljnju primjenu“, rekao nam je Primorac.

Kad govore o raznim programima povećanja produktivnosti i Pulić i Primorac navode nužnost neprekidnog unapređenja poslovanja, ističu važnost uključivanja svih zaposlenika u procese, promjene kulture, povećanja inovativnosti... Primorac pritom napominje kako su poduzeća u državnom vlasništvu - a to su uglavnom velike infrastrukturne tvrtke, zatim brodogradnja, komunalna poduzeća, dobar dio turističkih i neka druga - daleko od suvremene organizacije i upravljanja svojim poslovnim funkcijama.

Neefikasan menadžment
“Budući da je najčešće riječ o monopolistima na pojedinim tržišnim segmentima, svoju nisku efikasnost, uglavnom, prevaljuju na cijene“, kaže Primorac i napominje da je neefikasnost državnih poduzeća dobrim dijelom posljedica neadekvatnog menadžmenta: “Vrlo je česta pojava da se u uprave poduzeća postavljaju politički podobni ljudi, bez stvarnih znanja i kvalifikacija da upravljaju složenim poslovnim procesima. S nadzornim odborima je još gori slučaj. U takvim okolnostima nije čudo što državna poduzeća nemaju poslovne strategije, nisu sasvim spremna da usvajaju moderne tehnologije i tehnike upravljanja niti su sasvim svjesna svih opasnosti koje donosi sadašnja financijska kriza u svijetu.“

Ispada, dakle, da mala poduzeća ne brinu o svojoj efikasnosti jer njihovi menadžeri ili vlasnici ne stignu dignuti glavu od svakodnevnih problema, a velika državna su prepuštena neodgovornim menadžerima. Ostaju, dakle, veća privatna poduzeća da “guraju“ produktivnost i konkurentnost, pa onda i poprave sliku hrvatskog gospodarstva.

Veza s politikom
“Produktivnost je pupčanom vrpcom vezana za politiku države. Vlada bi trebala svojim polugama prisiljavati tvrtke da budu konkurentnije, tako da i sama bude konkurentnija“, veli Kuštrak.

HUP je detektirao kako je vrag odnio šalu, da se globalna financijska kriza prelijeva u naše dvorište i da ulazi u novu fazu u kojoj prijeti da se, kako se to običava reći, prelije na realni sektor. Stoga je krajem listopada Vladi predložio osam mjera koje bi trebale spriječiti ulazak gospodarstva u recesiju. Listopadski istup HUP-ovih čelnika bio je značajan iz nekoliko razloga. Prije svega, priznali su da je usporavanje ekonomske aktivnosti domaćih gospodarstvenika “vidiljivo“ u vrijeme kad je većina tih gospodarstvenika u javnim istupima umirivala javnost, a vjerojatno i sebe, tvrdnjama kako globalna kriza neće na njih utjecati, kako sljedeće godine ne očekuju usporavanje svojih aktivnosti, kako još uvijek dobro stoje i slično.

“Naše je tržište duboko povezano sa svijetom i samim tim vrlo ranjivo“, decidiran je HUP u svom traženju da vlada premijera Sanadera slijedi primjer ostalih nacionalnih vlada koje veliku krizu na financijskim tržištima rješavaju svojim “koordiniranim sudjelovanjem uz veliku i nekad nezamislivu intervenciju države“.

Preporuke europskih poduzetnika
Istodobno je i europska udruga poslodavaca BusinessEurope, čiji je HUP član, objavila svoju ocjenu stanja gospodarstva i europskim vladama uputila svoje zahtjeve najhitnijih aktivnosti. Poučno je koliku su pažnju europski poslodavci posvetili pitanju produktivnosti, zabrinuti što je produktivnost rada u EU pala iza one u SAD-u. Naglašavaju kako su europski prihodi od produktivnosti razočaravajući te da njihovo jačanje mora biti apsolutni prioritet.

“Sadašnji problemi naglašavaju negativne učinke osrednjeg rasta produktivnosti naročito na inflaciju i opću otpornost Europe na vanjske šokove. Produktivnost i jačanje reformi su imperativ u zemljama čija su se konkurentnost i saldo tekućeg računa platne bilance srozali u posljednjih nekoliko godina. Nadalje, uz demografske trendove koji će početi negativno utjecati na tržišta rada oko 2010., rast i prosperitet će se sve više oslanjati na značajna poticanja produktivnosti“, poručili su europski poduzetnici svojim vladama.

Preporuka europskih poduzetnika kao da je napisana za hrvatske prilike - hrvatsko gospodarstvo je ove godine palo na svjetskoj ljestvici konkurentnosti i, što je još gore, već godinama stagnira.

“Ne uspijevamo se priključiti novim članicama EU, a zemlje u okruženju vidljivo napreduju“, istaknuo je Goran Radman, član Nacionalnog vijeća za konkurentnost, upozorivši da će se reforme, za koje se svuda u svijetu pogoršavaju uvjeti, u Hrvatskoj sada događati po sili nužde, a ne strateških promišljanja. Od velike je važnosti u takvim okolnostima koliko su poduzeća zdrava i pripremljena da se nose s nadolazećim teškoćama - otežano financiranje, pad potražnje, pritisci vezani za plaće, da spomenemo samo neke. Samozadovoljstvo koje su uprave poduzeća pokazale u Hendalovom istraživanju nas ne ohrabruje. Ipak, kao nepopravljivi optimisti, nadamo se da je u pravu predsjednik HUP-a kad računa na prilagodljivost malih i srednjih poduzeća.