0

Tako dosadno, tako ugodno...

Piše Većeslav Kocijan, zamjenik glavnog urednika mjesečnika Eukonomist

Kada se prelista ovaj broj Eukonomista stječe se dojam da u domaćem gospodarstvu nema mjesta optimizmu. Pogled s dna, Kako preživjeti pad, U magarećoj klupi... tek su neki od naslova. Ni iz drugih medija ne stižu bolje vijesti. Pevec u rukama vjerovnika, izdavatelji komercijalnih papira nisu u stanju isplatiti glavnice, Vlada poručuje Ustavnom sudu kako “harač” nije sporan, HAC nema novca za nastavak gradnje autocesta...

Međutim, čini se da je manje važno jesmo li dotaknuli dno i vidi li se kraj krizi. Važnije je jesmo li iz svega nešto naučili i hoće li, nakon što kriza prođe, a uvijek prođe (?!), Hrvatska postati uređenija.

Većina bi poduzetnika, ali i građana, odmah potpisala da smanje svoje apetite i žive skromnije kad bi bili sigurni da će se nakon razumnog vremena u Hrvatskoj živjeti “normalno” - da iz svakog javnog poduzeća ili državne tvrtke dnevno neće izlaziti po jedna afera, primjeri nepotizma ili gluposti, da će se od poduzetništva ili rada moći dostojanstveno živjeti bez potrebe za varanjem sustava, da se zakoni neće mijenjati svakog mjeseca, a sudski procesi trajati desetljećima.

Prošlog je mjeseca objavljena vijest kako je u Švicarskoj referendumom prihvaćeno povećanje PDV-a za 0,4 posto, od 1. siječnja 2011. do kraja 2017., kako bi se pokrio manjak u državnom sustavu za osiguranje osoba s invaliditetom. Sve se zna - od kada, do kada, za koliko i za što. Kako dosadno!

Uvjeren sam da bi svima odgovaralo, barem nakratko, živjeti tako dosadno i tako predvidljivo.