0

Ekonomska kriza zaledila investiranja

U Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja “otvoreno“ je 59 projekata, ukupne vrijednosti oko 900 milijuna eura, koji generiraju 5400 novih radnih mjesta, ali već dva kvartala nije realizirano nijedno ulaganje u proizvodnju. Investitorima je i nadalje najveća prepreka neefikasno sudstvo

Piše Edita Vlahović Žuvela

Još u zadnjem kvartalu 2008. svi potencijalni investitori, njih 60-ak, izvijestili su Agenciju za promicanje izvoza i ulaganja da odgađaju donošenje odluke. Do danas se nije ništa promijenilo. Niti jedan od tih potencijalnih ulagača nije odustao od investicije, ali nije ni odlučio krenuti u biznis. Slobodan Mikac, ravnatelj Agencije (APIU), kaže nam da je trenutačno “otvoreno“ 59 projekata u različitim fazama gotovosti, ukupne vrijednosti oko 900 milijuna eura, koji generiraju oko 5400 novih radnih mjesta. Od toga su tri velika projekta (svaki je vrijedan preko 100 milijuna eura) do daljnjega zaustavljena zbog financijske krize.

“Sva su ta ulaganja vezana uz proizvodne djelatnosti, i to je je ono što želimo“, kaže Mikac i dodaje kako u Agenciji ove godine ne očekuju spektakularne pomake u ulaganjima, iako je 19 projekata posve spremno i čeka se samo odluka ulagača. Usporedbe radi, lani je APIU realizirala šest projekta u okviru kojih su izravna ulaganja iznosila 80,5 milijuna eura, a otvoreno je 1050 novih radnih mjesta. Mikac naglašava da se zapravo treba koncentrirati na već realizirane projekte kako se ne bi dogodilo da odu iz Hrvatske i zatvore radna mjesta. Zasad, nasreću, nema ni takvih najava, a ni vijesti da bi neki od postojećih investitora otpuštao radnike, tvrdi Mikac.

To da će ove godine doći do smanjenja izravnih stranih ulaganja već je postala opća stvar. Na nju upozoravaju svi relevantni izvori, od guvernera Željka Rohatinskog do MMF-a, a Vlada je najavila da će ih ipak pokušati privući u što većem broju tako da će zakonom zajamčiti izdavanje dozvola u roku od 45 dana za investicije veće od 10 milijuna eura. Premijer je na jednoj od sjednica Vlade posvećenoj antirecesijskim mjerama naglasio da će se osnivati i interventni timovi bude li potrebno.

Nemogući rokovi
“Navedeni zakon će se odnositi na gradnju svih objekta za koje se izdaje lokacijska dozvola i potvrda na glavni projekt. U nacrtu zakona ne postoji limit vezan uz visinu ulaganja. Predloženo je da će postupke za investicije do 10 milijuna eura voditi lokalni uredi velikih gradova i županija, a postupke za izdavanje dozvola za investicije veće od 10 milijuna vodit će Ministarstvo. Rok od 45 dana vrijedi i za lokalne urede i za Ministarstvo. Rok od 45 dana, međutim, iznimno ne može se odnositi na objekte za koje se izdaju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša ili tzv. okolišna dozvola. To su dakle objekti koji mogu imati značajniji utjecaj na okoliš i prije njihove gradnje potrebno je provesti složeniju proceduru“, poručili su nam iz Ureda glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Ostvari li se ta najava, doći će zapravo do revolucionarnog pomaka jer sada je za izradu potrebne dokumentacije i dozvola, ovisno o projektu, potrebno od sedam mjeseci do godine dana. Samo za izradu studije utjecaja na okoliš potrebno je tri do šest mjeseci. Na temelju studije izdaje se lokacijska dozvola, a nakon nje građevinska dozvola za koju realno treba, doznajemo, oko 45 dana.

Uz rebalans državnog proračuna predloženi je zakon jedina konkretna mjera koja je pretočena u prijedlog zakona. To je, međutim, najmanje važno jer prijedlog još nije došao ni do Vlade, a kamoli do Sabora koji neće zasjedati sve dok ne prođu lokalni izbori.

“Cijela ta administrativna barijera dala bi se srušiti jednostavnim naputkom Vlade resornim ministarstvima da ona ulaganja koje vodi APIU imaju prednost pred svim drugim poslovima u ministarstvu“, naglašava Slobodan Mikac. Razmišljanje ravnatelja Agencije ima logike budući da je APIU neizostavna adresa svakog ulagača (potrebno je ishoditi njegovo mišljenje).

U korist manjih ulagača

Hrvatska u posljednjih dvije godine potiče ulaganja u proizvodnju, prerađivačku industriju, u one djelatnosti koje nose veću dodanu vrijednost, vode ka boljem regionalnom razvoju. Sani Ljubunčić, v.d. ravnatelja Uprave za poticanje ulaganja i izvoz pri Ministarstvu gospodarstva, podsjeća da je novi zakon o poticanju ulaganja posve usklađen s praksom u EU te da je donio velike novosti u područje potpora, uključujući i to da je posve usklađen sa smjernicama za regionalne potpore koje je EU donijela za razdoblje 2007.-2013. godine. Tako se za razliku od prijašnjeg zakona, po kojemu je visina poticaja ovisila isključivo o visini ulaganja, potpore i olakšice sada dodjeljuju ovisno o visini i tipu ulaganja i o stupnju razvijenosti regije u koju se ulaže. Zakon je izjednačio domaće i strane ulagače, pa domaće tvrtke više nemaju prednost u dobivanju poticajnih sredstava.

Dosadašnji minimalni iznos ulaganja potrebnih za ostvarivanje poticaja smanjen je sa četiri na dva milijuna kuna. Stari zakon poticaje je davao samo novoosnovanim trgovačkim društvima koja su otvorila najmanje 30 radnih mjesta, a sada je limit spušten na 10 radnih mjesta i uvedena je mogućnost da se projekt vodi kroz “staru“ tvrtku.

“Sve to otvorilo je veliki prostor malim i srednjim poduzećima. Oni su postali najveći korisnici potpora“, tvrdi Ljubunčić. Dodaje da je od početka 2007., kada se počeo primjenjivati novi zakon, bilo 32 korisnika koja su dobila potpore, što je veliki napredak ako se zna da je u sedam godina prije toga, od 2000. do kraja 2006., bilo ukupno 57 korisnika. “Procjenjujemo da će, kad zakon uđe u svoju zrelu fazu, godišnje biti 35-40 tvrtki nositelja mjera“, najavljuje Ljubunčić.

U protekle dvije godine vrijednost ulaganja priznata zakonom o poticanju ulaganja iznosila je oko 1,5 milijardi kuna, a otvoreno je 2175 novih radnih mjesta. Ta radna mjesta projicirana su na razdoblje od tri godine.

Veći dio poticaja poduzeća dobivaju putem raznih olakšica, kao što su oslobađanje od poreza na dobit ili carinu, a manji dio ide kroz direktni financijski poticaj. Takvi su npr. poticaji za zapošljavanje ili usavršavanje, ali oni se isplaćuju za određene kategorije zaposlenika, kao što su oni koji su bili duže vrijeme nezaposleni ili se prvi put zapošljavaju.

Dobro uložene kune

Inače, teško je jednostavno reći kolike su olakšice jer zakon je prilično kompliciran i vrlo razrađen. Visina poticaja ovisi o puno elemenata. Naprimjer, poticaj po novozaposlenom može se kretati od 1500 do 4500 eura, ovisno o regionalnom kriteriju i tipu djelatnosti, pa je APIU na svoje web-stranice postavio nekoliko alata koji pomažu potencijalnim ulagačima, a uskoro će, najavljuju, postaviti sofisticiranu “tražilicu“ koja će uspoređivati sve parametre, od županije do županije.

“Svi ti poticaji nisu veliko fiskalno opterećenje. Godišnje je to sto milijuna kuna fiskalnih potpora u ime poreznih povlastica, dakle poreza na dobit i carinskih olakšica, za sve korisnike koji su dobili status od 2000. godine naovamo. Ta mjera ima trajanje od 10 godina i za dvije će godine početi iz sustava poticaja izlaziti prvi korisnici, ali će se pojavljivati i novi, tako da visina fiskalne potpore ima trend laganog rasta“, kaže Ljubunčić i iznosi po njemu najvažniju računicu - multiplikativni efekt fiskalno uložene kune je 15, odnosno svaka uložena kuna iz npr. oslobođenog poreza na dobit vraća u sustav 15 kuna putem PDV-a i ostalih poreza i doprinosa.

Regionalno gledajući SZ Hrvatska i dalje usisava gro investicija - 930,7 milijuna kuna kroz 21 projekt. Panonska Hrvatska privukla je devet projekata vrijednih 312,8 milijuna kuna, a jadranska Hrvatska samo dva projekta ukupne vrijednosti 171,3 milijuna kuna. Od toga je onaj vredniji projekt, oko 121 milijun, realiziran u Istri, a u Dalmaciji samo jedno ulaganje od 50,4 milijuna kuna. Ljubunčić nam tumači kako je to na neki način prirodno jer se ovim zakonom ne potiče ni turizam ni ugostiteljstvo (a ni financijski sektor i trgovinu), pa se u statistikama Uprave i ne vide sva ulaganja u neku regiju.

 “Oko 70 posto poticaja ode u preradu i proizvodnju, a ostatak u servisna ulaganja kao što su logističko-distributivni centri ili razvoj softvera“, pojašnjava Ljubunčić.

Ipak, najveći je problem ulagača, postojećih i potencijalnih, neefikasnost sudstva, i to na svim razinama - od gruntovnice do ovrhe ili izdavanja raznih potvrda. Nikakvi poticaji ili ad hoc donesene mjere to ne mogu poništiti. Mikac priznaje da to, kako kaže, koči sve.