0

Drugi udar krize

Industrijska je proizvodnja pala jedanaesti mjesec zaredom, a nezaposlenih je krajem rujna ove godine 16,6 posto više nego krajem rujna 2008.

Piše Edita Vlahović Žuvela

Prije gotovo godinu dana, u studenome 2008., na ovim smo stranicama objavili rezultate istraživanja koje je pokazalo da domaći poduzetnici ne planiraju nikakve mjere za povećanje produktivnosti, iako je već tada bilo evidentno da Hrvatsku čeka duboka recesija. U istraživanje o produktivnosti Eukonomist se upustio tragom ocjene BusinessEuropea, europske udruge poslodavaca, da produktivnost europskih poduzeća nije zadovoljavajuća te da će se rast i prosperitet ubuduće sve više oslanjati na značajna poticanja produktivnosti. BusinessEurope je stoga preporučio svojim članicama i vladama da u osmišljavanju antirecesijskih mjera jačanju produktivnosti daju apsolutni prioritet.

Za razliku od europskih kolega naši su menadžeri i poduzetnici prije godinu dana u nevjerojatno visokom postotoku (79,5 %) iskazali zadovoljstvo kretanjem produktivnosti svog poduzeća, pa uglavnom nisu ni planirali poduzimanje ikakvih dodatnih mjera. Ako i jesu, golema većina ocijenila je kako će se s krizom moći nositi ili promjenom organizacije poduzeća (45,4 %) ili investiranjem u tehnologiju (29,2 %), a tek ih je 7,7 posto najavljivalo da će produktivnost povećavati smanjivanjem broja zaposlenih.

Otpuštanje - ključna mjera
Danas, godinu dana kasnije, domaća poduzeća gotovo su se prestala zaduživati, fokusirana su na vraćanje dugova i  dogovore s bankarima o refinanciranju, investicija gotovo i nema, a smanjivanje broja zaposlenih postalo je jedna od ključnih mjera restrukturiranja - Državni zavod za zapošljavanje objavio je da su krajem rujna na burzi bile evidentirane 259.193 nezaposlene osobe, 3,3 posto (8200 ljudi) više nego u prethodnom mjesecu, a čak 16,6 posto više negu u rujnu 2008. godine. U razdoblju od siječnja do rujna ove godine nezaposlenih prijavljenih na Zavodu bilo je 8 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najveći pad zaposlenosti, više od 6 posto, bilježi se u prerađivačkoj industriji i građevinarstvu.

Na razini poduzeća događaju se prave tragedije, često puta skrivene iza velikih afera koje su u posljednje vrijeme zaglušile javni prostor (Podravka, Hrvatska elektroprivreda, HŽ...), a ponegdje su gubici toliki da se govori o potonuću cijelih sektora (drvna i tekstilna industrija, građevinski sektor). Ovojesenski specifikum jest i taj što se s velikim gubicima i potrebom dubokog restrukturiranja, odnosno prijetnjom bankrotom suočavaju i veća poduzeća osnovana poslije 1990., privatnim kapitalom i privatnom inicijativom (HGspot, SMS, Pevec...). Njihova propast nije problem državnih i paradržavnih institucija već privatnih investitora i kreditora (poslovnih banaka), pa je za očekivati da će proces njihovog restrukturiranja (ili eventualni stečaj ako do njega na kraju ipak dođe) biti vođen brže i efikasnije negoli u slučajevima u kojima je bio involviran državni novac.

Tko je kriv
Za ekonomistu Antu Pulića sa zagrebačkog Pravnog fakulteta (koji se bavi ekonomikom poduzeća) problemi poduzeća privatnih vlasnika rezultat su isključivo neznanja njihovih upravljačkih struktura, bez obzira na to obavljaju li tu funkciju sami vlasnici (Pevec, SMS) ili menadžment (HGspot).

“Kad vlasnici vode tvrtke onda je glavni problem što oni smatraju da su ‘najpametniji’ i tako izostaje pravodobna reakcija prije nego se uđe u teškoće. U slučaju HGspota riječ je o nesposobnom menadžmentu pa su odgovorni oni koju su ga postavili. Naime, i kod Peveca i kod HGspota već se nekoliko godina bilježi pad efikasnosti (produktivnosti). Da se vodila briga o poslovanju u tim tvrtkama moglo se daleko ranije reagirati“, misli Pulić.  

U HGspotu je za upropaštavanje poduzeća menadžment prozvao i Hrvoje Prpić, osnivač te tvrtke koji ju je svojedobno kao veliku uspješnicu prodao i posvetio se pokretanju novih biznisa.

Žarko Primorac, regionalni direktor konzultantske tvrtke Deloitte&Touche, nešto je blaži u ocjenama. On smatra da se uprave i nadzorni odbori, odnosno vlasnici, koji nisu na vrijeme reagirali na rastuće teškoće mogu samo dijelom kriviti: “Posebno zato što je riječ o ‘novim’ poduzećima, koja su brzo rasla i nisu na vrijeme usvajali modernije koncepte upravljanja.“ Drugi dio problema vidi u “našoj“ neadekvatnoj reakciji na krizu koja se u Hrvatskoj, napominje, razvija po drukčijem modelu od svjetske. Primorac pritom ponavlja već dobro poznate primjedbe na makroekonomsku i fiskalnu politiku te naglašava kako je “najgore od svega da naša Vlada ne predviđa nikakve promjene ni u idućoj godini. To se može zaključiti iz nekoliko najava oko pripreme budžeta za sljedeću godinu. Jednostavno ne mogu razumjeti da se u ovoj zemlji nitko sistematično ne bavi pitanjima privrede i ekonomskog razvoja uopće. Najveći broj mjera i zakona koje smo donijeli u kriznom razdoblju više su bili prorecesijski nego što su mogli pokrenuti zamrli privredni život. Zato nisam iznenađen što su počela propadati poduzeća. Ako se nastavi raditi na jednak način, a sve su prilike da hoće, nemojmo biti iznenađeni što će još mnoga poduzeća, ali i banke, biti uzdrmani“, prognozira Primorac.

Drvna industrija

Ante Pulić, Pravni fakultet: Problemi privatnih poduzeća rezultat su neznanja njihovih uprava

Prva na udaru krize bila je drvna industrija i prema zasad dostupnim podacima ona je trenutačno i najpogođenija. Samostalni sindikat drvne i papirne industrije Hrvatske procjenjuje da je u proteklih godinu dana bez posla u toj industriji ostalo je 5500 ljudi, a do kraja godine ista bi sudbina mogla zadesiti još oko 2000 radnika. Prije krize, krajem 2007. godine, u prerađivačkim tvrtkama drvne industrije radilo je oko 26 tisuća ljudi, u cijelom sektoru čak oko 50 tisuća. Prošle godine ostvarili su oko milijardu dolara izvoza i bili jedna od rijetkih industrijskih grana koja je poslovala sa suficitom. Ove jeseni industrija je pred kolapsom. U Cro industriji procjenjuju da je ukupan prihod drvne industrije 40 posto manji u odnosu na prošlu godinu te da je pad izvoza blizu 60 posto.

“Baš zato što je izvozno usmjerena ta je industrija posebno ugrožena. Još u srpnju prošle godine stizale su nam informacije o velikom padu narudžbi na inozemnim tržištima. Ta industrija sada prva osjeća i drugi udarac krize“, rekao je Vladimir Kovačević, direktor Cro industrije pri HUP-u. Tumači da je do drugog udarca došlo nakon što su ostale države provele svoje antirecesijske mjere, a Hrvatska ostavila svoje tržište otvorenim i nezaštićenim. Uz devalvacije nacionalnih valuta na vanjskim tržištima (Rusija, Poljska, Rumunjska, Mađarska...) hrvatska je industrija izgubila na konkurentnosti, a s druge strane, tumači Kovačević, oni se sada pojavljuju kao konkurenti na našem, domaćem tržištu.

Borislav Sunjog, tajnik SSDPIH-a, kaže kako uprave i sindikati permanentno pregovaraju u Ministarstvu gospodarstva i traže model za stabilizaciju sustava, a bez da se zadire u državni proračun.

“Najveća bi podrška bila kada bi se poduzeća rasteretila previsokih nameta“, smatra Kovačević.

Inače, drvna industrija je jedna od rijetkih koju je Vlada sustavno podupirala. Uz Operativni program i potpore izvoz je od 2003. do 2007., odnosno polovice prošle godine, udvostručen (prihod oko milijardu dolara), uz suficit od 96,3 milijuna američkih dolara. Taj uspjeh ima i naličje. Prema podacima resornog ministarstva prihod po zaposlenom radniku u industrijskoj preradi drva dvostruko je niži od državnog prosjeka, a u HUP-u ističu kako je jedna od posljedica povećanja PDV-a i uvođenja kriznog poreza i stvaranje nezadovoljne te nemotivirane radne snage.

Kriza je skinula tanku pozlatu i pokazala i druge stare probleme - zastarjelu i niskoproduktivnu proizvodnju, nerazvijenost proizvodnje viših faza prerade te nisku iskorištenost proizvodnih kapaciteta.

Isto i u tekstilnoj
Gotovo navlas isto može se reći i za tekstilnu industriju. Prema posljednjim podacima HGK u prvih pet ovogodišnjih mjeseci proizvodnja tekstila smanjena je 15,5 posto, odjevne industrije 17,1 posto, a izvoza 26,9 posto. U Udruženju tekstilne i odjevne industrije procjenjuju da je u branši u proteklih godinu dana izgubljeno oko 4000 radnih mjesta. Polovicom srpnja tajnica Udruženja Mirjana Gambiroža najavila je kako bi već ove jeseni zbog pada proizvodnje moglo biti ugroženo svako drugo radno mjesto u tekstilnoj industriji, odnosno oko 12 tisuća. Dva mjeseca kasnije, kada su se počele ostvarivati ove tmurne najave, javnosti se u ime branše obratio Zoran Košćec, predsjednik Uprave Varteksa. Naglasio je kako su nepostojanje antirecesijskog paketa mjera te samo djelomična primjena strategije tekstilne industrije koju je Vlada usvojila krajem 2007. počeli uzimati svoj danak.

Na razini Varteksa to znači kresanje svih troškova, osobito zaposlenika. Košćec je objavio da je najprije smanjen trošak zaposlenika u pratećim i uslužnim dijelovima poslovnog sustava, potom su uvedene nove procedure za kvalitetniju kontrolu troškova proizvodnog ciklusa i smanjene plaće prve i druge linije menadžmenta, a kao treće, što je došlo na red u rujnu, bilo je dodatno smanjenje režijskog osoblja i broja menadžerskih ugovora. Uprava Varteksa nastoji djelovati samouvjereno, poručuje da usprkos svemu ne odustaju od novih projekata, ali svima je jasno kako je sada riječ o pukom preživljavanju, ne samo u ovom poduzeću.

Inkerov poučak

Zoran Košćec, Varteks: U branši već izgubljeno 4000 radnih mjesta

I Inker, još jedno “staro“ proizvodno poduzeće koje je u posljednjih 20 godina uz promjene u vlasničkoj strukturi prošlo put od stečaja do uspješnog izvoznika, sada je opet, zbog pada prodaje porculanskog posuđa u prošloj i ovoj godini, u fazi intenzivnog restrukturiranja. U obavijesti dostavljenoj Zagrebačkoj burzi Inker je najavio da će otpustiti oko 170 radnika, a ostat će ih zaposleno oko 70 te “će biti dodijeljeni u ključna područja tvrtke“. U Inkeru su ocijenili da je takva reorganizacija nužna kako bi se osigurala egzistencija cijelog poduzeća u budućnosti, a o uzrocima svojih teškoća nimalo ne dvoje: do pada prodaje porculanskog posuđa došlo je uslijed financijske krize koja je imala svjetske razmjere te je snažno utjecala i na hrvatsku ekonomiju. U Inkeru procjenjuju da će im biti loše ne samo do kraja ove godine već i cijele iduće.

Nekoliko naših sugovornika ocjenjuje da se tek može očekivati val loših vijesti iz poduzeća te da su najugroženija ona koja u svoje proizvode i usluge ugrađuju nisku dodanu vrijednost. Sektorski su najpogođeniji tekstilna, drvna i građevinska industrija. “Najgore je prošlo, primjećujemo da je pad usporio, da smo otprilike dotaknuli dno“, izjavila je Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta Zagreb, 1. listopada na 8. međunarodnoj konferenciji HBOR-a o poticanju izvoza. No i ona je iza ove optimistične prognoze stavila zarez i dodala kako se osobna potrošnja u 2010. neće bitno oporaviti, kod investicija se očekuje negativna stopa, a izvoz će rasti samo zato što je u ovoj godini uvoz pao više od izvoza. Također, u sljedećoj godini se očekuje i daljnji rast nezaposlenosti.