0

Lanac neplaćanja okovao i velike kompanije

Javna poduzeća obveze ne plaćaju po osam do 10 mjeseci. Očekuje se da bi rok od 60 dana mogla uhvatiti tek krajem godine, ako uspiju sadašnje dugove pogasiti kreditima. U najtežoj je situaciji HEP, a ni Ina ne može lako do kredita. Agrokor čeka lipanj pa da od Ine naplati 100 milijuna kuna, a u međuvremenu i njega sve češće optužuju da generira nelikvidnost

Piše Edita Vlahović Žuvela

Nelikvidnost sustava i opća obustava plaćanja postali su toliko velik problem da su zbog njega postali nervozni i najjači igrači na tržištu, a ne samo “sitne ribe“. Ovim potonjima toliko je dogorilo do noktiju da su počeli javno i otvoreno govoriti o potraživanjima koja ne mogu naplatiti od velikih kompanija, što se inače u Hrvatskoj izbjegava dok je god to moguće zbog očuvanja poslovnih odnosa i eventualnih budućih dobrih poslova. Veliki se još uvijek pokušavaju dogovoriti iza zatvorenih vrata, ali i ti razgovori postaju sve mučniji. Tako su početkom svibnja predstavnici Agrokora posjetili Inu zbog svog potraživanja u visini od, doznali smo, 100 milijuna kuna. Razgovor je, tvrdi naš izvor, bio neuspješan.

Damir Polančec, ministar gospodarstva, priznaje da je likvidnost javnih poduzeća, barem u njegovom resoru (Ina, HEP, Janaf, Plinacro) vrlo slaba. Točnije, za Janaf i Plinacro tvrdi da plaćaju u roku kraćem od 60 dana, dok će se Inu svesti u “prihvatljive okvire“ nakon što u lipnju dobije sindicirani kredit. Navodno je riječ o 100 milijuna eura kredita. Ina je 2008. završila s gubitkom od 1,1 milijardom kuna, a prvi kvartal kompanija je, prema neslužbenim izvorima, završila s dodanih 500 milijuna kuna gubitka. Na Danu poduzetnika Polančec je izjavio kako se nada da će kredit Ini biti odobren, kao što je priznao da pokušavaju ishoditi kredit i za HEP.

“Bit ćemo zadovoljni ako do kraja godine rok plaćanja HEP-a svedemo na 75 dana“, rekao je Polančec. Rok plaćanja HEP-a sada je navodno 10 mjeseci.

Svi čekaju državne obveznice
Neslužbeno doznajemo da su se državna poduzeća već pokušala zadužiti, ali se banke oglušuju o njihove zahtjeve jer, tumače nam upućeni, špekuliraju i čekaju da vide po kojoj će cijeni država krajem svibnja emitirati obveznice. No, prema tvrdnjama ministra financija Ivana Šukera, Ministarstvo financija je već pomoglo velikim državnim tvrtkama da se tijekom ožujka i travnja zaduže kod poslovnih banaka.

“Mislim da je danas likvidnost pojedinih državnih tvrtki u odnosu na ono što je bilo prije dva ili tri mjeseca razlika nebo i zemlja“, izjavio je krajem travnja Šuker. Na sjednici Vlade pak početkom svibnja rekao je kako je za likvidnost poduzeća u državnom vlasništvu osigurano preko 300 milijuna eura kredita od Europske investicijske banke i Svjetske banke. O uvjetima pod kojim su dobiveni ti krediti Šuker je rekao samo da su povoljni, dodao je da je 180 milijuna eura osigurano za Hrvatske autoceste, 80 milijuna eura za HEP i Hrvatske ceste.

“Bitnih poboljšanja za najveći broj generatora nelikvidnosti nema. Stoga ćemo predložiti da se svaki mjesec daje izvještaj o tome koliki su rokovi plaćanja za najvećih 20 državnih i javnih poduzeća. Takav sustav bi trebao pokazivati koliko se na tom problemu realno čini, pa bi se do kraja godine moglo dogoditi da se pod pritiskom javnosti to svede u rok od 60 dana, što bi bilo prilično prihvatljivo“, tvrdi Vladimir Ferdelji, predsjednik HUP - Cro industrije i direktor Elektrokontakta. Napominje kako nitko nije ni očekivao da će državna i javna poduzeća odjednom skratiti rokove plaćanja sa sadašnjih osam do 10 mjeseci na 60 dana, ali da su poduzetnici očekivali transparentan proces. “Nažalost, toga nema“, zaključuje.

Šutnja je zlato

Koliki je iznos duga državnih poduzeća i javnog sektora nije poznato. Od Ministarstva financija nismo dobili odgovor ni na pitanja o rokovima plaćanja iz državnog proračuna, o naplati proračunskih prihoda, pogotovo PDV-a.

Prema podacima HGK-ova Centra za makroekonomske analize, povijesni maksimum nepodmireni nalozi dosegnuli su 1999. kada su premašili 25 milijardi kuna. Tek 2000., nakon ondašnje smjene vlasti, država je priznala iznos svojih dugova prema gospodarstvu u visini oko devet milijardi kuna.

“Stanje s nelikvidnošću je znatnije složenije nego ‘99. iz nekoliko razloga. Ne samo da je visina neplaćenih potraživanja sada viša u apsolutnom smislu nego je i javni sektor nabujao u posljednjih desetak godina. I ono što je posebno zabrinjavajuće, kada smo mi početkom 2000-ih rješavali pitanje nelikvidnosti izvori financiranja bili su puno dostupniji i na domaćem i na inozemnom tržištu“, ocijenio je Damir Kuštrak, predsjednik HUP-a i bivši zamjenik ministra financija.

Na opasku kako sve više poduzetnika optužuje Agrokor da generira sve veću nelikvidnost u zemlji Kuštrak kaže da je javni sektor u najširem smislu riječi glavni uzrok nelikvidnosti.

“Javni sektor još uvijek predstavlja 50 posto BDP-a i dok on generira nelikvidnost privatni sektor će to osjetiti, bez obzira na veličinu pojedinih poduzeća“, komentira Kuštrak.

Kreditiranje putem PDV-a
Poduzetnici su uvjereni da je uzrok sadašnje nelikvidnosti u velikoj svoti novca kojom privatni sektor kreditira državu te u neravnopravnom odnosu u obvezama plaćanja. HUP je stoga, kao jednu od najvažnijih mjera za poboljšanje likvidnosti, predložio da obveza PDV-a nastaje na naplaćeno, a ne, kao sada, na fakturiranu vrijednost neovisno o tome je li faktura naplaćena.

Ministar Šuker je odbio mogućnost promjena u naplati PDV-a s obrazloženjem da bi uvođenje plaćanja PDV-a po realizaciji razorilo platni sustav u Hrvatskoj. On je problem “napao“ s druge strane: “Riješimo li nelikvidnost, nema problema s uplatom PDV-a. Taj problem imaju oni kojima nije na vrijeme plaćeno“, izjavio je na Radnom ručku s malim i srednjim poduzetnicima koji su najuporniji zagovaratelji promjene u sustavu naplate PDV-a.

“Naravno da bi se urušio platni sustav, ali on nije dobar. On je nakaradan, privilegira državu kao instituciju kojoj svi moraju u roku plaćati svoje obveze, a ona svoje obveze ne mora ni u kakvom ozbiljnom roku plaćati drugima. Kad bi se uvelo plaćanje PDV-a tek po naplati potraživanja, onda bi porezni obveznik koji to mora platiti bio u istoj situaciji kod primanja i davanja novca. Taj sustav bi bio puno pošteniji“, kaže Ferdelji.

Debalans u korist države
Ekonomski analitičar Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, kaže kako nije realno očekivati da će država prihvatiti prijedlog poslodavaca. Objašnjava da kad bi došlo do pomaka prosječnoga razdoblja plaćanja za 30 dana u odnosu na aktualnu dinamiku, to bi značilo gotovo četiri milijarde kuna manje novčanoga priljeva u proračun i za toliko veću potrebu za financiranjem.

“Naplata PDV-a po realizaciji za obveznike PDV-a bi značila veliko olakšanje jer bi se novčani tok plaćanja poreza uskladio s novčanim tokom naplate faktura. Sada se taj debalans novčanih tokova financira angažiranjem vlastitih sredstava i/ili kratkoročnim posudbama, a financiranje je danas puno skuplje negoli pred godinu dana. S druge strane, prijelaz na obračun prema načelu naplate značio bi smanjeni priljev u državnu blagajnu, što si Ministarstvo financija u trenutačnoj situaciji ne može dopustiti“, rekao nam je Šonje, dodajući da bi poslodavci ipak trebali ostati uporni i tražiti poboljšanja u poreznom sustavu koja, ako ne “prođu“ sada, možda prođu u nekim boljim vremenima. “Naprimjer, pomak razdoblja obračuna s današnjih 30 na 45 ili 60 dana mogao bi se tumačiti kao realan prijedlog koji bi se mogao provesti kad se za to steknu uvjeti“, kaže Šonje.

Hrvatska nije izuzetak kad naplaćuje PDV po fakturi, ali je jednako tako činjenica, napominje Šonje, da je sustav naplate i zaštite vjerovnika u većini razvijenih zemalja uredniji negoli kod nas.

“Zbog toga sadašnji sustav u uvjetima krize pojačava efekt de facto kreditiranja proračuna od strane urednih platiša PDV-a, no ta “nepravednost“ nije nikakva novost; ona je ugrađena i u sustav plaćanja poreza na dobit kroz model akontacija. Ukupno uzevši, takva načela porezne naplate definitivno nemaju antirecesijska (tj. protuciklička) nego prorecesijska (prociklička) obilježja“, tumači Šonje. Poduzetnicima tek savjetuje da paze kome isporučuju robu i usluge jer tako se upravlja rizikom poslovanja, pa će se samim time upravljati i rizikom poreznog novčanog toka.

Ferdelji priznaje kako poduzetnici nisu ni očekivali da se odjednom promijeni sustav naplate PDV-a, ali su odlučili otvoriti tu temu, dijelom i zato što ih je iskustvo poučilo da prođu i godine prije nego što državna administracija reagira na probleme i prijedloge poslovnog sektora. Cilj im je, kaže, da se vidi postoji li bolji i pametniji sustav koji pritom ne bi opteretio državu do mjere da ne može ispunjavati svoje financijske obveze.

Skupo financiranje

Iako na problem nelikvidnosti najupornije i najglasnije upozoravaju iz sektora “klasičnih“ industrija i poljoprivrede, poslovna izvješća za prvi kvartal koja su kompanije dostavile Zagrebačkoj burzi otkrila su da mnoga poduzeća vape za kapitalom, čak kad u izvješćima stoji da je likvidnost dobra. Kod većine kao u pravilu stoje napomene da su imali povećane troškove financiranja zbog rasta kamata i tečajnih razlika, a neka iskazuju i rast zaliha uz rast potraživanja. No, kakvo je stvarno stanje vidjet će se tek u izvješćima za drugi kvartal.

U poslovnom sektoru se nadaju da će skoro izdanje eurobveznica, kao i tek odobreni krediti EIB-a i Svjetske banke donijeti predah, ali kažu da je riječ tek o prvom koraku nakon kojeg bi za poboljšanje likvidnosti Vlada morala poduzeti još neke mjere. Kuštrak misli da se najprije moraju dovesti u red javna poduzeća koja generiraju ogromnu nelikvidnost (HEP, Ina, HŽ, HAC...), za što treba svježeg kapitala.

“Pomogle bi i neke druge mjere. Mi smo svojedobno radili otkup potraživanja, a sada bi se eventualno mogla provesti multilateralna kompenzacija unutar javnog sektora da se barem taj dio raščisti i utvrde neto dugovanja“, kaže Kuštrak.

Za Ferdelja će puno toga ovisiti o kreditima banaka. Tumači da kamate rastu zbog nedostatka kapitala, što se vidi po izvanrednim poslovnim rezultatima banaka u prvom kvartalu.  

“Banke, kao i svi drugi poslovni subjekti, postavljaju se tako da maksimiziraju profite i stoga ne vjerujem da će bez pritiska one dobrovoljno sniziti bilo kakve kamatne stope“, kaže Ferdelji. Pojašnjava da pod pritiscima podrazumijeva isključivo pritisak konkurencije na tržištu, a ne političke pritiske. Ferdelji misli da bi država mogla stvoriti takav konkurentski pritisak kad mi smogla snage osposobiti HBOR i HPB da s jeftinijim kreditima opskrbi stanovništvo i gospodarstvo. Takav razvoj događaja je, međutim, malo vjerojatan.