0

Gluha Vlada i lokalne kamikaze

Pri plaćanju naknada nepoznanica je gotovo sve - ne zna se točan broj obveznika, nejasni su i stope i osnovice, teško je provjeriti kako se prikupljeni novac troši. Većina gospodarstvenika drži da bi Vlada trebala kontrolirati cijene komunalnih usluga i parafiskalnih nameta koje plaća gospodarstvo, jer lokalne vlasti vode samoubilačku politiku u kojoj cijene dižu kako njima odgovora, bez ikakvih ekonomskih analiza

Piše Edita Vlahović Žuvela

Čak tri četvrtine gospodarstvenika koje je za naš mjesečnik ispitao Hendal smatra kako bi Vlada trebala kontrolirati cijene komunalnih usluga i parafiskalnih nameta koje plaća gospodarstvo. Jednostavno, poduzetnike i Hrvatsku udrugu poslodavaca više ništa ne može pokolebati u uvjerenju da lokalne vlasti vode samoubilačku politiku u kojoj cijene dižu kako njima odgovora, bez ikakvih ekonomskih analiza i bez vođenja računa o snazi gospodarstva.

“Kad se govori o trošku poslovanja u našoj zemlji, Hrvatska udruga poslodavaca već duže razdoblje ukazuje na neodrživ trend rasta nameta gospodarstvu. Ova je pojava vidljiva i na razini središnje države, gdje iz godine u godinu bilježimo jednak ili veći rast državnog proračuna od stope rasta BDP-a, ali od nje nikako nisu imune niti niže razine, županije, gradovi i općine. Ono što se iz njihova ponašanja u posljednjih četiri-pet godina može zaključiti jest da je porasla strast za povećavanjem lokalnih nameta, a vrlo često radi financiranja megalomanskih projekata potaknutih političkim ambicijama lokalnih moćnika. I ova je napast jednako obuzela kreatore lokalnih proračuna županija ili gradova, ali i postavljene direktore komunalnih i javnih poduzeća. Eklatantni su primjeri već svima znana skupa zagrebačka voda i pročišćavanje vode, ali i spomenička renta u Opatiji. Oba slučaja pokazuju neosjetljivost lokalnih vlasti na gospodarske teme i probleme na koje im ukazuju gospodarstvenici. Ovakvom politikom i odnosom poduzetnici će biti primorani na mjere koje će u konačnici pogoditi upravo one koji su gurnuli svoje ruke u džepove naših poduzeća“, primjećuje Damir Kuštrak, predsjednik HUP-a.

Vlada tvrdi kako je nemoćna
Vlada se, međutim, ovim problemom počela baviti tek kad je službena statistika počela ukazivati na rastuću inflaciju, a sindikati najavili prosvjede zbog sve skupljih košarica koje ozbiljno ugrožavaju standard građana, ali i onda na razini Povjerenstva koje “krivce“ malo traže među proizvođačima, pa među trgovcima, pa među lokalnim vlastima, nastojeći cijeli čvor presjeći “dogovorom“. “Vlada ne može narediti lokalnim vlastima da ne dižu cijene komunalnih usluga, niti poduzetniku da ne diže cijene svojih proizvoda. Mnogi su digli cijene bez opravdanja“, izjavio je ministar financija Ivan Šuker, a potpredsjednik Damir Polančec umiruje javnost izjavama o postignutim dogovorima kako cijene nekih energenata i osnovnih prehrambenih proizvoda neće rasti barem do ljeta.

Problem je, naravno, puno dublji nego što je Vlada u ovom trenutku spremna priznati. Kad je sredinom lipnja 2006. Institut za financije objavio rezultate svoje analize raznih naknada i pristojbi koje plaćaju gospodarstvenici, i koje u krajnjoj liniji ugrađuju u cijene proizvoda i usluga, ostali su šokirani i oni koji su smatrali da imaju dobar uvid u tu problematiku. Pri plaćanju naknada nepoznanica je gotovo sve - ne zna se točan broj obveznika, nejasne su i stope i osnovica na temelju koje se određuju naknade, teško je provjeriti kako se prikupljeni novac troši. Analitičar Instituta Anto Bajo upozorio je kako takve nedokučive brojke nije moguće ni povezati uz konkretnu uslugu. Samo kod vode postoji između pet i osam različitih naknada, tako da je teško točno utvrditi cijenu vode i kako se ona izračunava. A takvih različitih nameta Institut je pobrojao ravno 83.

Bijeg iz Zagreba
Stipan Bilić, direktor HUP-ove Udruge poljoprivrede i prehrambene industrije, u siječnju je ponovno upozorio na rast cijena komunalnih usluga, pogotovo u Zagrebu. Tako cijena vode bez PDV-a za gospodarstvo umjesto 4,9 kuna po kubičnom metru od početka ove godine iznosi 7,4 kune, što je poskupljenje od preko 50 posto. Istodobno je cijena pročišćavanja vode sada 21,2 kune po kubičnom metru, umjesto ranijih 17,99 kuna (18 posto više).

“Naknada za pročišćavanje vode prije tri i po godine bila je 1,31 kunu po kubičnom metru pa ispada da je samo ta usluga poskupila 1600 posto. Istovremeno se državi plaća i vodna naknada za već pročišćenu vodu, i to u visini od jedne kune“, upozorio je Bilić, dok je Vladimir Kovačević, direktor CRO-industrije HUP-a, dometnuo kako zbog takvog ritma poskupljenja barem 10-ak poduzeća razmišlja o tome da svoje pogone izmjeste iz Zagreba. Poznato je da su Tehnopaneli već otišli u Zabok, što im je, kažu u tvrtki, spasilo proizvodnju, otišla je i Elka, a Chromos Agro, najveći domaći proizvođač sredstava za zaštitu bilja, također je objavio da razmišlja o odlasku jer će mu troškovi vode, struje, komunalne naknade, zbrinjavanje ambalaže i odvoz smeća u ovoj godini porasti za milijun kuna, s pet na 6,5 milijuna kuna.

Darko Lovrović, koordinator lokacijskih funkcija u Diokiju, jednom od najvećih hvatskih izvoznika koji izvozi čak 90 posto svoje proizvodnje, upozorava kako se kontinuirana poskupljenja ne mogu stalno ugrađivati u cijenu proizvoda jer se time gubi konkurentnost na tržištima.

“Na ime naknade za obradu otpadnih voda trenutačno plaćamo oko 15 milijuna kuna, a kada bi se umjesto količine vode koja ‘ulazi’ u proizvodni proces mjerila ona koja se stvarno ispusti u pročistač, iznos bi bio četiri milijuna kuna manji. Vodne naknade u 2007. iznosile su oko 50 posto neto plaće“, kaže Lovrović, pojašnjavajući da plaćaju milijune kuna više jer se mjeri podignuta, a ne ispuštena i pročišćena voda, a plaćaju se i koncesije na izvore iz kojih podižu vodu. Upozorava kako bi trebali plaćati naknadu za vodu koja se stvarno ispušta, odnosno pročišćava na uređaju jer veliki potrošači ne ispuštaju jednaku količinu vode koje podižu iz izvora. Nekima se gubi u proizvodnim procesima, a neki je ugrađuju u proizvod. Diokiju se u rashladnim sustavima gubi do 30 posto vode i taj model izračuna, tvrdi Lovrović, temeljem stručnog elaborata nezavisne institucije, prihvaćaju Hrvatske vode, dok Vodoopskrba i odvodnja ne.

“Ponašanje Poglavarstva Grada Zagreba dovodi nas u situaciju da se pitamo treba li uopće Zagrebu industrija. Kakva je industrijska strategija Grada? Da selimo odmah ili imamo vremena za dugotrajniju pripremu iseljenja?“, pita Kovačević, složivši se s Lovrovićem da su domaći poduzetnici dovedeni u manje konkurentnu poziciju u odnosu na strane proizvođače koji ne poznaju takve naknade.

Grad nema industrijsku strategiju

Ivo Jelušić, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika, tvrdi kako gradskoj vlasti nije cilj da bilo koju gospodarsku djelatnost, pa ni industriju, tjera iz Zagreba već da u gradu ostane ekološki čista proizvodnja.

“Ako zagađuju okoliš, to moraju platiti. Znam da je nepopularno braniti rast cijena čak kada je on i jako opravdan, pogotovo sada kad vlada povika na gradove i gradske vlasti. Pročistač vode nas stoji 430 milijuna kuna godišnje, i to je namet u cijeni vode koji drugi gradovi nemaju. HUP radi pritisak da se manje optereti gospodarstvo, a više građani, ali o tome treba postići dogovor i sa sindikatima“, kaže Jelušić koji smatra da će industrijska poduzeća koja sele iz Zagreba samo privremeno sniziti svoje troškove jer, pojašnjava, uskoro će i ostale općine i gradovi morati početi ulagati u ekološku zaštitu, “a to će netko opet morati platiti“.

Jelušić dodaje i kako je istina da se mijenja gospodarska struktura Zagreba, sve je više financijskih institucija i trgovine. “Proizvodnja zatvara svoje prostore u gradu i prenamjenjuje ih za neke profitabilnije djelatnosti, ali to je odluka biznisa, a ne Grada“, tvrdi Jelušić. Na HUP-ovo pitanje o industrijskoj strategiji Jelušić kaže kako Poglavarstvo ima parcijalne strategije te da je počeo razgovarati s Ekonomskim institutom o izradi cjelovite studije o razvoju u idućih 10-15 godina.

Prema onome što nam je kazao Jelušić uskoro će biti izmijenjen tarifni sustav pa će poduzeća naknadu za pročišćavanje vode plaćati prema stupnju onečišćenja (onaj tko više onečisti, plaćat će više). Gradska uprava i biznis nikako, međutim, ne mogu postići dogovor o dignutoj cijeni vode, a pogotovo ne o samoj investiciji pročistača vode. Tako Jelušić objašnjava da u investiciju kao organske cjeline ulaze i Domovinski most i pristupne ceste (“bilo bi sasvim ekonomski neracionalno da smo sagradili most s odvodnim kanalom, a da preko njega nismo uredili prometnicu“), a gospodarstvenici ne podržavaju kada se u ime ekologije i na ime usluge za pročišćavanje financiraju i projekti koji, smatraju, nisu u vezi s obradom otpadnih voda.

Bijela knjiga HUP-a
Ipak, Kuštrak je uvjeren da će se naći racionalniji sustav naplate vode i odvodnje.

“Kao gospodarstvenici tražimo da se i gradsko javno poduzeće ponaša na jednak način kao i mi koji smo na tržištu: efikasna organizacija i kvalitetna usluga. Tražimo da se, kao i mi u gospodarstvu, naplaćuju samo one usluge koje se izvrše. Upravo u tom smjeru i ide naš prijedlog Pravilnika prema Poglavarstvu grada Zagreba. Poslodavci se zalažu za ekološki razvoj zagrebačke industrije, uz uvažavanje jednostavnog principa: naplatite nam ono što smo onečistili prema količini i prema stupnju onečišćenja. Pa, ne živimo mi u Njemačkoj da plaćamo vodu i odvodnju kao da smo u Münchenu“, primjećuje Kuštrak.

U HUP-u nisu ništa manje optimistični ni kad je u pitanju izrada kataloga skrivenih nameta. Većina njih u nadležnosti je jedinica lokalnih samouprava i javnih poduzeća i gotovo iza svake krije se teška priča poput ove zagrebačke, ili kao što je ona o spomeničkoj renti, o čemu pišemo u nastavku. Kuštrak kaže da će HUP ustrajati na izradi kataloga te da će skriveni nameti biti i jedan od ključnih sadržaja HUP-ove Bijele knjige, koja će biti predstavljena na Danu poduzetnika sredinom ožujka.

HUP od izvršne vlasti traži da se ovaj projekt ubrza i da se izjasni i o prijedlozima rješenja. U Institutu za financije su primijetili kako je većina skrivenih nameta imovinskog obilježija pa bi izlaz mogao biti u uvođenju poreza na imovinu. Za uvođenje takvog poreza HUP se izjasnio još prije dvije godine. “Njime bismo se u značajnoj mjeri riješili i ove teme o skrivenim nametima“, primjetio je Kuštrak. Uvođenje tog poreza podrazumijevalo bi i sređivanje imovinskih odnosa, dakle katastra, ali i pretresanje rada državne i lokalne uprave te javnih poduzeća. Vlada je u prošlom mandatu preuzela obvezu izrade kataloga, ali je li on napravljen ili je projekt zapeo u nekoj od ladica, nismo uspjeli doznati. Na naša pitanja u Vladi su jednostavno ostali gluhi.