0

Pod pritiskom EU

Europska komisija pritišće Vladu da do kraja godine donese novi zakon o javnoj nabavi i počne ga primjenjivati, a domaći poduzetnici ne vjeruju institucijama da su voljne suzbijati korupciju pa se rijetko žale

Piše Sara Antičević

Neuspjelim pokušajem donošenja “rukometnog zakona” koji bi omogućio da se pod izlikom hitnosti organizacije svjetskog rukometnog prvenstva 2009., bez redovite pravne zaštite u postupcima javne nabave, izgradi i opremi nekoliko sportskih dvorana konačno je otvorena široka javna rasprava o razmjerima korupcije u području javne nabave. Prema podacima Ureda za javnu nabavu  vrijednost javne nabave u 2005. premašila je 26 milijardi kuna (bez PDV-a) te time dosegnula 11,39 posto BDP-a, odnosno gotovo trećinu ukupnog državnog proračuna za tu godinu. Svjetska banka vrijednost javne nabave u Hrvatskoj procjenjuje na čak 35 milijardi kuna, što je 19,5 posto BDP-a.

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave izvijestila je pak da je prihvatila svaku drugu žalbu koja joj je bila upućena te, 2005. godine. Pod kontrolom Komisije godišnje se, inače, nađe tek oko osam posto postupaka javne nabave, odnosno samo one na koje se sudionici natječaja žale. Tako su u 2005. članovi Komisije proveli kontrolu nad 746 od ukupno 9586 objavljenih javnih nabava, a vrijednost provedenih postupaka iznosila je 5,9 milijardi kuna.  Za nadzor provedbe ostalih natječaja zaduženi su Ured za javne nabave te Državna revizija.

Relativno mali broj žalbi pred Komisijom tumači se činjenicom da postupke javne nabave kontinuirano provode iste institucije pa se poduzetnici pribojavaju da bi im žalbe mogle umanjiti šanse na nekom od idućih natječaja.

Uvjeti za pregovore
Manjkavost sustava javnih nabava i njihovog nadzora uočila je i Europska komisija koja je Hrvatskoj u tom poglavlju odredila mjerila koje treba prethodno ispuniti da bi uopće mogla pregovarati. Ta su mjerila bila dobar poticaj Vladi da Bruxellesu na ocjenu dostavi novi zakon o javnoj nabavi, čije bi odredbe trebale u potpunosti biti usklađene s pravnom stečevinom i direktivama Europske unije.

“Predstavnici hrvatskih vlasti najavili su da bi novi zakon trebao biti donesen do kraja godine pa vjerujemo da će tako i biti“, kazao je Constantino Longares Barrio, šef odjela za provedbu projekata, gospodarski razvoj, pravosuđe i unutarnje poslove pri Delegaciji Europske komisije u Zagrebu. Barrio tvrdi da iz Bruxellesa još nije stigla generalna ocjena zakona, ali kako za pozitivnu ocjenu hrvatskog sustava javne nabave neće biti dovoljan samo dobar zakon već i njegova primjena.

“Jedan od ključnih preduvjeta primjene pravila javne nabave je zadovoljavajući administrativni kapacitet javne uprave, kako po pitanju njene ekipiranost tako i u smislu primjerene edukacije osoba zaduženih za nadzor postupaka javne nabave“, rekao je Barrio. Istaknuo je kako je korupcija prisutna i u javnoj nabavi u zemljama EU, ali da to svakako ne može biti izgovor da se stanje u Hrvatskoj ne sredi.

Što donosi  novi zakon
Nacrt teksta novog zakona još nije predstavljen, no među ključnim izmjenama bit će i ona da će se poduzetnici na moguće nepravilnosti u javnim natječajima moći žaliti u svim fazama natječaja, a ne tek kad je natječaj završen i izabran najbolji ponuđač, kao što je to sada slučaj. Kako se postupak javne nabave ne bi otegao u nedogled, u novi zakon uvedena je odredba prema kojoj se žalba na natječaj izjavljuje izravno naručitelju.

“Naručitelj je onda dužan kompletnu natječajnu dokumentaciju dostaviti Komisiji u kojoj postupak sada prosječno traje 40 dana, od čega je 15 dana rad u Komisiji, a čak 25 dana traje dobivanje dokumentacije“, pojasnio je predsjednik Komisije Goran Matešić.

Radi skraćivanja i pojeftinjenja postupka javne nabave novi zakon predviđa i uvođenje Tijela centralne nabave koje postoji u većini razvijenih zemalja i služi za nabavu jednostavnih roba, radova ili usluga poput nabave toaletnog ili uredskog papira.

“Iskustva zemalja u kojima su osnovana tijela središnje nabave pokazuju da je ušteda kod takvih nabava i do 30 posto, uz veliko skraćenje i pojeftinjenje postupka nabave“, rekao je Matešić.

Zakon će svakako morati riješiti i dva ključna prigovora u postupcima javne nabave: činjenicu da tzv. tajne nabave, koje najčešće provode MUP i MORH, ne mogu ostati potpuno izvan sustava kontrole te prečesto i protuzakonito upotreba instituta izravnih pogodbi. Zbog izravnih pogodbi najčešće se proziva Grad Zagreb, koji je i rekorder među gradovima po pitanju poništavanja natječaja: 2005. Komisija je od 24 natječaja za koje su izjavljene žalbe poništila čak 22.

“Izravne pogodbe kao način nabave postoje svugdje u svijetu, ali su one zbog mogućih zloporaba propisane posebnim, strogim odredbama“, kazao je Matešić. Do prije godinu i pol u Hrvatskoj je suglasnost za izravne pogodbe davao Ured za javne nabave i taj je sustav zbog manjka kontrole često kritizirala Europska komisija. Potom je 2005. izmijenjen režim izravnih pogodbi, tako da se odluka o namjeri odabira takvog načina nabave mora javno objaviti u službenom glasniku. Tako objavljenu odluku može osporiti bilo koji poduzetnik ili tvrtka koji smatra da i on može izvršiti takav ugovor te da bi zbog nemogućnosti njegova dobivanja mogao pretrpjeti štetu.

Neupućeni poduzetnici
 Zakonski preduvjeti za kontrolu izravnih pogodbi, dakle, već postoje, ali se u nedovoljnoj mjeri primjenjuju, i to uglavnom zbog loše upućenosti zainteresiranih poduzetnika.

“Nadzor nad postupkom javnih nabava velikim je dijelom u rukama privatnog sektora koji bi trebao poticati promjene i poštovanje propisa, ali se u Hrvatskoj njegov glas ne čuje dovoljno. Edukacija privatnog sektora stoga je izuzetno važna“, kazao je Matešić te istaknuo kako je dosadašnje iskustvo Komisije takvo da su u gotovo svim slučajevima žalbi poništavali izravne pogodbe. No žalbi je relativno malo, lani svega njih 27.

Problem je što poduzetnici u Hrvatskoj nemaju tijelo kojemu se mogu obratiti za savjet kad žele sudjelovati na natječajima, ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama, Sloveniji, Srbiji i BiH. Jednako tako nema adrese na koju se mogu obratiti kad im se čini da s natječajem nešto nije u redu i da bi se trebali žaliti, ali ne znaju kako. U HUP-u su rekli kako su uvijek na raspolaganju svojim članovima kad je riječ o savjetima i uputama.

“Poduzetnike treba uputiti i na web-stranice Državne komisije na kojima je doista do u detalje opisano sve što im je na raspolaganju i na koji način mogu zaštititi svoja prava u postupcima javne nabave“, rekao je zamjenik direktora HUP-a Bernard Jakelić te dodao da, ukaže li se za to potreba, u HUP-u ne bi imali ništa protiv otvaranja savjetodavne telefonske linije za poduzetnike koji trebaju savjet za sudjelovanje u javnoj nabavi.

Bez sudske zaštite
Edukacija i savjeti poduzetnicima bit će potrebni i odluči li zakonodavac, kako je najavljeno, u sustav javnih nabava uvesti u Hrvatskoj dosad potpuno nepoznat institut kompetitivnog dijaloga. Riječ je o vrsti javnih nabava koju nisu uvele ni sve zemlje EU. On je namijenjen iznimno složenim i u pravilu vrlo vrijednim nabavama i izuzetak je od principa da u javnim nabavama nema izravnog kontakta između naručitelja i ponuditelja. U kompetitivnom dijalogu naručitelj razgovara s mogućim ponuditeljima kako bi definirao svoje potrebe jer kod složenih nabava sofisticirane tehnologije ni sam naručitelj nema dovoljno znanja za točno definiranje svojih potreba. Umjesto angažiranja stručnjaka naručitelj u kompetitivnom dijalogu stupa u razgovore s ponuditeljima. Kad definira svoje potrebe, poziva ponuditelje s kojima je razgovarao da mu dostave svoje ponude i od toga trenutka sve se odvije po principima javne nabave.

Postupci za naknadu štete pretrpljene u nezakonito provedenim javnim nabavama pred hrvatskim sudovima još su rjeđi nego što su to žalbe pred Komisijom. Osim što postupci traju godinama, komplicirani su i skupi, pa i to obeshrabruje oštećene poduzetnike da se upuste u sudske bitke. Prema neslužbenim informacijama pred hrvatskim sudovima u tijeku je tek desetak tužbi za naknadu štete. Budući da za njih nije još donesena pravomoćna sudska presuda, nitko od nadležnih nije voljan komentirati njihov sadržaj. No, sigurno je da bi tek presedanska sudska odluka, u kojoj se visoki iznos odštete dosuđuje oštećenom poduzetniku u postupku javne nabave, potaknula i druge koji se smatraju oštećenima da potraže zadovoljštinu na sudu. Tek kad bi na hrvatskim sudovima zaredale presude u korist oštećenih poduzetnika postalo bi nemoguće da, kao što je to sada, zastupnik vladajućeg HDZ-a Stjepan Fiolić rezignirano slegne ramenima i javno kaže kako se Mesnice Fiolić više ne javljaju na natječaje za nabavu hrane u pučkim kuhinjama jer su namješteni te da su se stoga preusmjerili na dobavljanje namirnica za dječje vrtiće za koje vlada manje zanimanje.