0

DTK je dio naše bilance

Predsjednik Uprave T-HT-a Ivica Mudrinić relativno rijetko se pojavljuje u medijima, s obzirom na važnost tvrtke kojoj je na čelu, ali i prijepore vezane uz DTK te nastavak privatizacije dijela T-HT-a u državnom vlasništvu. Mudrinić je ugodan sugovornik, ali odlučno odbija komentirati bivše ili buduće poteze oba velika vlasnika T-HT-a, i države i Deutsche Telecoma. Tako je dio naših pitanja, poput kako su glasovali predstavnici države u Nadzornom odboru tvrtke pri odlučivanju o preuzimanju Iskona, ili pokušava li DT usporiti proces privatizacije, ostali bez odgovora. S druge strane bez ljutnje komentira rad HAT-a, mada je upravo T-HT u posljednje vrijeme bio predmet HAT-ovih odluka - od oduzimanja WiMAX licencije Iskonu, do promjena nekih T-HT-ovih tarifa. Tumači kako su oni po prirodi stvari na suprotnim pozicijama i da je posao Agencije nezahvalan,  budući da stalno mora balansirati između korisnika i telekom operatera, a istodobno ima odgovornost za razvoj i budućnost telekom industrije i operatera.

Kakva su vaša očekivanja vezana uz nastavak privatizacije T-HT-a? Hoće li se to i kako odraziti na poslovanje tvrtke?
Menadžment ima vrlo precizne obveze i odgovornosti koje proizlaze iz zakona i akata tvrtke, a tiču se poslovnog integriteta kompanije, te sukladno s ovim principima mora biti vlasnički neutralan. Kada i kako će biti privatiziran ostatak T-HT-a, ovisi isključivo o strategiji Vlade RH. Menadžment T-HT-a dat će punu potporu realizaciji Vladine odluke o inicijalnoj javnoj ponudi dionica HT-a, i očekuje da će građani Hrvatske moći participirati u poslovnom uspjehu Hrvatskog Telekoma.

Kad je riječ o poslovanju tvrtke, strategija ostaje na istom tragu -  naši odnosi na tržištu se ne mijenjaju i nastavit ćemo raditi svoj posao u najboljem interesu kompanije, dioničara i društvene zajednice, kao i dosad. S druge strane, cijeli naš posao bit će pod dodatnom lupom javnosti i investitora pa ćemo morati uložiti dodatne napore i zadovoljiti kriterije burzi vrijednosnih papira na kojima će naša dionica kotirati te transparentno i objektivno izvješćivati sve dioničare, investicijske zajednice te društvo u cjelini.

Zaprijetili ste revidiranjem bilance, ali i blokiranjem daljnje privatizacije u slučaju da DTK ne pripadne T-HT-u. U kojem bi iznosu bila umanjena vrijednost T-HT-a i bi li DT tražio nekakvu nadoknadu s obzirom na cijenu koju je platio?
Nikad nismo prijetili, a ne prijetimo ni danas. Odgovorno smo ukazali na činjenicu da je DTK otkad smo postali samostalna kompanija u našim knjigama sastavni dio naše bilance, izravno te posredno dio svakog računa dobiti i gubitka ovih proteklih godina; ako na bilo koji način ugrozimo integritet naše imovine, ugrozili smo i integritet naših dosadašnjih financijskih izvješća.

Stav T-HT-a o vlasništvu nad DTK infrastrukturom je poznat - Republika Hrvatska upisala je svu postojeću i popisanu TK infrastrukturu u temeljni kapital HT-a kad je Zakonom o razdvajanju HPT-a na HP i HT 1999. odredila da imovina za telekomunikacijski sustav čini ulog s kojim RH sudjeluje u temeljnom kapitalu HT-a. Mi smo navedenu infrastrukturu gradili, investirali smo u projektiranje, kupnju, gradnju opreme i infrastrukture. DTK je danas u našem posjedu, mi je održavamo i jamčimo za sigurnost sustava, a sukladno s propisima i liberalizaciji tržišta ponudili smo slobodne kapacitete na upotrebu drugim operaterima pod komercijalnim uvjetima.

T-HT je svoje glavne dioničare upoznao s rješenjima suvremenog svijeta u vezi s DTK infrastrukturom. Istodobno smo tražili da se zakonom utvrde razumne, troškovno usmjerene, pravične cijene za naknadu prava služnosti. T-HT će se i dalje ponašati kao odgovorna kompanija koja provodi odluke svojih dioničara. Kad je riječ o DT-u, nemam nikakva prava govoriti u ime većinskog dioničara.  

U slučaju DTK vaša je pozicija, kao predsjednika Uprave, u suprotnosti s pozicijom 42-postotnog suvlasnika tvrtke (države). Kako pri upravljanju tvrtkom mirite suprotstavljene interese dvaju većinskih suvlasnika T-HT-a?
Za mene tu nema nikakve dvojbe. Uprava i menadžment vode brigu o integritetu tvrtke, o našem poslovanju, o našoj misiji i o našim obvezama prema svim stakeholderima, dakle ne samo dioničarima nego i zaposlenicima, a naročito prema hrvatskom tržištu. Vlasnici su, uvidjevši da imaju drukčiji stav po pitanju DTK, zajedno odlučili zatražiti pomoć sa strane. To je sasvim drugo pitanje i mi nikad ne brkamo ingerencije i odgovornosti, niti zaboravljamo ulogu i obveze menadžmenta tvrtke.    

U pojedinim sredinama gradovi su uknjižili vlasništvo nad DTK-om. Plaća li u tim mjestima T-HT, unatoč neriješenom vlasništvu nad DTK-om, traženu naknadu?
T- HT plaća i spreman je plaćati naknadu za pravo služnosti svim vlasnicima i korisnicima zemljišta čijim zemljištem prolazi njegova telekomunikacijska infrastruktura. Cijena takvih naknada nije zakonski propisana. Zbog činjenice da je riječ o ugovornom odnosu, takve naknade se ugovaraju s vlasnikom, odnosno korisnikom zemljišta, u visini koju obje stranke smatraju primjerenom za davanje i stjecanje takvog prava. Mi izdvajamo značajan iznos za tu namjenu. Tamo gdje su DTK izgradili gradovi, nije sporno da mi možemo to unajmiti.

Kako tumačite iznenadno zanimanje lokalne samouprave za vlasništvom nad DTK-om?
Mislim da lokalna samouprava želi prihod i zato je pravi smjer daljnjeg razvoja tog pitanja uređivanje prava služnosti na nacionalnoj razini po fer i razumnoj cijeni. U suprotnom, ako država, bilo na lokalnoj ili nacionalnoj razini, nameće dodatni trošak, to se mora reflektirati na cijenu usluge... No, najvažnijim pitanjem smatram našu zajedničku budućnost. Kad govorimo o telekomunikacijama, onda govorimo o infrastrukturi 21. stoljeća, o uslugama koje se temelje na infrastrukturi koju mi gradimo i bez kojih nije moguće razviti niti pojedinca, niti društvo, niti gospodarstvo u cjelini. Ukupni nacionalni razvojni potencijal počiva upravo na razini razvijenosti tog sektora.

Možemo li ostaviti jednoj privatnoj tvrtki, moguće bez ikakvog državnog vlasništva u njoj, da odlučuje o nečemu što je od takvog društvenog značaja?
Pogledajmo kako su to riješile najnaprednije države, poput SAD-a, Koreje, Japana... Tamo su države zadržale regulativu u svojim rukama, utvrdile strategiju razvoja, uredile tko i na koji način pristupa mreži. U svim tim slučajevima DTK je uglavnom privatni kapital, ali reguliran u okviru strategije koju je donijela država.

Kakvi su rezultati poslovanja T-HT-a u 2006.?
Mogu reći da smo, unatoč zaoštrenoj tržišnoj utakmici te sve inovativnoj konkurenciji, uspjeli ostvariti očekivanja, čemu u prilog govore i rezultati Grupe za prvih devet mjeseci 2006. Operativna dobit Grupe u navedenom razdoblju iznosi 2,1 milijardu HRK, i na razini je istog razdoblja prethodne godine. Neto dobit je povećana za 2,4 posto i iznosi 1,8 milijardi kuna. Pritom je T-Com prošlu godinu završio s više od 200 tisuća ADSL korisnika, a s izuzetnim uspjehom uvedena je nova usluga - interaktivna digitalna televizija, MAXtv. T-Mobile s više od dva milijuna korisnika drži oko 50 posto tržišta. U segmentu poslovnih korisnika čak su dvije trećine svih poslovnih korisnika u Hrvatskoj članovi T-Mobile obitelji. Rezultate cijele godine ne mogu komentirati prije službene objave.

Cijene u mobilnoj telefoniji padaju, govorni promet u fiksnoj mreži je u padu, pritisak konkurencije je sve veći... Kako odgovarate na te izazove i kako namjeravate nadoknaditi izgubljene prihode?
U suvremenom svijetu fiksni priključak ima potpuno promijenjenu ulogu jer smo zahvaljujući širokopojasnom pristupu korisnicima u mogućnosti ponuditi sasvim nove usluge, i upravo zato će fiksna telefonija ostati važan dio našeg poslovanja. Tu namjeravamo zadržati vodstvo na tržištu te poboljšavati kvalitetu usluge. Planiramo daljnje brzo širenje broadbanda, s ciljem da stupanj pokrivenosti ADSL-om u Hrvatskoj dosegne zapadnu Europu do 2009. godine.

Korisnik i njegove potrebe u fokusu su našeg cjelokupnog poslovanja, i stoga je ključno da usluge koje nudimo doista budu odgovor na povećane korisničke potrebe. Za uspjeh širenja broadbanda od ključne su važnosti i kvaliteta i relevantnost sadržaja koje korisniku pružamo putem broadbanda, od različitih javnih servisa, preko edukacije do zabave. Kao primjer možemo navesti povezivanje podružnica jedne tvrtke u privatnu telekomunikacijsku mrežu, učenje na daljinu, nabavu i prodaju preko Interneta te sve vrste prijenosa slika, glazbe i filma. Takve nove usluge služe modernizaciji postojećeg poslovanja i otvaranju mogućnosti za nove poslovne modele i proizvode.

Strategija T-HT-a je zadržati vodeću poziciju među telekomunikacijskim tvrtkama u Hrvatskoj, odnosno imati najveću širokopojasnu mrežu u zemlji i nuditi najširi spektar usluga zasnovanih na broadbandu.

Koliko dobiti T-HT reinvestira te što radi s ostatkom dobiti?
Investiramo u skladu sa stvarnim potrebama, a ne ovisno o tome imamo li zadržane dobiti. Godišnje investiramo oko 1,5 milijardi kuna u fiksnu i mobilnu telefoniju. Mislim da je to jako puno i da govori samo za sebe. U proteklim godinama imali smo i isplatu dividende. Ostatak deponiramo i njime upravljamo kao svaka normalna tvrtka.

Na čelu T-HT ste gotovo deset godina. Kako biste ocijenili svoj rad?
Vrlo sam kritičan prema sebi, ali mislim da ni ja osobno ni tim s kojim sam vodio tvrtku u tom razdoblju nismo napravili nijednu značajnu stratešku grešku.

Hoće li se i kako strategija novog vodstva vašeg većinskog vlasnika DT-a odraziti na grupu HT-a?
Kroz sustav DT-a, a treba imati na umu da je riječ o grupaciji koja se proteže od Kalifornije do Urala, imamo uvid te pristup znanju i tehnologijama koje su potrebne da bismo mogli zajamčiti hrvatskom tržištu najbolje suvremene usluge u trenutku kad se pojave. U nekim dijelovima unapređenja poslovanja smo čak i malo brži od DT-a - MAXtv, interaktivnu digitalnu televiziju, uveli smo u rujnu prošle godine, dva mjeseca prije njemačkog T-Coma.

Broadband je za gospodarski razvoj jednako važan poput struje i vode. No, za razliku od mobilne telefonije u Hrvatskoj, razvoj broadbanda ne ide željenom brzinom. Je li problem u korisnicima ili u vama?
Odgovornost je podijeljena. Važno je naglasiti da nitko ne može šopati tržište. Ono se razvija prema svojim financijskim mogućnostima, ali i prema mogućnosti da se istinski pojavi potreba za novom uslugom. U slučaju ADSL-a ključno je pitanje što Internet može pružiti prosječnom hrvatskom građaninu, koji možda i ne govori strane jezike. Znači, ključan je sadržaj i njegova relevantnost: od javnih servisa, do edukacije i zabave. Ipak, želio bih naglasiti kako smo u pogledu rasta širokopojasnih priključaka u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama, postigli golem uspjeh - početkom 2005. smo imali 23 tisuće širokopojasnih ADSL priključaka u zemlji, što nas je svrstavalo na zadnje mjesto u usporedbi s Mađarskom, Poljskom, Češkom i Slovačkom. Proteklu godinu završili smo s više od 200 tisuća ADSL korisnika, uz najveći prosječni godišnji rast u regiji od 207 posto. U posljednje dvije godine smo po stopi penetracije DSL-a sa zadnjeg mjesta skočili na prvo.

U priči o preuzimanju Iskona ponovno se javlja pitanje o interesima države kao jednog od velikih vlasnika T-HT-a. Kasnije su se čuli prigovori i iz Vlade kako je ta akvizicija udar na liberalizaciju TK tržišta.
Pravo je pitanje koje biste morali uputiti bivšim dioničarima Iskona -  zašto je Iskon nekoliko godina bio na prodaju. Moje je shvaćanje stvari da kapital, koji je bilo potrebno uložiti, tadašnji dioničari ili nisu mogli ili iz nekog razloga nisu bili voljni uložiti, što je, naravno, bilo apsolutno legitimno pravo njihove poslovne odluke. A kad govorimo o liberalizaciji tržišta, bi li od javnog interesa bilo da se Iskon ugasio? On je bio na prodaju 3-4 godine i mi nismo došli prvi.

Kako funkcionira “interna konkurencija” T-HT-a i Iskona?
Rekao bih da je konkurencija eksterna, a ne interna. Iskon T-HT-u konkurira na potpuno jednak način kao i svi drugi alternativni operateri u područjima u kojima djeluju. On je fokusiran na svoj segment tržišta. To je mlada inovativna ekipa koja ono što radi čini to najbolje moguće. Vrlo su kompetentni i uspješni u tom svom segmentu. Nude usluge koje su različite od onoga što radi HT i nude ih na drukčiji način.

Što donosi novi kolektivni ugovor koji ste nedavno potpisali sa sindikatima, što se mijenja u sustavu nagrađivanja?
U T-HT-u smo ponosni na činjenicu da smo prema više anketa najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj. Novi kolektivni ugovor odražava visok stupanj radničkih prava u T-HT-u, a istodobno je važan iskorak prema suvremenom poslovanju u okviru kojega radnici imaju mogućnost da budu nagrađeni sukladno s postignutim rezultatima.

Vrijednost novog bonus sustava je 76 milijuna kuna - pregovaračke strane usuglasile su se da se za njega iz Kolektivnog ugovora izdvoji 38 milijuna kuna, dok će dodatnih 38 milijuna kuna izdvojiti kompanija. To je još jedan od načina da se kompanija na potpuno dereguliranom tržištu usmjeri na rezultate, ali i da istodobno dokaže kako je socijalno odgovoran poslodavac.

Osnovni cilj sustava upravljanja učinkom (performance management) je da svaki radnik bude nagrađen sukladno s rezultatima te da se na taj način poveže učinak svakog zaposlenika sa strategijskim ciljevima kompanije i njenim tržišnim uspjehom.

Sustav se sastoji od nekoliko faza: postavljanja individualnih ciljeva za tekuću godinu, polugodišnjih razgovora, ocjene učinka i utvrđivanja bonusa te, u konačnici - isplate bonusa.

Koliko T-HT ulaže u edukaciju zaposlenika?
Ulažemo znatna sredstva za edukaciju menadžmenta i zaposlenika, za povećanje informatičke pismenosti, znanja stranih jezika, za suradnju s akademskom zajednicom. Na razini grupe u edukaciju smo lani uložili više od 24 milijuna kuna, što je porast u odnosu na prethodnu godinu. Znatna sredstava ulažu se i na redovite, interne, on-the-job edukacije zaposlenika, a usko surađujemo sa Zagrebačkim sveučilištem kroz konkretne projekte na FER-u i Pravnom fakultetu.

Član ste Izvršnog odbora Hrvatske udruge poslodavaca. Prije godinu dana HUP je predstavio svoj prijedlog porezne reforme i reforme radnog zakonodavstva. Prve reakcije vlasti i sindikata bile su negativne. Je li HUP u potpunosti odustao od tih svojih projekata?
HUP artikulira onaj stav koji potiče stvaranje konkurentnijeg okruženja i zato smo zajedno sa stranim analitičarima u dobroj vjeri predstavili jedan od mogućih pristupa poreznoj reformi. Ta je ponuda relevantna i danas. Kontinuirano djelovanje HUP-a je pomoglo da danas vodeći političari često govore o poduzetništvu, konkurentnosti, što je izvoz, što je domaće tržište. Je li HUP mogao više ili bolje? Vjerojatno. Je li mogao i manje? Vjerojatno.

Poduzetnici se žale na preveliku javnu potrošnju, a svake godine kroz GSV prihvaćaju državni proračun takav kakav je.
Stavljate me u nezahvalnu ulogu da branim proračun, ali kad pogledate koliki je postotak proračuna de facto fiksni trošak, onda spoznate kako je manevarski prostor vrlo ograničen. On se stvara isključivo reformama o kojima se često govori - reforma zdravstva, reforma određenih radničkih prava, reforma vezana za brodogradnju, reforma željeznice, poljoprivrede… Tek kroz te reforme, koje  dotiču brojne interese i mogu u znatnoj mjeri utjecati na ukupnu stabilnost društva pa im se mora pristupiti jako pažljivo i odgovorno, dobivate dodatni manevarski prostor za redistribuciju ili redizajn proračuna. A reforme ne možete provesti ako pojedinci koje će te reforme osjetiti na svojoj koži nisu osposobljeni da preuzmu nove obveze, da postanu relevantni u svom okruženju na drukčiji način. Bez toga nema pomaka. To je ključno pitanje za Vladu i zbog toga nije moguće reći: “Od sutra ćemo srezati javnu administraciju uvođenjem informatizacije za 30 posto.” Dobili biste tisuće ljudi bez posla, a to je neprihvatljivo.

Kako inače ocjenjujete gospodarsku politiku Vlade?
Po stopama rasta, Vlada dobiva dobru ocjenu. Pitanje Možemo li više? ne možemo uputiti samo Vladi već i svim drugim čimbenicima društva i gospodarstva, jer daljnja stopa rasta ovisi upravo o njihovoj volji da se odreknu dijela stečenih prava u ime razvoja. Morali bismo, dakle, imati konsenzus oko toga koju smo cijenu spremni platiti za napredak. Uostalom, sjedim na sjednicama Gospodarsko-socijalnog vijeća i svjedočim situacijama u kojima se Vladini projekti zaustavljaju jer se vjeruje da se nećemo moći suočiti sa socijalnim posljedicama.

Provedba nužnih reformi organski je povezana i s našim pristupom Europskoj uniji koji nam nameće i obvezu pripreme za novu utakmicu za koju moramo biti osposobljeni. Zbog naše veličine, geografskog položaja, raspoloživih resursa možemo razmjerno lako zaključiti s kojim prednostima raspolažemo i kakve prilike možemo staviti u funkciju razvoja. Ulaganjem u obrazovanje, primjenom znanosti u razvojne svrhe i neutralizacijom utega koji koče naš napredak omogućili bismo skokovit rast i izjednačavanje s razvijenijim susjedima. Šteta bi bila propustiti prilike koje su pred nama. Reformiranje ne mora značiti i rezanje ili ukidanje nekih pozitivnih stečenih prava, naprimjer jednaka prava na školovanje ili zdravstvenu skrb, nego stvaranje efikasnijih sustava. Ulazak u EU je prilika samo ako se osposobimo. U suprotnom to može postati i prijetnja.

Gotovo je sigurno da će Hrvatska pristupiti EU u sljedećih pet godina. Kako će se to odraziti na T-HT? Priprema li se hrvatsko gospodarstvo dovoljno brzo na promjene koje će uslijediti?
Budući da imamo mješovitu vlasničku strukturu, kompanija je već ustrojena prema europskim standardima pa se posljedice pristupa EU u T-HT-u neće osjetiti kao “veliki prasak”. Slično vrijedi i za telekom branšu - promjene se odvijaju kontinuirano, u obliku evolucije koja će do dana pristupa dovesti hrvatsko tržište za telekomunikacijske usluge na razinu stanja u Uniji. Većina zemalja EU prošla je kroz takav razvoj u posljednjih osam godina, a mi ga ubrzano prolazimo sada. U skladu s razvojem regulative, tehnologije i konkurencije i T-HT Grupa postupno prilagođava svoje poslovanje.

Mislim da je i ukupno gledano manje važan datum pristupa, a više koliko ćemo biti spremni. Onaj tko želi preživjeti tu utakmicu mora raditi na sebi kako bi postao relevantan jer nitko drugi to neće učiniti umjesto njega.