0

Bojim se što će biti nakon lokalnih izbora

Belupo iz godine u godinu bilježi dobre rezultate i visoku profitabilnost, što se ne bi moglo reći za ostatak grupe Podravka. Predsjednik Uprave Belupa Stanislav Biondić ne krije zadovoljstvo takvim rezultatima. Govoreći o krizi i potezima Vlade Biondić, tvrdeći da to nije zato što je i sam HDZ-ovac, kaže kako je ona svojim dosadašnjim potezima uspjela da recesija ne bude jače izražena u realnom gospodarstvu, no ponovni rast rokova naplate lijekova tjera ga da se pita što će biti nakon lokalnih izbora

Razgovarao Većeslav Kocijan

Pogledajte intervju sa Stanislavom Biondićem

Ovih je dana grupa Podravka predstavila svoje poslovne rezultate za 2008. i ponovno dobit grupe zapravo dolazi od Belupa. Kakvi su rezultati Belupa u 2008.?
Lijepo je biti na čelu kompanije koja niz godina ostvaraje visoke rezultate. Belupo je u 2008. ostvario 76 milijuna neto dobiti. Mislim da je to rezultat s kojim se možemo pohvaliti, tim više što u farmaceutskoj industriji, što pokazuje i Pliva, ne cvjetaju ruže već su vremena teška i treba pažljivo organizirati procese da bi se mogla ostvarivati dobit. Ključno je racionalno vođenje poslovnih procesa uz dobru organizaciju.

Koliki su prihodi Belupa iz Hrvatske, a koliki iz inozemstva i koje vam je najznačajnije vanjsko tržište?
Na inozemnom smo tržištu prošle godine ostvarili oko 22 milijuna eura, što je više od 20 posto ukupnih prihoda. Najveće nam je tržište Rusija, a u 2008. godini, zbog kupnje većinskog udjela u Farmaviti, BiH.

Kakvi su vam planovi za ovu kriznu 2009.?
Planirali smo 860 milijuna kuna prihoda od prodaje i dosad se ova prihodovna struktura relativno dobro ostvaruje. Pad cijena na hrvatskom tržištu za 34 milijuna kuna će nas dosta hendikepirati, no pokušat ćemo održati taj plan. A u pogledu dobiti racionaliziramo troškove i trudimo se u ovom vremenu recesije smanjivati troškove, pa čak i na račun nekih budućih vremena, gdje ćemo vjerojatno platiti račun za te racionalizacije.

Osjećate li krizu i kako ste se za nju pripremili?
Pa za krizu smo znali svi, osim naših političara, već krajem prošle godine. Od rujna pa do kraja našeg budžetiranja smo se racionalno pripremali za recesijska vremena. Znali smo da će recesija u proizvodnji lijekova biti daleko slabija negoli kod ostalih proizvodnji. U našem budžetu za 2009. išli smo oprezno i konzervativno s naglaskom na kresanje svih onih troškova koji su se mogli smanjiti, a da se bitno ne naruši naša aktivnost. Već sada je očito da to neće biti dovoljno i upravo smo u izradi novog budžeta za 2009. godinu, što nije uobičajeno. On bi trebao biti gotov do svibnja ili lipnja, kada ćemo se prestrojiti i još više umanjiti investicije i investicijsko održavanje, pa čak i troškove edukacije, a nešto malo i troškove marketinga. Budžet je napravljen na razini prošlogodišnjeg rezultata, osim velikog rasta ukupnog prihoda, jer nam je Farmavita u rezultat u 2008. ušla tek s petim mjesecom. Otud rast prihoda više od 200 milijuna kuna koji ćemo ostvariti u ovoj godini.

Ova će godina biti bez novih akvizicija?
Mi smo, bez obzira na krizu, 2009. u strategiji zacrtali kao godinu konsolidacije, gdje bismo trebali uvesti SAP u Farmavitu, umrežiti ga s Belupom i poravnati sve procese da se može lakše menadžerski voditi obje kompanije. Ovu smo godinu namijenili i za konsolidaciju naše ljekarničke ustanove Deltis Pharm. Pri kraju smo uvođenja zajedničke nabave za naših devet ljekarničkih jedinica i na nju bismo voljeli nadograditi i neke druge ljekarničke ustanove za koju bismo radili zajedničku nabavu.

Znači li to da Belupo ulazi u veledrogerijske vode?
Belupo je desetljećima organiziran kao veledrogerija i neki vid veledrogerijskog biznisa smo imali svih ovih godina. Otprilike 25 posto naše distribucije ide kroz direktnu distribuciju.

Osjećate li ono što tvrdi ministar zdravstva, a to je da su se rokovi plaćanja HZZO-a za lijekove skratili sa strahovitih 300 na 174 dana?
Za nas je bilo još strašnije. Kao domaći proizvođač koji nema puno specifike mi naprosto nismo mogli ucjenjivati, za razliku od stranih proizvođača. Krajem prošle godine naša naplata je prešla 350 dana. Sada smo pali na 220. Moram reći da u ovom trenutku ponovno polako rastemo prema 300, ali još nije alarmantno. To je nešto što se događa već cijeli niz godina. Jedino se bojim da nakon lokalnih izbora stvari ne krenu nekom drugom brzinom. Onda bi to moglo značiti velike probleme u opskrbi lijekovima, ne samo domaćih već i stranih proizvođača.

Na koji ste način dosad financirali te dugačke rokove plaćanja?
Stvar je jednostavna. Ako se cijelo vrijeme krećete na 250 do 330 dana, onda ste naprosto prije određenog broja godina predujmili kapital koji se cijelo vrijeme vrti u tome. Nema pomaka. Ako će HZZO plaćati tjedan za tjedan, mi ćemo svaki tjedan imati priljev, istina ne od potraživanja starog 120 dana već od potraživanja starog 300 dana.

Dakle, na sve se može naviknuti?
U mojih 11 godina Belupa ne pamtim bolja ili drukčija vremena sa stajališta likvidnosti.

Kako biste ocijenili dosadašnje poteze Vlade u nošenju s krizom i što je po vama najvažnije što bi Vlada morala poduzeti da ta kriza ne postane još dublja?
U segmentu zdravstva čini mi se da ima premalo kompromisnih rješenja. Previše je inata i lomljenja stvari preko koljena. Problemi koji su se javili s liječnicima mogli su se daleko blaže razriješiti da se sjelo za zajednički stol, jer u biti te razlike i nisu tako velike kao što izgledaju. No jedna strana mora čuti drugu.

Za Vladu je ključna bila odluka o državnoj garanciji građanima za štedne pologe do 400.000 kuna. U onom trenutku to je praktički spriječilo urušavanje čitavog sustava. Bilo je tu i nekih drugih, tihih mjera Vlade koje pozdravljam. No, s druge strane bilo je previše brzopletih izjava i stvaranja panike, koje možda kratkoročno donose Vladi neke efekte, ali dugoročno izazivaju štetu i stvaraju u Hrvatskoj nepotrebnu psihozu. Osobno mislim da ovom krizom kao mala zemlja nismo pretjerano ugroženi poput velikih zemalja, koje imaju velike sustave i veliko realno gospodarstvo, pa onda imaju i velike probleme. Imam zamjerke i prema vrlo neozbiljnim izjavama iz opozicije koja neprestano traži promjene sustavnih mjera, što stvara gospodarski nesigurno okruženje i dugoročno može izazvati velike štete.

Konkretno, koje bi poteze Vlada trebala poduzeti?
Vjerujem da će Vlada znati premostiti ovu situaciju s nelikvidnošću, koju držim ključnom, jer to zapravo nije neki veliki novac. Ako Vlada padne na tom ispitu naći ćemo se u doista nepremostivom problemu. Jedina funkcija Vlade u ovom trenutku mora biti održavanje likvidnosti. Htjeli to oni priznati ili ne nelikvidnost uglavnom kreće iz središnje države, barem u sektoru u kojemu se ja krećem već 11 godina. Kad bi Belupo naplatio svojih 200 milijuna kuna od države, ne bi ih zadržao niti jedan dan već bi ih proslijedio svojim dobavljačima. Time bi praktički čitav niz malih i srednjih poduzetnika živnuo i krenuo brže i lakše u ovim vremenima.

U kojim rokovima Belupo plaća svoje dobavljače.
U ovom smo trenutku na 150 dana, a inače se držimo uvijek između 120 i 150 dana.

Od ožujka su na snazi nove liste lijekova čime su cijene lijekova snižene za 12 posto. Kako izgledaju ti pregovori s HZZO-om o snižavanju cijena?
Oni najprije naprave izračun pa nas dovedu pred gotov čini i onda se mi branimo. To traje već cijeli niz godina otkako je na snazi ovaj Pravilnik. Moram reći da se Ministarstvo zdravstva i HZZO polako od “kauboja“ pretvaraju u “Indijance“ i da nisu svjesni posljedica. Mislim da gašenje ovih nekoliko proizvoda iz Plive treba biti signal da će sustav dovesti u takvo stanje u kojemu će nas natjerati na racionalizaciju svih onih proizvoda koji su neophodni hrvatskom zdravstvu, ali nisu profitabilni za proizvođače.

Otkud toliki prostor proizvođačima za sniženje te gdje i kako onda kompenziraju taj manjak?
Stvar je jednostavna. Mi pritisak Ministarstva i HZZO-a neminovno prenosimo na svoje dobavljače. Naša dobit izgleda impozantno s obzirom na razinu ukupnog prihoda, ali moram reći da je farmaceutska industrija jedna od investicijski najzahtjevnijih industrija. Kako biste opstali morate neprekidno jačati uvjete u proizvodnji. Farmaceutska tvornica je nekoliko puta skuplja od svake druge proizvodnje. Najveći su trošak takozvane čiste sobe koje vam daju uvjete Dobre proizvođačke prakse. To je nekoliko desetaka puta skuplje u odnosu na sve druge proizvodnje.

Zašto je Belupo odlučio ući u ljekarnički biznis?
Jedan od razloga je nelikvidnost, jer nam ljekarnička ustanova ipak brže stvara neophodni kapital, koji vas često na dnevnoj bazi može spasiti. Drugi je razlog da Belupo drži oko 10 posto tržišnog udjela na hrvatskom tržištu i ako ćemo sami kontrolirati procese u našim ljekarničkim ustanovama i onima koje nam se pridruže, taj ćemo udio moći ojačati. Treći je razlog sinergija. Budući da 25 posto svoje proizvodnje već imamo u vlastitoj mikrodistribuciji, to možemo odrađivati bez ikakvih dodatnih troškova. Još je jedan razlog, a to je da su gotovo sve veledrogerije, pa i neki proizvođači također ušli u ljekarnički biznis. Mi smo se s tog stajališta jednostavno morali obraniti.

Koliko ljekarni danas imate i s kolikim prometom?
Imamo devet ljekarni i u budžetu za 2009. planiran im je prihod od 60 milijuna kuna. Moram reći da je to biznis manjih marži i da smo u to svjesno ušli. Ali, ako ga promatramo sa sinergijskim učinkom, onda je on Belupu jako zanimljiv.

Zdravko Šestak, novi predsjednik Uprave Podravke, dolaskom na čelo kompanije započeo je s rezanjem troškova, što je vidljivo i na objavljenim godišnjim rezultatima. Je li rezao troškove i u Belupu?
Čestitam gospodinu Šestaku na njegovom rezultatu. Primio je vrući kesten u ruke, no očito je da to dobro koordinira. Belupo pak nije slučajno dugi niz godina ovako visoko profitabilan. Mi smo se morali racionalno ponašati svih ovih godina. U prilog tome, nažalost, ide gubitak koji je ostvarila Pliva. Ona je daleko jača kompanija, koja je ovim gubitkom pokazala da je svih ovih godina skrivala neke dubioze i da na farmaceutskom tržištu ne teče med i mlijeko već da je to vrlo strukturiran i troškovno fokusiran biznis u kojemu treba paziti na svaku sitnicu.

Bi li Belupu bilo bolje bez Podravke? Godinama veći dio dobiti grupe dolazi od Belupa. Što zapravo Belupo ima od Podravke kao grupe i kako na kraju završava ta dobit?
S obzirom na to da ja sebe smatram Podravkašem već 28 godina i bio sam u Upravi Podravke, vrlo jednostavno ću odgovoriti. Podravka grupa je nastala u ovom konceptu u kakvom je danas. U Podravki su bili vrlo mudri pa su je znali sačuvati u onim vremenima beskrupulozne privatizacije. Ovakva Grupa kakva je sada ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Podravka je praktički organizirana konglomeratski, i taj ustroj upravo u kriznim vremenima pokazuje svoju prednost. On je skuplji i sporiji, on je manje efikasan, ali puno lakše prevladava krize negoli fokusirane kompanije. Belupo bi sa svojim profitima vjerojatno imao puno brži i veći rast, ali je pitanje u čijim rukama. Ovako, zaštićen Podravkom, Belupo se ne mora baviti sam sa sobom već samo svojim proizvodima, novim tržištima i rastom, a onda je lako rasporediti profit.

Još 2002. donesena je odluka o izlasku Belupa na burzu putem IPO-a. Što je zaustavilo taj proces i do kada?
Prvi smo draft napravili 2003. ili 2004. i bili praktički spremni za listanje, međutim u tom su trenutku odnosi na burzi bili nepovoljni pa je to zaustavljeno. Nakon toga je uslijedio silan rast na burzama, ali je tada procijenjeno da ne treba ići s listanjem Belupa. Naime, nameće se jedno pitanje: dobit ćete novac od Belupa i gdje ćete ga uložiti da bude bolje oplođen nego u farmaceutskoj industriji, u Belupu. Ako možete naći proizvod, branšu ili zemlju gdje ćete imati veću stopu profitabilnosti slažem se da se izlista 25 posto.

Čini se kako činjenica da je Podravka bila politička kompanija nije za nju baš dosad bilo previše sretna i godinama stagnira s rezultatima ispod prosjeka. Danas za grupu Podravka kažu da je podijeljena između HSS-a i HDZ-a. Koliko je, po vama, ta umiješanost politike u kompaniju zdrava za nju?
Godine 1996. Podravka je dosegnula jako nisku razinu. Dvije godine zaredom imala je velike gubitke koji su bili oko 250 milijuna kuna. Dovedena je konzultantska kompanija koja je, zajedno s nama Podravkašima, napravila plan restrukturiranja. To je Podravku u vrlo kratkom vremenu vratilo u solidnu profitabilnost. Čak je i prehrambeni dio bio solidno profitabilan. Rezovi su bili oštri i ja sam bio među onima koji su te rezove provodili. To je bio uvjet opstanka. Kad smo krenuli u restrukturiranje prosječna je kamata grupe bila 38,5 posto, a kad smo završili imali smo kamatu 9 posto. Vi niste pred stečajem kad ostvarujete gubitak nego onda kad vas više financijske institucije ne žele pratiti. To se tada događalo Podravki. Nakon restrukturiranja osnovana je uprava Podravke koja nije imala političku pozadinu. Međutim, promjenom vlasti 2000. ta je uprava bila “pometena“ i ja sam bio među njima. Našao sam svoje utočište u Belupu. Možda na moju sreću, ali usudim se reći i na sreću Belupa. Nastavio sam raditi u Belupu ono što smo započeli u Podravki, educirani od jedne od najjačih svjetskih konzultantskih kompanija i rezultat nije izostao. Politika je u Podravki više ili manje neprestano prisutna. Međutim, nikad presudno, na način da Podravkin menadžment ne bi mogao sam pokrenuti procese koje je potrebno pokrenuti. Primjer je upravo gospodin Šestak sa svojim timom koji pokreće procese koji nisu ugodni lokalnoj politici.

I vi ste u politici. Kandidat ste HDZ-a za gradonačelnika Koprivnice. Što je to u politici čega nema u poduzetništvu, da želite mijenjati bolje plaćen, izazovan posao vođenja kompanije, mjestom gradonačelnika maloga grada?
Nema fotelje poput ove moje. Ta dobro plaćena, divna fotelja je jako vruća, a ja na njoj sjedim praktički već 14 godina. Imao sam puno prijatelja koji su nakon desetak godina takve tople fotelje završili na dugotrajnim liječenjima ili ih više nema. Mislim da sam u svojoj gospodarskoj karijeri postigao ono što me veselilo, od života nisam imao previše - deset, dvanaest, nekad i šesnaest sati bavljenja problemima kompanije, a s obzirom na to da volim svoju Koprivnicu, koja mi puno znači, odlučio sam se baviti jedan mandat politikom. Nakon tog mandata praktički mogu u mirovinu. Zadnje četiri godine bio sam gradski vijećnik i vidio sam da grad nije dobro vođen, da stagnira. I iz te ljubavi prema gradu, ali i iz okolnosti kako je došlo vrijeme da se malo smirim u svom načinu življenja, odlučio sam se kandidirati.

Dakle, politika je za vas svojevrsno umirovljenje?
Na neki način da. Moram priznat jednu stvar - kompanija koja ima svoje tvrtke i predstavništva po cijeloj srednjoj i istočnoj Europi, kompanija koja ima 1200 ljudi, kompanija koja ima stotine proizvoda i pakiranja naprosto nema sekunde zastoja već svi kotačići moraju odraditi svoj posao, pa i ovaj u toj vrućoj fotelji. A to jednostavno troši čovjeka. Na drugoj strani grad od tridesetak tisuća stanovnika, s ovim problemima koje ima i s tako jakim gospodarstvom, koje zadnjih osam godina uopće ne participira u razvoju grada, može se jako dobro pokrenuti. Bio bih sretan da svoja znanja i vještine iz gospodarstva primijenim na rastu i napretku svoga rodnog grada, koji je 70-ih i 80-ih godina bio jedan od najuspješnijih gradova sa stajališta industrijskog razvoja u bivšoj Jugoslaviji. U tom gradu još uvijek žive ljudi koji ta znanja imaju i koji to mogu ponovno učiniti.

Belupo je trenutačno drugi proizvođač lijekova po veličini u Hrvatskoj, iza Plive. Hoće li i kada postati broj jedan?
Svih ovih desetak godina u Belupu želio sam da stignemo Plivu. Sada je svega 3 posto tržišnog udjela razlike između Plive i nas. Želio sam da preteknemo Plivu, ali ne mogu reći da sam sretan što se s Plivom dogodilo ovo što se dogodilo. Nadam se da će ona biti restrukturirana, koliko god to bolno bilo, i da će Pliva uvijek ostati velika farmaceutska kompanija. Ona, nažalost, nije u hrvatskom vlasništvu, ali je ipak hrvatska kompanija. Belupo ima svoju strategiju i ciljeve, ima menadžment, bez obzira na moj odlazak, koji poznaje sve segmente i probleme i ima ljude koji će znati ovo nastaviti voziti dalje. Nadam se da je za mojih deset godina provedenih u Belupu on postao dvostruko veća kompanija, da će u sljedećih deset godina postati još dvostruko veća. Onda će Hrvatska imati regionalnu, ali veliku farmaceutsku tvrtku koju iz strateških razloga svaka zemlja mora imati.