0

Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora

Ponašamo se po najboljim europskim standardima

Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora za Eukonomist govori o planovima za izlazak Agrokora na burzu, o odnosu s dobavljačima, kompenzacijama, pregovorima s Dukatom, širenju u regiji te planovima na tržištu maloprodaje u Srbiji

Razgovarao Većeslav Kocijan 

Pogledajte intervju sa Ljerkom Puljić 

Moody’s je spustio izglede za buduću promjenu kreditnog rejtinga iz pozitivnih u “stabilne“. Kako stoje Agrokorove financije?
Agrokorovo financijsko stanje nikad nije bilo stabilnije, usudim se reći i povoljnije. Mi smo dostigli takvu veličinu, postigli rezultate, prisutni smo na svim regionalnim tržištima i nama to financijske institucije priznaju. Komercijalne banke vrlo visoko rangiraju Agrokor i nije nam problem financirati se i s internacionalnog tržišta kapitala. Zaista moram reći, u pogledu financija osjećamo se nikad stabilnije i nikad nam različitiji izvori financiranja nisu bili dostupniji.

Prihodi Agrokora posljednjih godina rastu po stopi od 20 posto i u 2006. su iznosili 15 mlrd kuna. Kakve su procjene rasta za ovu godinu?
Procjena je da ćemo kraj godine dočekati s tri milijarde eura, dakle s više od 21 milijardom kuna. To je ponovno značajan rast. No, vratimo se na prošlo pitanje, ono što može zabrinuti rejting agencije je tako veliki rast niz godina, a one ocjenjuju kompanije koje jako brzo rastu kao rizičnije. Naime, snažan rast daleko je teže menadžirati nego neku stabilnu kompaniju. Problem je, rekla bih, što one imaju jednaka mjerila i za komapnije na tranzicijskim, brzorastućim tržištima i za one na zapadnim, zasićenim tržištima. A ta jednaka mjerila ne mogu objektivno ocijeniti stanje kompanija koje djeluju u potpuno različitim uvjetima.

Kakvi su vaši odnosi sa sindikatima i što mislite o Zakonu o  minimalnoj plaći?
Agrokor sa sindikatima tradicionalno ima dobre odnose i mi to pokazujemo u odnosu prema zaposlenicima u svojim tvrtkama. Na to smo jako osjetljivi zbog naše veličine pa vodimo računa da ne izazivamo sukobe tamo gdje oni zaista nisu potrebni. U pogledu Zakona o minimalnoj plaći mi nismo za to da se on donosi pod pritiskom. Vrlo je važno da sva tri socijalna partnera sjednu i postignu  konsenzus o tom pitanju. Moramo osigurati konkurentnost kompanijama, i to je naš prvi cilj, jer bez konkurentnosti nećemo uspjeti u globalnom svijetu. S druge strane važno je Vladi da osigura socijalni mir, ali moram reći također kako treba voditi računa o tome da rast i razvoj budu održivi. A da bi bilo tako, morate osigurati elementarnu egzistenciju onome tko radi.

Jeste li radili simulacije o posljedicama primjene prijedloga toga zakona?
Radili smo neke procjene, ali moram naglastiti da Agrokor u svim svojim djelatnostima već isplaćuje plaće koje su iznad prosjeka tih djelatnosti. Zbog toga već sada imamo određeni efekt na našu konkurentnost. Naravno, primjena tog Zakona imala bi utjecaj jer bi podigla donji prag obvezne plaće. Ali, čini nam se puno važnijim kad bi se uspjelo nagraditi one radnike koje trebate onoliko koliko oni doprinose. U našem sustavu čini nam se da bismo trebali krenuti u tom pravcu - kako više platiti onoga tko zaista više doprinosi, ne gledati na sustav jednakih potreba već plaću uskladiti s doprinosom.

Koliki je udio Agrokora u Hrvatskoj maloprodaji i koliki je dio od toga Konzum?
Hrvatska maloprodaja hrane procjenjuje se na 37-40 milijardi kuna, a mi u tome zauzimamo 22-23 posto. To je bez Tiska koji je svrstan u drugu kategoriju; on nam je važan strateški zbog nekih dugih planova, ponajprije zbog razvoja distribucije, odnosno veleprodaje. Tu nam on znači ogromnu sinergiju, a to je i bio razlog zbog kojega smo ušli u Tisak.

Koliki udio u prodaji čine Agrokorove robne marke i vlastiti proizvodi?
Naše proizvodne kompanije redom imaju daleko veće tržišne udjele od onih koje imaju kroz Konzumovu prodaju. Na Konzum se lani odnosilo 22 posto maloprodaje, a Ledo je imao udjel od 75 posto na tržištu sladoleda, Jamnica 80 posto na tržištu mineralne vode. To znači da preko Konzuma ide samo manji dio njihove prodaje. Ledo u Konzumu sudjeluje sa samo 16 posto, dok je u nekim drugim našim kompanijama, poput Zvijezde, Konzum jače prisutan, no nigdje to nije iznad njenog tržišnog udjela. To znači da ne forsiramo kroz Konzum vlastitu proizvodnju već je, naprotiv, guramo da se sama bori na otvorenom tržištu. Kad je riječ o robnim markama, one su zastupljene oko 7 posto u ukupnoj Konzumovoj prodaji. Dakle, i tu smo još daleko ispod onoga što ima razvijeni retail u svijetu.

Koliki je udio hrvatske proizvodnje u Konzumovim robnim markama?
Postoci su različiti od kategorije do kategorije. U nekim kategorijama se privatna marka isključivo radi u Hrvatskoj, a u nekima je stopostotno uvozna. Teško je reći neki postotak, ali većinu privatnih marki, dakle hranu, kupujemo kod kuće. To nije slučaj s neprehanom, gdje je struktura domaće proizvodnje jako oslabljena i tu je svega nekoliko jakih domaćih proizvođaća.

U medijima se često govori o odnosima Agrokora s njegovim dobavljačima. Tvrdi se da kasnite s plaćanjima, da jako puno kompenzirate i da ste veliki generator nelikvidnosti. Što vi kažete na to?
Mi smo svi preživjeli vrijeme velike nelikvidnosti u hrvatskom gospodarstvu i dobro je da je to iza nas. Činjenica je da se i Agrokor u tom razdoblju tako ponašao, ali ne zato što je htio već jednostavno stoga što su svi tokovi novca bili usporeni. Danas su te priče više ostatak prošlosti, a ne sadašnja praksa. Agrokor zna da je danas prevelik te da neki njegovi veliki partneri i 30 posto svoje prozvodnje prodaju Agrokoru. Kad bi im Agrokor sve kompenzirao i ne bi plaćao te tvrtke ne bi mogle preživjeti. Bitno smo promijenili politiku i velike dobavljače plaćamo po točno ugovorenim rokovima i u gotovini. Naravno, određeni dio robe koju mi proizvodimo i imamo u svom sustavu prodajemo našim dobavljačima. Mi smo, primjerice, u proizvodnji brašna pa je logično da dio brašna prodamo i Koestlinu i Krašu, i to nije tajna. I njima odgovara da se taj dio iskompenzira jer im je to osnovna sirovina koju ne moraju platiti. Ali nije riječ ni o kakvom pritisku da oni kupuju nešto za što nemaju interes.

Svojedobno je Karlovačka pivovara izašla iz vaših trgovina, govorilo se o problemima s Podravkom, Lurom, Gavrilovićem... O čemu je tu zapravo riječ?
Riječ je o svojevrsnoj normalnoj politici koja je za hrvatske uvjete nova i činjenica je da ju je Konzum kao lider na tržištu implementirao, ali je nije izmislio. Svojedobno smo imali jednu zajedničku tvrtku za nabavu s Metroom - Konmet. Naš najveći benefit iz te suradnje bio je know how našim trejderima, ljudima koji pregovaraju s velikim dobavljačima. Tada smo naučili da u cijelome svijetu snaga prelazi s velikih proizvođača i brendova u ruke maloprodaje i retailera. To je logičan trend i to je ono što se tu događa. Kad krenemo pregovarati samo želimo da Konzum dobije one uvjete koji odgovaraju onome što on daje domaćim dobavljačima. Jedini razlog zbog kojih je povremeno dolazilo do prekida suradnje isključivo je komercijalni.

Naplaćujete li doista svojim dobavljačima visoke iznose za plasman njihovih proizvoda? Govori se o 20 milijuna eura za povratak Dukata na vaše police, 18 milijuna kuna za povratak Karlovačke pivovare...
Ne. Ne znam tko vam je izvor za takve informacije i prvi put to čujem. Karlovačka pivovara je, da sad ne idem u detalje jer je to odnos dvoje partnera, prekršila neke odredbe ugovora. U svim ugovorima, kod svih retailera, strože li manje strogo, imate odredbe koje se odnose na raskid ugovora, obustavu robe iz bilo kojeg razloga i slično, a njima se dobavljači obvezuju na plaćanje velikih odšteta. U jednom se slučaju dogodilo i to. Kod nas dobavljači nisu navikli na takvu praksu i nisu spremni kompenzirati štetu. Moram reći da je Konzumu pomogao ulazak stranih lanaca jer su oni sa sobom donijeli takvu praksu na hrvatsko tržište, a mi se samo ponašamo po najboljim europskim standardima. Tražimo, dakle, samo ono što svaki strani retailer, koji je nama ovdje konkurent, traži u ugovoru koji ima s našim dobavljačima. Sigurno su ti iznosi koje spominjete pretjerani, ali dio te svote je apsolutno legitiman i temelji se na važećim ugovorima koje su te kompanije potpisale. Jesu li oni pri potpisivanju ugovora razmišljali o tome hoće li stvarno doći do situacije u kojoj će se morati realizirati ti dijelovi ugovora, to ne znam, i to je dio njihove poslovne odgovornosti.

Nakon prvotne prijetnje sankcijama predsjednice Vijeća AZTN-a Olgice Spevec u slučaju mogućeg prekida suradnje s Dukatom svjedoci smo toga da njegovih proizvoda više nema u Konzumu, ali Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije reagirala. Kako to tumačite?
Dukatovi proizvodi nisu povučeni iz Konzumovih dućana. Mi radimo s Dukatom, doduše ograničen asortiman, i vi možete njegove proizvode naći na policama Konzuma. Veleprodajni kanal i dalje ima veći dio Dukatovog asortimana. Još uvijek očekujemo da ćemo postići sporazum i da će doći do ponovne potpune partnerske suradnje. Riječ je o tome da smo mi imali partnerski ugovor koji je Dukatu omogućavao poziciju, rekla bih prvog dobavljača u svojoj kategoriji, gdje mu je bilo garantirano 50 posto police. Ali to je bio ugovor koji je obvezivao obje strane na određeno partnerstvo. Dukat je prekršio odredbe tog partnerskog ugovora po kojemu je imao određene obveze, poput informiranja Konzuma pravovremeno o namjeri vlasničkih promjena. Naime, mi taj partnerski ugovor nismo napravili s Lactalisom već s određenim partnerom, i nismo bez razloga takve odredbe stavili u taj ugovor. To je samo jedna od odredbi koju je Dukat prekršio određenom promjenom svoje politike, koju nije ni najavio, za koju nije tražio zajednički dogovor s Konzumom. O tome imamo urednu dokumentaciju.

Agencija nije od vas ništa tražila?
Agencija nije ni imala razloga ništa od nas tražiti jer ona ima stroga pravila djelovanja. Očito je da nitko nije ni potegnuo to pitanje kod Agencije.

Agencija može djelovati i bez prijave.
Da. Ali se očito nisu stekle okolnosti za pokretanje nekakvog postupka protiv Agrokora.

Agrokor je sve više u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Koji je tu interes?
Agrokor se razvio na dva stupa - jedan je maloprodaja hrane, a drugi biznis proizvodnje hrane. U tom smo biznisu bili čak prije negoli u prodaji. Uvijek smo imali kooperantske odnose sa selom, već dvadesetak godina, i logika da sami uđemo u poljoprivredu samo je nadgradnje te strategije. To je logičan korak dalje.

Koliko godišnje Grupa Agrokor primi od države na račun poticaja u poljoprivredi i sprema li se Agrokor na iskorištenje sredstava iz fondova EU?
Imamo više kompanija koje imaju pravo na poticaje. Mi smo u vinogradarstvu, tu je dio poticaja, jedini dio u poljoprivrednoj proizvodnji, ali u tome smo ozbiljno tek dvije godine. Rekla bih ovako - Agrokor je investirao u Belje i PIK Vrbovec toliko da ono što je dobio kroz poticaje nije ni 5 posto tih investicija. Kad je riječ o EU fondovima, imamo neke manje proizvodnje koje su iz programa Sapard dobile nešto sredstava, jedan mali pogon u Daruvaru za preradu i proizvodnju ribe, koji je odgovarao uvjetima Saparda. Sve su druge naše kompanije prevelike i prelaze limit prihoda koji je postavljen u natječajima.

Što se događa s preuzimanjem VUPIK-a?
Trenutačno oko toga ne poduzimamo nikakve aktivnosti. Za VUPIK će država odlučiti kada će ići u privatizaciju. Drugo je pitanje hoće li Agrokor u tom trenutku, pod uvjetima koje će država  tražiti, biti spreman ući u privatizaciju te tvrtke. Nas to zanima jer smo u poljoprivredi i sigurno smo zainteresirani, ali moram reći - ne po svaku cijenu.

Je li Agrokor kriv za poskupljenje kruha?
Nije. Na svjetskim tržištima možete i danas vidjeti da cijena žitarica raste. Čak je pri kraju žetve cijena pšenice bila veća od one koju smo najavili i počeli plaćati na njenom početku, jer smo procijenili da po manjoj cijeni nećemo moći doći do većih količina pšenice. Istina je da imamo 100 tisuća tona kapaciteta vlastitih mlinova, što je nama bio prioritet - kupnja pšenice  za vlastite kapacitete. Budući da imamo i tradeing kompaniju unutar sustava otkupili smo znatniju količinu, ali nije točno da smo mi ti koji su izdiktirali cijenu pšenice. Kasnije je, prirodno, iz te cijene pšenice proizašla i nova cijena brašna, a onda i nova cijena kruha. Ali rast cijene hrane tema je na razini cijele Europe.

Neprestano širite svoje djelatnosti. Kupljen je Tisak, UNEX koji je marketinška tvrtka, razgovarate s Algoritmom koji je veliki izdavač, Adriatica.net o vama govori kao o svome strateškom partneru, imate udio i u RTL-u. Koja je ideja iza svega toga?
Ne izmišljamo toplu vodu. Kad imate određeni biznis proširujete ga i na neka druga područja kako biste multiplicirali njegovu vrijednost. Ako ste u maloprodaji i dnevno komunicirate sa 600 tisuća ljudi, naravno da razmišljate o tome što biste još mogli kroz tu svoju mrežu kao dodatnu djelatnost ponuditi potrošaču. To je jedan kanal širenja koji smatramo apsolutno legitimnim. Cijeli zapadni retail je u to već odavno ušao, i mi ćemo to i dalje razvijati. Kad govorimo o Adriatica.netu mi smo zaista partneri i čini nam se kako je to na obostranu korist. Veliki smo partner njihovim hotelskim partnerima, a s druge strane oni nama pomažu otvarati vrata tih hotelskih kuća. Tu nema interesa preuzimanja, a trenutačno ni kapitalnog povezivanja, ali čvršće suradnje da. To je jedan primjer. Slični su i svi primjeri koje ste naveli.

Prebija li doista Agrokor preko UNEX-a dugovanja i provodi kompenzacije?
Agrokor je jedan od najvećih oglašivača u Hrvatskoj. Dugo smo izbjegavali to područje i kroz UNEX smo izgradili dobre odnose sa svim medijima. Međutim, u određenoj smo točki procijenili da bismo mogli dobiti i dodatni benefit u pregovorima s vlasnicima medija, a ujedno pomoći UNEX-u da se izgradi u još veću i ozbiljniju agenciju. Ne radimo pritisak, samo želimo što više okrupnjavati. Na jednoj strani imate, naprimjer, samo tri televizije, i morate biti na svima. Na drugoj smo strani željeli stvoriti antipod, snažnu pregovaračku bazu za pregovore s tim medijima. Ukoliko nas je više, što je veći taj budžet za pregovore, utoliko će i cijena po kojoj plaćamo medije biti povoljnija. Nema tu nikakve druge logike.

Vrlo ste aktivni u regiji. Je li i zašto došlo do prekida suradnje sa srbijanskim Delta holdingom s kojim je planirano udruživanje maloprodaja?
Prva je faza tog procesa bila završena i nakon toga su vlasnici procijenili da još nije najpovoljniji trenutak za spajanje, ali je partnerstvo ostalo, suradnja se i dalje nastavlja. Naravno, nije isključeno da u nekom sljedećem razdoblju ne dođe ponovno do razgovora o spajanju. Sve ovisi o tome što će se sveukupno događati na tržištima regije i kakvu će koja kompanija imati strategiju rasta i realizirati je.

Ideja je Agrokorova maloprodaja u Srbiji. Koliki joj je trenutačni udio na tržištu i koji vam je cilj?
On je još uvijek simboličan, negdje oko 5-6 posto. Ali je tržište Srbije još jako fragmentirano i malo, tamo prava konsolidacija tek slijedi. Ono što se u Hrvatskoj dogodilo u zadnjih pet godina, da je prvih desetak retailera tek sada 61 posto tržišta, to će se u Srbiji događati u sljedeće dvije-tri godine. U tom procesu mi želimo sudjelovati i zauzeti 17-20 posto tržišta, a objektivno mislimo da nam je mjesto iza prvog igrača na tom tržištu.

Svojedobno je najavljen izlazak u Kinu i Rusiju. Što biste ondje radili?
Rusko i kinesko tržište su tržišta s najvećim rastom, vrlo su velika i s ogromnim potencijalima potrošnje koja i dalje rastu. To su postala tržišta najvećih uvoznika određenih roba i još su uvijek gladna. Mislimo da Agrokor ima i potencijala i proizvode koji bi tamo mogli naći svoje mjesto, ali je činjenica da ulazak nije tako jednostavan. Vrlo smo blizu realizaciji klasičnog izvoza na rusko tržište, međutim to nije naš strateški cilj već želimo investirati u ta tržišta. To nam je drugi korak i kad je riječ o Rusiji vrlo smo blizu započinjanja tog procesa.