0

Jure Radić, predsjednik Uprave Instituta građevinarstva Hrvatske

IGH ne sudjeluje u kartelskom dogovaranju

Jure Radić, predsjednik Uprave IGH, u šali kaže da bi mu lakše bilo nabrojati poslove u kojima IGH nije u Hrvatskoj. Projektiranje i nadzor na većini autocesta, luke po Dalmaciji, hidroelektrana Kosinj, većina šoping-centara u Hrvatskoj, projekt željeznice, sanacija odlagališta otpada... Govori o tome kako svojevrsni klaster građevinaca ipak postoji, mada neformalni, te jesu li neki njegovi dioničari, poput ministrice Matulović-Dropulić, u sukobu interesa

Razgovarao Većeslav Kocijan

Pogledajte intervju sa Jurom Radićem

Već godinama najavljujete osnivanje bilo klastera ili konzorcija hrvatskih građevinara, no neuspješno. Sada ste ponovno, najavljujući moguće poslove u Rusiji, naglasili važnost udruživanja. Svi se u sektoru slažu kako je to neophodno, ali to nikako da se dogodi. Je li moguće da je sav problem u sujetama čelnih ljudi tvrtki?
Nije. Jedan neformalan klaster zapravo postoji, ali od posla do posla. Međutim, pojavile su se špekulacije kako bi u slučaju osnivanja klastera IGH bio u sukobu interesa. Naime, bio bi dio formalne poslovne udruge i u isto vrijeme, u nekim poslovima, nadzirao tu tvrtku. I zato smo pustili da se to detaljno pravno i administrativno prouči prije nego što krenemo u sljedeće korake. Jedino je to puna istina. Nema taština. Kolege, vodeći direktori velikih hrvatskih građevinskih tvrtki, i ja se nalazimo i dogovaramo nastupe na svjetskom tržištu. Jer, klaster je i bio zamišljen samo zbog intenzivne aktivnosti prema svjetskom tržištu. Mi smo i danas okupljeni. Nekad je to pet tvrtki, katkad sedam, ponekad dvije, ali mnoge ponude koje smo dosad davali, davali smo zajedno.

Što mislite o vlasničkom povezivanju najvećih tvrtki sektora? Koliko je to moguće?
Osobno mislim da bi to bilo korisno i dobro. Osnovni je razlog to što smo mi u utakmici s mnogo većima od nas. I da bismo se borili i dobijali poslove s puno većim tvrtkama iz inozemstva moramo se barem donekle okrupniti.

Kako komentirate Ingrin superkonzorcij osnovan s obrtnicima?
To je jako dobro. Svaka je akcija koja okuplja sustave, skuplja građevinare, one koji mogu bili što raditi i odraditi pozitivna. Kolege iz Ingre su krenuli u pravom smjeru. Oni su u drukčijoj poziciji. Sami po sebi nemaju neku veliku inženjersku snagu, nemaju niti strojeve niti opremu i potpuno je logičan potez da okupe obrtnike, da kupe postojeće građevinske tvrtke, kao što su krenuli s Mavrovom u Makedoniji, tako da i oni postanu ne samo vrhunski inženjering, što Ingra jest, već i u punom smislu pravi izvođači.

Kako IGH dolazi do poslova u inozemstvu? Postoji li hrvatska gospodarska diplomacija ili se oslanjate na Miomira Žužula?
Mi prema inozemstvu radimo kroz barem dvadeset različitih aktivnosti. Postoji i hrvatska gospodarska diplomacija i oni su nam otvorili neka vrata, recimo u Maroku. Do poslova u Rusiji dolazimo kroz pet razlilčitih kanala. Najčešće su to poduzeća koja vode naši ljudi koji su, nazvao bih to u pozitivnom smislu, ostaci hrvatskih koncerna ili konzorcija koji su radili vani, koji su zadržali svoje dobre poslove i kontakte i koji nam otvaraju vrata. Ključno je da dobijete informaciju i da budete u mogućnosti da date ponudu, a kad dođete do takve mogućnosti onda naše vrijednosti, a one su u velikim potencijalima i izvrsnim referencama, pobjeđuju.

Kakav vam je omjer javljanja na natječaje i dobivanja posla?
Moja strategija prema inozemstvu bila je - hajdemo pokušati na deset polja, pokrenuti deset akcija, pa ćemo dobiti barem dva. Dosad se događalo da od deset dobijamo sedam ili osam. To je iznenađujuće pozitivan postotak. Toliki postotak nemamo niti u Hrvatskoj. Sada brže dolazimo do poslova vani nego ovdje.

Gdje je sve IGH osnovao institute u partnerstvu s lokalnim tvrtkama i koja je ideja iza toga? Je li uvijek vlasništvo pola-pola i nije li to najteže za upravljanje?
Najčešće je pola-pola, ali ne mora tako biti. Kad je riječ o upravljanju u pravilu imamo takve statute i dogovore da IGH zapravo stručno upravlja i odlučuje. Naša je strategija da osnivamo projektne biroe u državama u kojima očekujemo da bismo mogli dobiti znatnije poslove. Imamo tri poduzeća u Rusiji, poduzeća u Bugarskoj, Albaniji, Bosni i Hercegovini, a ovih dana će se to dogoditi u Crnoj Gori i na Kosovu. Imamo ponudu i iz Makedonije da osnujemo tvrtku.

Dakle to su tržišta na kojima je danas propulzivna građevinska djelatnost, na kojima se puno radi. Najbolji je primjer Bugarska koja je pred izgradnjom 1200 kilometara autocesta, dakle u situaciji u kojoj je Hrvatska bila prije petnaestak godina. Uz dvije razlike - ima novac Europske unije koji Hrvatska nije imala i nema gotovo niti jednog ozbiljnijeg projektnog biroa za autoceste, a Hrvatska je tada imala i IGH i IPZ i Rijekaprojekt i mnoge druge. To je iznimno potencijalno područje za nas koje samo budemo li aljkavi i nesposobni nećemo osvojiti.

Jeste se uspjeli probiti u Srbiju?
Nismo još dovoljno snažno krenuli na to tržište jer se tamo još uvijek ne gradi dovoljno, a ni politička situacija nije stabilna. Pripremamo se ući u Srbiju, ali IGH ulazi na strana tržišta kroz posao. Nigdje nismo osnovali poduzeće pa onda dobili posao već smo najprije krenuli dobiti neki posao te onda osnivali tvrtke. Ali Srbija je za nas vrlo zanimljiva.

Osiguravate li se i koje su to vrste osiguranja izvoznih poslova? Najavili ste nove poslove u Rusiji od kojih bi neki trebali biti odrađeni u Čečeniji.
U Rusiji smo danas na pet različith mjesta. Hidrocentrale su u Čečeniji, ali trenutačno radimo u Moskvi, u Penzi, projekte na Azovskom moru, pripremamo projekte u Sočiju.

Od rizika se osiguravamo tako da uzimamo one poslove gdje ga nema puno. Uglavnom sada radimo projektantske poslove, a oni se rade u Hrvatskoj, uz malu nazočnost na terenu. Imamo veliki poslovni centar u Splitu, u Rijeci... Posao koji smo dobili sada na Kosovu radimo u našem poslovnom centru u Osijeku. Dio poslova za Čečeniju radit će se u našim poslovnim centrima u Mostaru i Sarajevu. Rizik je pokriven na način da nam je uvijek na početku posla u tim zemljama plaćen avans, tako da zapravo, grubo rečeno, mi dugujemo partneru, a ne on nama.

Gotovo tjedno IGH se pojavi u medijima najavljujući neki posao u inozemstvu. Koji je odnos prihoda IGH-a iz Hrvatske i inozemstva?
Zasad smo još uvijek u fazi sijanja, a ne žetve u inozemstvu. Počeli smo s desetak posto prihoda u inozemstvu sa željom da za tri-četri godine taj odnos bude 50:50. Sada ugovaramo poslove, sada ih započinjemo i oni su nam još uvijek više trošak negoli prihod jer obrada tržišta uvijek košta, da bi već sljedeće godine efekt bio vidljiv, a godinu poslije apsolutno očit.

Ponovno se sve češće govori o nelikvidnosti? Imate li vi problema s naplatom, osobito od strane države?
Imamo velikih problema. Neki državni sustavi nažalost neredovito plaćaju, naprimjer Hrvatske željeznice ili HEP, i to nam stvara probleme. To za nas ima dvostruki negativan učinak - ne samo da ne plate nama nego ne plaćaju redovito ni građevinarima koji onda nama duguju za dio ispitivanja kvalitete itd. Bilo bi nam puno lakše i mogli bismo znatno više investirati u poslove u koje krećemo kad bi to bilo kako treba.

Imate li osjećaj da nelikvidnost jača?
Zadnjih mjeseci je ojačala.

Koliko IGH radi za državu?
Najbolji su primjer autoceste. Hrvatske autoceste su 2003. sudjelovale s 33 posto u ukupnom prihodu IGH-a, a danas su pale na nekih 18-19 posto. To je ujedno odgovor i onima koji kažu kako IGH silno puno radi s državom zbog veza s vlašću. Godine 2003. je bila druga vlast u Hrvatskoj i tada je HAC imao najveći udjel. Ali razni državni sustavi čine danas četrdesetak posto uradka IGH.

IGH se često navodi kao ilustracija za sukob interesa jer su mnogi vaši dioničari na pozicijama na kojima se donose odluke o državnim poslovima.
Samo ih je nekoliko, i to ne oni koji izravno odlučuju o poslovima nama.

Ministrica graditeljstva Dropulić, sada bivši predsjednik HAC-a Crnjak, Kojić iz zagrebačkog ureda za financije...
Recite četvrtog.

Imate i Franju Gregurića u Nadzornom odboru, Miomir Žužul je savjetnik. Gotovo da bi se dala složiti jedna hrvatska vlada.
Da, ali bivša. I mene tu možete ubrojiti kao jednog bivšeg člana Vlade.

Koliko je to neumjesno?
Mislim da nije. To je tipičan slučaj kod velikih korporacija u svijetu. Kad je došao jedan Bechtel u Hrvatsku u Upravi su imali dvoje ili troje bivših članova američke vlade, istina ne aktualnih već bivših. Shultz je bio državni tajnik, drugi čovjek SAD-a, i poslije je postao potpredsjednik Bechtela. Kod nas je to čak drukčije negoli u SAD-u jer Schultz nikad prije nije radio u Bechtelu, a kod nas je ministrica Dropulić bila direktorica Zavoda za zgradarstvo u IGH-u, a Kojić je bio financijski direktor.

Nije sporno što ministrica Dropulić ima dionice IGH-a već to što je ministrica graditeljstva.
A zar biste htjeli da nestručnjaci budu ministri. Zar bi na mjesto ministra trebao doći netko tko nikad ništa nije radio do tada? Mislim da je puno bolje da je to netko tko je bio direktor u IGH-u ili recimo u Ingri, Konstruktoru ili negdje drugdje.

Vjerojatno postoje kompetentni ljudi koji nemaju dionice građevinskih tvrtki, pa da budu zaduženi za resor koji se bavi graditeljstvom. Jer, ovako ostaje mjesto za sumnju.
Dioničarski sustav u svijetu danas je takav da se zapravo ne zna tko je vlasnik čega, a to će vrlo brzo doći i kod nas. Recimo ja za 40 posto IGH-a ne znam tko je vlasnik. Nedavno sam vidio da je bivši ministar Čačić kupio dionice IGH-a, kao i Zdravko Mamić. Zašto ne. IGH je vrlo pozitivna tvrtka i nama je čast da takvi ljudi budu dioničari. Ključ je svega da nema sukoba interesa na način da izravno dajete posao mimo natječaja. Ministrica nije uopće bitan investitor za IGH i ja ću odmah potpisati ugovor da IGH ne radi nijedan posao koji ima veze s onim gdje ministrica donosi odluke. Problem je druge vrste, a to je da je IGH propulzivna, jaka tvrtka, pa se onda moraju pronaći načini da se nešto negativno pusti u javnost. Ovdje nema negativnosti.

Ima li kartelskog dogovaranja u hrvatskom graditeljstvu? Predsjednica AZTN-a Olgica Spevec svojedobno je najavila istragu o tome.
Tamo gdje sudjeluje IGH nema.

Kako je moguće da, prema pisanju medija, cijene gradnje nekih dionica ceste narastu dvostruko? A inače kažu da su cijene gradnje proteklih godina gotovo udvostručene.
Nisu činjenice baš takve, ali su jednako tako mnogi ulazni parametri u gradnji porasli više negoli dvostruko. Građevinari troše silno puno nafte u poslu izgradnje neke dionice, nekakvih tridesetak posto. A ako cijena nafte poskoči triput, naravno, to ima posljedice i na cijenu izgradnje neke dionice. Međutim, cijena gradnje kod nas je još uvijek niža od one u nekim drugim zemljama.

IGH-u je 2007. dobit porasla 60 posto, a prihodi 20 posto.
Prihod je porastao i više od toga, ali mi smo štedljivo poslovali. To je ključ priče u toj godini. Ali naš rast je planiran na petnaestak posto godišnje. Teško da ćemo ostvariti neku godinu poput prošle u kojoj je profit porastao 60 posto. No, budemo li rasli 15-ak posto ostvarit ćemo cilj koji smo si zacrtali - da kroz pet-šest godina udvostručimo i prihod i dobit. Ključno je da budemo u poslovanju štedljiviji i sigurno je da će brže rasti profit nego što će rasti prihodi.

IGH stimulira znanje. Svoje djelatnike koji magistriraju do 35. nagrađujete s 250.000 kuna, one koji doktoriraju s 500.000 kuna. Ima li u Hrvatskoj dovoljno kvalitetnog kadra za vaše potrebe?
Stimuliramo znanje na razne načine. Prestižno je za građevinske inženjere raditi u IGH-u. Mi smo nedavno raspisali natječaj za 50 građevinskih inženjera, a na natječaj se javilo 238 ljudi u trenutku kad nemate niti jednog građevinskog inženjera na burzi. Prošle smo godine zaposlili oko 100 građevinskih inženjera, a građevinski fakultet u Zagrebu je diplomiralo 114. Ponekad nam dolaze i cijele skupine iz nekih biroa. Ponosan sam da nam se na ovaj natječaj javilo i nekoliko ljudi iz inozemstva. To su Hrvati koji su otišli van i tamo ostvarili dobre karijere i kojima je povratak u IGH iz Amerike ili Švicarske napredovanje u struci.

Koliko godišnje utrošite na stimuliranje znanja?
Dosta velika sredstva, a variraju od godine do godine. Ovisi o tome koliko su ljudi spremni i izvan radnog vremena raditi znanstveno. Mi dajemo nagrade, ali ne možemo im dati slobodno vrijeme da rade magisterij ili doktorat. To je šteta, ali svi oni moraju raditi kako bi zaradili, da bi se onda moglo i njih nagraditi. Nastojimo da naš rad bude visokostručan, na rubu visoke struke i znanosti, pa da onda iz svojih uradaka pronalaze teme za znanstvene radove i da ti doktorati i magisteriji kasnije budu praktično primjenjivi. To je idealno u poslu kakav mi radimo. IGH je uz Ericsson u Hrvatskoj jedan od najboljih primjera veze prakse i znanosti.

U prvom  kvartalu cijena dionice IGH kretala se u rasponu od 9600 do 15.200 kuna. Kako to tumačite i kako je gledati da gotovo dnevno vrijednost vašeg imetka varira za nekoliko milijuna?
Ponajprije gledam kao menadžer i usmjeren sam na to da poslovanje IGH-a bude tako dobro da takvi cjenovni valovi ne budu rezultat ničega negativnog u našem poslovanju. Oni to i nisu već su rezultat stanja na tržištu. Istina, dionice IGH-a su tijekom ove godine pale za jedan postotak, ali znatno manje negoli većina drugih dionica u Hrvatskoj. Svega dvije ili tri dionice koje se listaju imaju u ovoj godini povoljniji rezultat od IGH-a, dakle naše su dionice stabilnije od drugih.

A perspektiva vlasnika?
Čovjek koji je menadžer, a dijelom ima i neke dionice u IGH-u, mora biti usmjeren dugoročno, tako da zaboravi da nešto ima na kratko vrijeme te da se sjeti da to ima za pet ili 10 godina, uvjeren kako će to tada znatno više vrijediti nego danas.

Što se događalo u Vranjicu?
IGH je na natječaju dobio posao da izradi program sanacije Vranjica. Svaki se posao u građevinskom smislu radi tako da se on najprije prostudira, a onda se između više varijanti odabere jedna, za nju se radi projekt i to se izvodi. IGH je napravio program, dakle tu početnu, osnovnu studiju. Nakon toga je ministarstvo na temelju tog programa tražilo izradu projekta od nekih drugih firmi po kojima se radi sanacija.

Tko je naručio mjerenje količine azbesta u zraku?
Mi smo to naručili, jer to sami ne radimo, i sve smo napisali u jednom elaboratu koji je dostavljen Ministarstvu. Naši su stručnjaci pravovremeno dostavili podatke Ministarstvu koje je onda to prosuđivalo i na temelju toga raspisalo natječaj.

Nedavno ste izbrani u Izvršni odbor HUP-a. Koliko ste dosad u njemu bili aktivni i koji su vam ciljevi?
Dosad nisam bio aktivan, a jako ću se zalagati kroz HUP da pokušamo u odnosu s državom stvarati uvjete za što jednostavniji i kvalitetniji izlazak van. Da drugi ne budu u startu u prednosti u odnosu na nas, kao što je recimo u Sloveniji, gdje vlast silno pomaže svojim tvrtkama koje izlaze van. Nama se često događa da imamo neke smetnje umjesto pomoći. Zauzimat ću se kroz HUP, kao što sam se i dosad zalagao u kontaktima s kolegama iz Vlade i vlasti, da naša diplomacija preraste stvarno u gospodarsku diplomaciju. Ona ne treba IGH-u jer smo mi dovoljno sposobni i jaki da sami sebi nađemo posao, ali mnogima drugima koji iza nas dolaze treba pomoći da na tom velikom svjetskom izvoznom tržištu svi radimo više. A hrvatske tvrtke to mogu