0

U krizi je najteže, ali i najbolje ulagati

Eurocable je svoju prvu tvornicu za proizvodnju kabela otvorio 2001. godine. Ernest Tolj  2003. godine otvara već drugu tvornicu, kojom su dotadašnji kapaciteti povećani za 200 posto. Ove će godine, obilježene globalnom recesijom, Eurocable završiti svoju treću tvornicu, s kojom će udvostručiti svoje postojeće kapacitete. Dražen Matiegka, predsjednik Uprave tvrtke, otkriva kako je tajna zapravo u pronalaženju prave niše u kombinaciji s neprestanim ulaganjem u tehnologiju i znanje

Razgovarao Većeslav Kocijan

Pogledajte intervju sa Draženom Matiegkom

Kakvi su poslovni rezultati Eurocable grupe u 2008.?
S obzirom na ekonomsku krizu, koja se u drugoj polovici 2008. počela prelijevati i na hrvatsko gospodarstvo, možemo ocijeniti da je lanjska godina za Eurocable ipak bila relativno uspješna. Godinu smo završili, doduše prema još nepotvrđenim rezultatima, s ukupnim prihodom 1,5 posto većim od onoga u 2007., oko 482 milijuna kuna. Nažalost, dobit će biti nešto niža nego u 2007. To je s jedne strane posljedica znatnog poremećaja, odnosno naglog pada LME cijena metala na londonskoj burzi metala, i to 2,5 puta u samo 3 mjeseca. S obzirom na to da je ona osnova prodajne cijene naših proizvoda proizlazi da su se metali kao sirovina kupovali skuplje nego što su se prodavali u gotovom proizvodu. S druge smo strane imali i prilično usporenje u potražnji u zadnjem kvartalu 2008. godine.

Koliko prihoda dolazi iz izvoza i koja su vam najveća vanjska tržišta?
Danas u izvoz plasiramo oko 65 posto naših proizvoda, ponajprije u EU, gotovo 50 posto, a ostatak u zemlje regije - Srbiju, BiH, Crnu Goru, Makedoniju i Kosovo (15 %), dok oko 35 posto naših proizvoda završi na domaćem tržištu.

Koliki vam je tržišni udio u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj držimo oko 30 posto tržišta. U EU je to oko 1 posto, a regija je nešto na čemu radimo i očekujemo značajan porast tog udjela. Danas ondje držimo oko 4-8 posto, zavisno od zemlje do zemlje.

Rekli ste da već osjećate posljedice recesije. Možete li dati neke konkretne brojke?
Znaci recesije su prisutni i bili su vidljivi već krajem prošle godine, i to kroz usporenje potražnje uzrokovane drastičnim padom cijena metala s 8000 US dolara po toni bakra na 3000 US dolara, što je pokrenulo logiku “ne kupiti danas jer će sutra biti jeftinije“. Na to se nadogradila financijska kriza koja je usporila ili prekinula investicije pa je potražnja na svim tržištima bila značajno usporena, osobito u Hrvatskoj i regiji, a čak i u EU.

No, tvrtka je brzo reagirala i uspjela značajno smanjiti negativne posljedice povećanjem udjela na tržištu tako da ukupni prihod nije bio narušen.

Vi ste usko vezani uz građevinarstvo?
Naši su proizvodi vezani uz dvije privredne grane. Jedna je građevinarstvo, ono što se veže na naš program instalacijskih kabela. Druga značajna grana je industrijska primjena energetskih kabela te njihova upotreba u distribuciji električne energije, što je vezano za tvrtke poput hrvatskog HEP-a odnosno power utilities kompanija u drugim zemljama, tako da su investicijski ciklusi kroz dio energetskih kabela također značajno prisutni.

Kakvi su vam planovi za ovu godinu?
Planovi su svakako održati kapacitete proizvodnje punima. U zadnje tri godine naša je iskoristivost kapaciteta 99 posto. To je i razlog ulaska u novi investicijski ciklus u kojemu želimo podići kapacitete. Dakle proizvodnju držati na razini prijašnjih godina te ujedno omogućiti sigurnost prisutnosti na tim tržištima, a to znači ne gubiti udjele na njima već ih eventualno povećavati. Također, u borbi sa svim financijskim i ostalim problemima ići naprijed, u smislu zadržavanja postojeće pozicije na tržištu.

Imate li nekakve krizne planove?
Imamo, ali se nadamo da ih nećemo morati iskoristiti u značajnom obujmu. Već smo polovicom prošle godine započeli s određenim restrukturiranjem, pa smo u nabavi hedgirali metale koliko god je to bilo moguće. Usmjerili smo se i prema onom dijelu tržišta u kojemu se može bolje upravljati tečajnim razlikama, tako da na oba polja, koja su najosjetljivija i na kojima možete najviše izgubiti, budemo što je moguće efikasniji.

Inače je Eurocable grupa dosad imala najviše rezultate u Europi po ukupnom prihodu po zaposlenom radniku u sektoru proizvodnje kabela, stoga i vjerujemo da imamo sve uvjete za mirno prebrođivanje krize.

Osjećate li rast nelikvidnosti?
Da, nelikvidnost je prisutna. To je boljka koja se najteže liječi i mislim da snažno utječe na sve proizvođače. Gospodarstvo je jako osjetljivo na nju, naročito u onom dijelu koji je kod nas prilično prisutan, a to je ondje gdje je država veliki investitor. Ona je prisutna u Hrvatskoj i u regiji. Mi smo u malo boljoj poziciji jer dosta poslujemo s EU, gdje problem nelikvidnosti nije jako izražen. To nas čini sretnijim od većine domaćih gospodarstvenika.

Koliko radite s državom, odnosno s državnim tvrtkama?
Pokušavamo ne raditi puno, međutim u jednom dijelu je to neophodno. Zapravo uopće direktno ne radimo s državom već na tenderima HEP-a sudjelujemo kroz veletrgovce.

Kakvi su tu rokovi plaćanja?
Formula je jednostavna - to je sigurno plaćanje, ali nije najredovitije. Za svakog je poduzetnika najvažnija stvar zdravi cash flow - da novac stiže na pravo mjesto u pravo vrijeme i u potrebnoj količini. To je važnije od svega ostalog. Uspijevamo to održati zahvaljujući dobroj suradnji s veletrgovcima, ali i nekakvim našim pripremama kako ne bismo bili preosjetljivi na kašnjenja. S druge strane veliki dio svoga cash flowa ozdravljujemo iz Europe, odnosno iz onih dijelova gdje se plaća ipak na vrijeme.

Možete li reći kakvi su rokovi plaćanja HEP-a?
Pokušavamo ih svesti na prihvatljive varijante pomoću kompenzacija. Kroz to se zatvaraju neki drugi naši troškovi pa se plaćanje svede u prihvatljive rokove. Za našu je industriju izuzetno bitno da imate tržišta s relativno niskim maržama, ali s urednim rokovima plaćanja, poput EU, a imate tržišta na kojima su marže više, ali su rokovi plaćanja puno duži i kreću se čak do 150 dana. Zapravo je cijelo umijeće osigurati prosječnu razinu prihvatljivih marži, uz zdrav cash-flow u kojemu imate na vrijeme svoj novac.

Prije godinu-dvije iz HUP-a, a sada i s drugih strana, stižu prijedlozi o potrebi zakonskog određivanja rokova plaćanja. Što vi mislite o tome?
Mislim da to nije moguće. Zakonsko određivanje je zapravo pokazivanje nemoći da se sustav dovede u red. Kad je država najveći investitor onda je ona ta koja najviše utječe na dobru likvidnost. Ako bi svi investitori, počevši od države, plaćali na vrijeme, ne bi trebalo biti većih problema. Mislim da zakonska regulativa ne bi tu puno pomogla.

Pa kako onda riješiti taj problem?
Jednostavno disciplinom, i to iz onog dijela koji je najveći investitor, a to je država. U ne tako davnoj prošlosti imali smo razdoblje u kojemu nije bilo značajnih problema s likvidnošću.

Mislite li da Vlada kasni s donošenjem proturecesijskih mjera i što bi one po vama morale sadržavati?
Mislim da situacija u Hrvatskoj ovisi o dvije stvari. Kao prvo mi smo uvozno, a ne izvozno usmjerena zemlja. Kao drugo trgovački smo, a ne proizvodno usmjereni. S obzirom na to izuzetno je teško naći dobar sustav, odnosno dobar program.

Smatram da svakako treba odraditi stabilizaciju financijskog sektora - cijene novca, mogućnosti kreditiranja, kamatnih stopa, inflacije i deviznog tečaja, koji su danas nepovoljni za oporavak. Nažalost, mi ne možemo funkcionirati na jednak način kao, primjerice, Englezi i poticati potrošnju jer ćemo time uglavnom pomoći svom okruženju, budući smo uvozno usmjereni. Međutim, u nekim dijelovima bez potrošnje neće biti ni pravog oporavka, a da bi se to moglo treba omogućiti financiranje, kreditiranje. Danas je vrlo teško doći do novca i njegova je cijena vrlo visoka. U slučaju teže krize i većeg gubitka radnih mjesta, fiskalne pogodnosti ili subvencije su također dobrodošle za osnaživanje domaćeg gospodarstva.

Je li rješenje jačanje HBOR-a?
Mislim da bi poslovne banke morale tu odigrati svoju ulogu. Banke bi morale pokušati osnažiti gospodarstvo, omogućiti zamah koji bi pomogao bržem izlasku iz recesije. Ako se svi stisnemo u svoje ljušture, mislim da će taj izlazak biti vrlo težak.

Gradite treću tvornicu, i to u ovo vrijeme recesije. Investiciju financirate dokapitalizacijom od strane EBRD-a. Kolika je ukupna vrijednost investicije i kako će ona biti pokrivena?
Pa možda je malo čudno da u ovo vrijeme idemo u jedan tako zahtjevan investicijski proces. Ukupna vrijednost projekta je 25 milijuna eura, od čega će EBRD uložiti 15,5 milijuna eura modelom dokapitalizacije, a Eurocable 9,5 milijuna eura kroz zemljište i vlastita sredstva iz zadržane dobiti ostvarene poslovanjem u proteklim godinama.

Recesije dolaze i odlaze ciklički, i u jednom će se trenutku ponovno dogoditi rast. U tim vremenima krize najteže je investirati, ali mislim i da je najbolje. Postoji puno faktora koji govore kako upravo u vrijeme recesije treba investirati. Jedan od njih je i to da kad se počne izlaziti iz recesije vi ste već spremni. Ako tek onda počnete investirati, tada ste zakasnili. Mi, na svu sreću, imamo mogućnost da investiramo, ali i dobar projekt, viziju kamo želimo ići... Imali smo sreće da je EBRD prepoznala tu viziju i da je dijeli s nama, pa je to velika prilika da iskoristimo ovu situaciju na najbolji mogući način.

Kako to da ste se odlučili na dokapitalizaciju od EBRD-a? Nije li bilo jednostavnije podići kredit ili potražiti novac na tržištu kapitala?
Nekako smo se našli i odlučili jedni za druge. Jedan je od ciljeva EBRD-a razvoj zemalja i regija u kojima ulaže, a u Eurocableu su našli partnera kojemu je misija unaprijediti kvalitetu življenja i sigurnost cjelokupne zajednice proizvodima najviše kvalitete, primjenom visoke tehnologije i otvaranjem novih radnih mjesta, poštujući postulate održivog razvoja. Također, poznato je da stručnjaci EBRD-a rade detaljne analize i ulažu u projekte za koje procijene da su profitabilni i ozbiljni.

Činjenica da je riječ o dokapitalizaciji možda je najznačajniji dio našeg projekta. To znači dijeljenje zajedničke sudbine i vjere u projekt. U kreditnim aranžmanima novac je skup, a kreditori su neosjetljivi na cijeli projekt.

Koliko su trajali pregovori s EBRD-om i koliko je to složen proces?
Prilično je složen. Pregovori su trajali relativno kratko, osobito u odnosu na neke druge projekte. Razmišljali smo kako ćemo osigurati naš razvojni put i sve su opcije razmatrane - i IPO-i, i privatni equity fondovi i krediti... EBRD je bila zainteresirana da ulaže u regiju, pa su i oni “njušili“ u koga bi vrijedilo investirati. I tako je došlo da prvih kontakata. Kad je projekt pretočen na papir u obliku feasibility studije on je jednostavno zaintrigirao obje strane. Postoji zajednička vjera u taj projekt i u to da bi nakon završetka tog projekta, u roku od pet godina, Eurocable trebao biti tvrtka s više od 150 milijuna eura prometa.

Što za tvrtku znači činjenica da je u 30-postotnom vlasništvu EBRD-a i mijenja li se nešto u upravljačkom smislu?
EBRD je ugledna međunarodna institucija pa nam suradnja samo može pomoći. Točan udio vlasništva EBRD-a odredit će se prema usuglašenoj metodologiji, no tek po revidiranom završnom računu za 2008. godinu, a za pretpostaviti je da će se kretati oko 30 posto. Nakon pet godina planira se izlazak EBRD-a iz vlasništva Eurocablea. Prema inicijalnim razgovorima i dosadašnjim iskustvima možemo očekivati organizaciju IPO-a, koji će dodatno doprinijeti transparentnosti poslovanja tvrtke i određivanje realne cijene na tržištu kapitala.

U upravljačkom smislu se ne mijenja ništa. Uprava ostaje potpuno identična. EBRD daje jednog člana u Nadzorni odbor, što im omogućuje da sudjeluju u svim strateškim odlukama te da nadziru i prate razvoj programa investicije.

Kada će tvornica krenuti s radom i koliko će to ukupno povećati vaše kapacitete?
Projekt gradnje nove tvornice Eurocablea u Jakovlju već je pokrenut. Radi se priprema dokumentacije za izgradnju tvornice, a neki ugovori za proizvodnu opremu već su potpisani. Očekujemo da ćemo krajem ove godine imati veliki dio opreme već u puštanju u rad. Dakle ovo je godina izgradnje, montaže i puštanja u rad. Predviđeno je da kapaciteti rastu kako idu godine - 2010. bi oni trebali biti na 85 posto ukupnih kapaciteta, a za dvije godine doći na 100 posto. To znači da ćemo na kraju programa imati kapacitete oko 37 tisuća tona gotovih proizvoda, a to je dvostruko od onoga što imamo danas.

Postoji li tržište za sve to?
Postoji. Mi danas u Hrvatskoj držimo oko 30 posto, i tu bismo trebali ostati na toj sličnoj razini, možda s nekoliko postotaka povećanja. U EU danas držimo oko 1 posto i trebali bismo doći na 1,5 posto. Ono što nas zanima je regija, gdje planiramo doći na nekih 18 posto udjela na tržištu. To nisu veliki zahtjevi jer smo mi još uvijek relativno mala tvrtka u odnosu na svjetske koncerne. Mislimo da na postojećim tržištima bez neke veće muke možemo prodati te kapacitete. Dosad smo morali vrlo često odbijati narudžbe zbog potpuno iskorištenih kapaciteta.

Od 2003. u tvrtki se najavljuje izlazak na rusko tržište i gradnja tvornice u Kaljingradu. Do danas to niste realizirali. Gdje je zapelo?
Rusko i ukrajinsko tržište su vrlo zanimljivi za nas. To su ogromna tržišta na kojima bismo mi vrlo rado bili prisutni. Već je dugo projekt u nekoj inicijalnoj fazi. Napravili smo ogroman korak, a to je da smo se certificirali po ruskim i ukrajinskim standardima, što znači da se naši proizvodi mogu prodavati na tom tržištu. Problem je transparentnija legislativa u tim zemljama, na što se još čeka. Kaljingradska regija je zamišljena kao jedna velika slobodna zona u kojoj bi se otvorio put stranim investicijama u cijelo to područje. Nas zanima mogućnost da ondje nacionaliziramo proizvodnju, jer ako niste lokalni proizvođač plaćate carinska davanja. Na drugoj strani je i visok transportni trošak ako kabele proizvedete u Hrvatskoj i transportirate ih u Rusiju. To nas je malo usporilo u našim planovima. Budući da veliki dio bakra koji koristimo u proizvodnji dolazi upravo iz Rusije za očekivati je da u budućnosti ondje uspostavimo proizvodnju, a ne da transportiramo mjesečno 1500 tona iz Rusije u Hrvatsku pa onda nazad. To možemo učiniti bilo greenfield investicijom ili lokalnom akvizicijom. U svakom slučaju to vidimo kao pravac našeg razvoja, da krenemo osovinom Beograd - Bukurešt - Kijev - Moskva.

Kako otvarate nova tržišta? Imate li pomoć gospodarske diplomacije?
Dosad nismo iskoristili pomoć gospodarske diplomacije. Koristili smo se vlastitim resursima, pokušavali smo se sami probijati ili su nam pomagali stari partneri. Ne znači da nećemo iskoristiti gospodarsku diplomaciju, ako nam se ukaže prilika, vrlo rado.

Što je to što vaš proizvod čini konkurentnim? Evo, danas se sve proizvodi u Kini. Kako to da to nije slučaj i s kabelima?
Presudno je stalno osluškivati i analizirati potrebe tržišta. Stalno se prilagođavati zahtjevima kupaca. Uz to u našoj je grani industrije i tehnologija jedan od bitnih faktora koji vas razlikuje. Eurocable je od početka išao sa strategijom visoke tehnologije, a to znači izuzetno efikasna proizvodnja s vrlo niskim troškovima i visokim proizvodnim brzinama, što je od najveće koristi u dijelu proizvodnje instalacijskih kabela gdje je marža relativno niska. Ako niste izuzetno efikasni ne možete biti profitabilni.

Dakle, dio naše poslovne politike, što je možda i stvorilo našu prednost, uvijek je bio ustrajanje na najnovijim tehnologijama proizvodnje i znanjima kroz stalno obrazovanje. Najkraće rečeno, pouzdanost prema kupcima i efikasnost u proizvodnji.