0

Bit će teško, ali kriza nam je i prilika

U vrijeme razgovora s Damirom Kuštrakom polako postaju jasnije konture krize s kojom se suočavamo. Konkretnih brojki o radnim mjestima koja će biti izgubljena, te projekcije rasta (ili pada) BDP-a za sljedeću godinu još su prilično nejasne, a ni Vlada nije izašla niti s jednom konretnom mjerom kojom kani amortizirati krizu koja zahvaća gospodarstvo

Razgovarao Većeslav Kocijan

Pogledajte intervju sa Damirom Kuštrakom

U vrijeme ovog našeg razgovora još uvijek traju pregovori o socijalnom paktu. Vjerujete li da je on realan?
Taj socijalni sporazum je zamišljen više kao određena deklaracija u kojoj sindikati, poslodavci i Vlada žele postaviti nekakve ciljeve, i tako bi ga trebalo doživljavati. Nažalost, cijela se priča svela na zamrzavanje plaća, što nikako nije cilj, a ni osnovno sredstvo socijalnog sporazuma. On se i zove Socijalni sporazum u novim okolnostima jer mi doista živimo u novim okolnostima. Teško mi je reći koliko je realan, ali mi smo spremni. Međutim, mislim da na sindikalnoj sceni takva spremnost ne postoji.

Koje su sporne stvari za sindikate, koje za Vladu, a koje za poslodavce?
Sindikati se teško mire sa činjenicom da se onima koji se financiraju iz proračuna više nema otkud povećavati plaće. Barem u ovom trenutku, kad nije napravljena neka značajnija reforma, kako državne uprave tako i javnog sektora u cjelini. U tom smislu se govori o nekakvoj ravnomjernoj štednji, ravnomjernoj raspodjeli. Gospodarstvo već u drugoj polovici ove godine doživljava velike štete. Ne moram spominjati gubitke na burzi, ono što se događalo s tečajem i kamatama. Zato je važno da svi u društvu shvate da se mnogo toga treba promijeniti kako bismo što prije izašli iz ove krize.

Koji su dio tereta poslodavci spremni preuzeti na sebe, jer se u medijima stekao dojam da se razgovara samo o zamrzavanju plaća? Sindikati su tražili nekakve garancije vezane uz otpuštanje radnika...
Svakom je poduzetniku najprije u interesu da spasi svoj biznis. Da bi on funkcionirao potrebni su ljudi pa prema tome nema govora o nekom nepotrebnom otpuštanju. Svakome su radnici potrebni, ali ako nema posla ne znam što bi onda ti radnici radili.

Vlada nije javno izašla ni sa kakvom procjenom što će se događati 2009., koliko će biti izgubljenih radnih mjesta i što konkretno misli učiniti. Je li možda na vašim razgovorima dala neke procjene ili predviđanja?
Premijer je bio dosta iskren kad je govorio kako još nema pravu sliku. A nema pravu sliku zato što su prvi indikatori koji su njima pokazali kako nešto nije u redu bila činjenica da se najprije HAC nije mogao zadužiti, pa se potom HBOR nije mogao zadužiti na inozemnom tržištu. Tada se upalilo crveno svjetlo i počeli su ovi intenzivni razgovori socijalnih partnera, osnovano Ekonomsko vijeće itd.

Što očekujete od Ekonomskog vijeća? Koliko je HUP-ovaca u njemu?
Osim našeg direktnog predstavnika u njemu je više članova HUP-a - gospodin Luković iz ZABA-e je ispred bankarskog sustava, gospodin Starčević iz Raiffeisen banke zastupa HUP, gospodini Mudrinić iz T-HT-a predstavlja GSV... Bit je toga vijeća zapravo da ekonomska struka potvrdi ili ne neka rješenja koja su sada na stolu.

Kakvi su planovi Agrokora? Hoće li biti otpuštanja i zamrzavanja plaća? Mijenjaju li se planovi vezani za investicije i širenja? Investicije su se već jako usporile, i to je prva mjera koja se donosi. Druga će mjera biti optimalizacija zaliha. Međutim, mi smo u biznisima koji ne bi nužno trebali stradati, pogotovo sada. Proizvodnja hrane je vrlo aktualna, kao i domaća proizvodnja. Učinit ćemo sve da iskoristimo maksimalno svoje kapacitete i u poljoprivrednoj proizvodnji i u prehrambenoj industriji, a to će se onda, naravno, vidjeti i u dućanima.

Ima li HUP analize što nas čeka u 2009. i što one kažu konkretno, vezano uz BDP, gubitke radnih mjesta i dr.?
Nemamo takvu analizu. U Hrvatskoj je izuzetno teško dati takvu procjenu jer kod nas BDP ima neravnomjeran rast ili pad. Kod nas je vrlo bitan treći kvartal, koji ovisi o turizmu, a u ovoj je situaciji jako teško procijeniti kakva će biti sljedeća turistička sezona. Imamo podatke od naših individualnih članova, pogotovo onih koji se bave izvozom, koji su se već sada suočili s velikim padom narudžbi, pa posljedično i s velikim smanjenjem aktivnosti. Građevinari su u nekakvim ciklusima - objekti koji su u izgradnji će se, naravno, završiti, ali će prava drama nastati kad ne bude više novih ugovora, i tako redom...

Evo, Slovenija je dala procjenu gubitaka oko 63.500 radnih mjesta, predloženo je uvođenje 36 satnog radnog tjedna... Čini se da naša Vlada nema još nijednu konkretnu mjeru, osim priče o štedljivom proračunu.
Mi budžet još nismo vidjeli i o njemu se još raspravlja, ali on bi trebao biti prva u nizu mjera iz kojih bi onda i gospodarstvenici i svi ostali shvatili što se zapravo kani učiniti. Mi smo, sa strane HUP-a, dali različite prijedloge i vidjet ćemo hoće li što od toga biti i implementirano.

Kako bi hrvatski poslodavci reagirali na smanjenje radnog tjedna?
Koliko znam i u Sloveniji se još o tome raspravlja. Ali evo jedan primjer - 1. siječnja stupa na snagu zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom. Postavlja se pitanje je li to dobra mjera u ovom trenutku jer će zbog toga sigurno određeni broj ljudi ostati bez posla. Kad govorimo o skraćivanju radnog vremena mislim da to nije prava mjera za Hrvatsku. U Sloveniji o tome razmišljaju iz drugih razloga. Njihovo je gospodarstvo izrazito izvozno i moraju naći neki time-out u trenutku kad su narudžbe iz Austrije, Njemačke i Italije bitno pale.  

Jeste li već s Vladom razgovarali o odgodi provođenja zakona o trgovini?
Mi smo od početka bili protiv rješenja da se sektorski regulira radno vrijeme. No, u svakom slučaju spomenuli smo to i Vlada to zna.

Je li iz onog što je dosad procurilo u medije moguće procijeniti koliko je ponuđeni budžet realan i hoće li se moći puniti po planu?
Tri su osnovna prihoda iz kojih budžet može rasti - porez na dobit, doprinosi i PDV. PDV će sasvim sigurno pasti zato što će se smanjiti i uvoz. Doprinosi više neće rasti kao prijašnjih godina po stopi od 10 posto godišnje jer će se usporiti rast plaća. Realno je očekivati da će se dobit u sadašnjoj situaciji smanjiti. Dakle, Vlada je u rashodovnoj strani išla na projekt proračuna koji će nominalno biti jednak kao i ove godine. Kad se u obzir uzme inflacija to mi se čini realnim, a pogotovo će to biti realno ako doista masa plaća za javne i državne službe ostane na razini ove godine.

Vlada je predložila da sindikati s upravama poduzeća naprave krizne planove. Radi li se na tome?
Kad je riječ o privatnim poduzećima tamo postoji intenzivna komunikacija koja je, uostalom, i zakonska obveza prema Zakonu o radu. Mislim da su zaposlenici u realnom gospodarstvu vrlo dobro upoznati u kakvom je stanju njihova kompanija. U tom smislu imam i osobna iskustva da se sa sindikatima može sasvim ozbiljno razgovarati.

Postoji li takav krizni plan recimo u Agrokoru?
Naravno da postoji. Agrokor je velika kompanija koja se bavi raznim djelatnostima i ovisno o tome što će se događati imamo spremne razne scenarije.

HUP je prema Vladi izašao sa zahtjevom u osam točaka za vrijeme koji slijedi. Kakve su reakcije druge strane?
Dobre, ako ćemo suditi po izjavama nakon prvog sastanka Ekonomskog vijeća. Mi smo tražili nulti deficit, što je Vijeće podržalo. Podržavamo zdravstvenu reformu zato jer je nužna, predložili smo da se sav kreditni potencijal koji postoji u Hrvatskoj prije svega rezervira za gospodarstvo, za što je preduvjet nulti deficit itd. Dakle, to ide u dobrom smjeru. Međutim, to su manje-više opća mjesta. Odmah ili čim prije bit će potrebne neke konkretne mjere, a HUP-a je u ovom trenutku fokusiran na takozvane neporezne namete.

HUP traži pojačanu skrb za male i srednje poduzetnike. Na koji način?
Već sada postoji određeni iznos direktnih subvencija, subvencija kamata, HBOR itd. Evo, konačno je nedavno napravljen još jedan fond rizičnog kapitala u HBOR-u koji nije postojao u zadnje dvije-tri godine. Dakle, s puno malih mjera može se pomoći malom i srednjem poduzetništvu jer je njegova vitalnost ključna i u kreaciji, ali i u gubitku radnih mjesta.

Jača strah od nelikvidnosti. S terena dolaze glasovi dobavljača da im se kasni u plaćanju, a banke su sve zatvorenije prema njima, pa upadaju u probleme. Može li HUP među svojim članicama djelovati da se poštuju razumni rokovi plaćanja?
Nelikvidnost i likvidnost su dosad uvijek generirane od strane države. Iako se Šuker ne bi sa mnom složio, činjenica je da zdravstvo trenutačno duguje četiri milijarde kuna. Činjenica je da danas HAC ne plaća svoje račune na vrijeme, a jednako tako ni HŽ. Budući da u tim sektorima djeluju praktički sve vrste poduzetnika, onda se to naravno prelijeva i dalje. Vlada mora najprije na toj razini nešto poduzeti, a ako je kriza nelikvidnosti još veća treba vidjeti jesu li rokovi plaćanja pojedinih obveza prema državi u redu ili nisu. Evo, nedavno je plaćanje PDV-a smanjeno na 10 s 30 dana. To je također uzrokovalo određenu razinu nelikvidnosti.

Iz HUP-a je traženo da se produže rokovi plaćanja obveza prema HEP-u i Hrvatskim šumama. Jeste li možda razgovarali i o rokovima o plaćanju PDV-a?
HUP im 23 granske udruge koje se svaka za sebe bore za svoje specifične interese. Ne možemo stavljati u istu ravninu recimo HEP koji mora kupovati naftu i plin da bi proizveo struju i Hrvatske šume koje prodaju sirovinu koja raste u prosjeku 120 godina. U tom kontekstu mora postojati stav Vlade treba li što poduzeti s rokovima plaćanja ili ne.

Pa kako Vlada reagira na te zahtjeve?
Još nema konkretnih reakcija, o tome je i riječ. Kad Vlada bude imala konkretne stavove o cijelom nizu ovih mjera, onda ćemo mi reći je li to dobar smjer ili ne.

Rekli ste da ste fokusirani na neporezne namete. Registar je sastavljen i pobrojano je 245 nameta. I što sad?
Sada smo počeli tražiti sasvim konkretne mjere. Kako bi bilo jasno o čemu je riječ spomenuli smo samo tri institucije: HGK, HTZ i Hrvatske šume, koje se objektivno u zadnjih dvadeset godina ni u čemu nisu promijenile. Način na koji se ta sredstva prikupljaju je čisti porez, bez obzira na to što se zovu neporezni nameti. Nisu prikazani u proračunu, a čista su javna potrošnja. Ne znam što bi se tu posebno trebalo razgovarati, treba odmah djelovati. A to se može tako da se mijenjaju zakoni o dotičnim institucijama.

Tražili ste da se ti nameti smanje za 25 posto. Što mislite gdje bi ta ušteda završila? Što znači za neku tvrtku ako plati 25 posto manju članarinu HGK-u?
Bili smo nedavno kod ministra Bajsa, a pritom je gospodin Leko spomenuo kako su hotelska poduzeća u gubitku. A ista ta hotelska poduzeća plaćaju doprinos Hrvatskoj turističkoj zajednici. Kad je riječ o HGK-u to su velika sredstva, milijarda kuna u mandatu jedne Vlade. HGK nam je potrebna, ali se mora reformirati i mora prijeći na načelo dobrovoljnosti kao što je to u većini europskih država.

Ta sredstva na kupu izgledaju velika, ali što bi ta ušteda značila na razini pojedinačne tvrtke?
Puno. Evo na primjeru jedne kompanije u Agrokoru, samo od doprinosa za te tri institucije mogao bi se napraviti jedan supermarket.

Hoće li biti uspostavljen Interventni fond za spas poduzeća?
On je u načelu podržan, a hoće li i u kojem obliku biti napravljen to ne znam.

Kako je zamišljen?
Budući da realno nema gotovine postoji mogućnost koja se već jednom primijenila, a to je jamstveni fond. On bi imao vrlo preciznu namjeru, a to je da pomogne tvrtkama koje zapadnu u probleme refinanciranja, koje imaju neke financijske obveze, ali ih zbog krize bankarskog sustava ne mogu refinancirati. Kriteriji bi morali biti vrlo jasni i transparentni, što smo mi i željeli postići tim fondom, a ne da kad se stvarno dogodi neki problem Vlada to rješava po tko zna kakvim kriterijima.

Tko bi procjenjivao ispunjava li poduzeće ili ne uvjete za jamstvo iz toga fonda?
To bi funkcioniralo kao u rejting agencijama. Tamo 70 posto njihove procjene ne čine brojke već procjene o tome ima li određena tvrtka tržišnu perspektivu, kakav joj je srednjoročni i dugoročni položaj itd. Na temelju toga se donose rejtinzi i države i poduzeća, pa se po takvim kriterijima može procijeniti je li neka tvrtka važna ili nije za hrvatsko gospodarstvo.

Pritom nismo samo mislili na velike tvrtke već naprotiv i na one male. Naime, maloj tvrtki dospijeće nekog kredita od 25.000 eura može značiti pitanje života ili smrti.

Kako je procijenjena potrebna veličina tog fonda na 15 milijardi kuna?
Na osnovi 5 posto BDP-a i na bazi toga da 5 posto takvog jamstvenog kapitala ne bi ugrozilo ukupan javni dug, mastritske kriterije, i to sve skupa.

Je li moguće ponovno aktualiziranje HUP-ovog prijedloga porezne reforme koji je uključivao porez na imovinu, kapitalnu dobit, porezno rasterećenje gospodarstva...?
Apsolutno. Mislim da je prva sljedeća mjera, nakon što se uravnoteži proračun, razgovor o rasterećenju gospodarstva. Jedino će takvo gospodarstvo nešto investirati, a investicije su nužan preduvjet za bilo kakav rast. Ovakva dosadašnja preraspodjela sredstava od jednih prema drugima po definiciji ne može biti učinkovita.

Imate li informacija kako će se lokalna samouprava ponašati u krizi? Evo dva primjera - onaj Zagreba koji svoj proračun povećava za 5 posto...
Mislim da je to neozbiljno...

... i Kutine koja je pripremila tri scenarija, ovisno o jačini krize, te obećala da neće dizati cijene komunalnih usluga i naknada.
Na lokalnoj su razini na vlasti različite političke opcije. No, ono što je vrlo negativno u ovom trenutku to su lokalni izbori u svibnju. Zapravo se ne može očekivati ozbiljno ponašanje od dobrog dijela te lokalne samouprave, koja bi trebala slijediti generalni stav Vlade o izbalansiranim proračunima i nepodizanju svih onih njihovih komunalnih naknada i doprinosa, osim ako za to ne postoje opravdani razlozi i sl.

U nekim se najcrnjim prognozama za 2009., kao posljedice krize, govorilo o više od 100.000 izgubljenih radnih mjesta. Na to je netko dodao kako bi tek polovica od toga bila posljedica krize, a druga je polovica posljedica našeg dosadašnjeg nerestrukturiranja. S druge strane mnogi kažu kako je kriza zapravo prilika. Što vi mislite?
Apsolutno mislim da je kriza prilika. Kad je riječ o privatnom sektoru imamo sezonski oko 20-30 tisuća ljudi koji gube posao tijekom zime jer su sezonski radnici, bilo u turizmu, trgovini ili poljoprivredi. Određeni će broj ljudi izgubiti posao, poput slučaja u Spačvi, dakle u izrazito izvoznim tvrtkama koje zbog pada narudžbi moraju smanjiti zaposlenost. Međutim, imamo gotovo 400.000 ljudi koji su zaposleni u javnom sektoru, a pritom mislim i na državna poduzeća, pogotovo ona monopolistička. Tu treba tražiti prostor da se trošak zaposlenih smanji, a da se s druge strane uredi normalan sustav plaća u javnom sektoru jer on danas nije stimulativan i ne omogućuje da se domognu dobrih kadrova.  

Dakle, kriza nam je prilika?
Kriza nam je prilika u mnogo čemu. Ona je prilika da posložimo odnos između javne potrošnje, da reformiramo porezni sustav, da se postavimo ispravno prema energetskoj politici i prema mnogim drugim stvarima. Naravno, to znači da će nam biti teško, ali time stvaramo puno bolje temelje za blisku budućnost nego što su oni bili dosad.