0

Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2 grupe

Navikli smo raditi u uvjetima krize

S 300 zaposlenih i prometom od 120 milijuna kuna u 2007. IN2 grupa je najveća hrvatska nezavisna informatička kompanija. Unatoč, čini se, neizbježnoj recesiji koja će bez sumnje udariti i domaći IT-sektor, predsjednik Uprave IN2 Ante Mandić ne izgleda pretjerano zabrinut. Naprotiv. Djeluje opušteno i optimistično

Razgovarao Većeslav Kocijan

Pogledajte intervju sa Antom Mandićem

Svojedobno ste strahovali da će domaću informatičku industriju pokupovati stranci i da neće biti stvorena niti jedna velika regionalno značajna hrvatska IT-tvrtka. Što mislite danas? Nije li upravo IN2 takva kompanija?
Početkom ove godine, kad je poljski Asseco kupio dvije tvrtke,   tako je i izgledalo, ali ispada da se i nema što kupiti jer je malo kompanija zanimljivo strancima. IN2 jest velika grupa u hrvatskim i regionalnim okvirima, ali još nedovoljno da bi mogla sudjelovati na međunarodnim utakmicama s europskim ili internacionalnim tvrtkama. Iako spadamo u najveće regionalne tvrtke, trebali bismo se barem udvostručiti da bismo predstavljali respektabilnu informatičku kompaniju koja se može natjecati s međunarodnima.

Koliko tvrtki danas čini vašu grupu?
IN2 danas čini sedam tvrtki od kojih su četiri u Hrvatskoj, a tri u regiji. U Sloveniji tvrtku imamo već deset godina, u BiH smo prisutni pet godina, a u Srbiji zadnje dvije godine. U planu nam je otvaranje tvrtke u Makedoniji, gdje imamo već pet klijenata, i daljnje širenje prema istoku. Evo već radimo neke poslove u Rumunjskoj, a uskoro vjerojatno i u Ukrajini.

Nedavno ste završili implementaciju novog softvera za Narodnu banku Srbije. Koja su vam najzanimljivija vanjska tržišta u ovom trenutku?
U Srbiji smo intenzivno prisutni zadnje dvije godine i smatramo je najperspektivnijim regionalnim tržištem, kako zbog veličine tržišta tako i zato što im imamo što ponuditi. Sve ono što smo napravili i zapravo naučili u Sloveniji i u Hrvatskoj sada možemo ponuditi u Srbiji, koja je u zaostatku za tim dvjema zemljama barem tri-četiri godine u financijskim, javnim i drugim reformama.

Koji su problemi konkurentnosti hrvatskih IT-tvrtki kad izlaze na vanjska tržišta?
Najveći je problem hrvatskih IT-tvrtki njihova ekonomska snaga i veličina. Sudjelovanje na većim projektima u regiji ili drugdje u inozemstvu zahtijeva u značajnoj mjeri financiranje projekta prije nego što dobijete neki novac. Razlog je specifičnost softverske industrije jer je softver nešto što je jako teško mjeriti, odnosno vidjeti, opipati, skladištiti... I kad ga nudite nekome morate biti spremni da budete plaćeni tek nakon što posao izvedete. Dakle, morate biti u stanju da kreditirate cijeli posao. Svi ti projekti koje radite vani što su udaljeniji utoliko su i skuplji. Samo natjecanje traje oko pola godine, potom izvedba, a da dođete do nekih prvih sredstava još barem četiri-pet mjeseci. Dakle, ako je riječ o nekom projektu koji stoji 3-4 milijuna eura morate biti spremni da njegov veći dio samostalno financirate. Pritom je vrlo teško dobiti potporu banaka jer one, u ovoj regiji, još uvijek nisu spremne financirati takvu vrstu projekata u kojima imate samo intelektualno vlasništvo i znanje. Banke ovdje traže nešto opipljivo, poput nekretnina. Moram reći da smo mi prošle godine, nakon petnaest godina, prvi put dobili kredit na tzv. kreditni rejting. Nismo u zalog morali dati nikakvu nekretninu. Prije toga nikad nismo uspjeli dobiti bilo kakav oblik financiranja od banaka ili sličnih institucija, što nas je natjeralo da se financiramo sami, organski, iz vlastitog kapitala i dobiti. To nas je usporavalo u rastu koji je mogao biti puno veći i brži. Dakle tek smo za prošlogodišnje akvizicije prvi put dobili kredit.

Koliki su vam prihodi bili u 2007. i kakva su vaša očekivanja za ovu godinu?
Prihod je cijele grupe u 2007. oko 120 milijuna kuna, a ove godine očekujemo rast otprilike 20 posto. Dobit nam je na razini od 15 posto, što smatram dobrim s obzirom na situaciju.

Kakvi su vaši planovi za 2009.? Hoće li i koliko recesija utjecati na vaša očekivanja i imate li neki plan B?
I dalje ćemo rasti, možda nešto sporije. Recesija i priča oko krize koja se stvorila u posljednje vrijeme mislim da neće puno utjecati na nas, a vjerujem ni na većinu tvrtki u Hrvatskoj. U prošlih smo petnaest godina navikli da djelujemo u uvjetima krize. Konstantno smo u nekoj krizi i nemamo plan B. Kratkoročno planiramo jer se u ovoj industriji, koja se strahovito brzo mijenja, planira na godinu ili dvije i u svakom trenutku morate biti spremni da brzo mijenjate plan.

Kako se konkretno krah burzi odrazio na vaše poslove? Naime, raditi aplikacije za investicijske i mirovinske fondove, brokerske kuće i sl...
Osjeća se usporavanje i neki ugovori koje smo već potpisali sada su na čekanju da se vidi što će se događati. Konkretno mislim na projekte koje imamo u regiji, koje radimo primjerice za NLB ili Triglav osiguranje. Međutim, očekujem da će se kad prođe ovaj prvi šok, koji je više psihološki negoli realan, sve to pokrenuti jer fondovi i sva ta industrija moraju nastaviti raditi, a ključna je stvar za njih softver. Bez njega ne mogu raditi.

Najavljivali ste izlazak na burzu do 2011. Hoće li sadašnje stanje, koje je prilično nezahvalno za IPO-e, odgoditi te planove i s kojim posljedicama?
Mislim da neće. Mi zapravo tražimo dobrog strateškog partnera, nekog investitora koji bi to s nama zajedno napravio. Trenutačno pregovaramo s nekoliko razvojnih svjetskih fondova, kao što su Svjetska banka, EBRD i neki drugi fondovi. Naše je strateško opredjeljenje da na taj način izađemo na burzu, budući da je sudjelovanje takvih institucija u vlasničkoj strukturi svojevrsna garancija transparentnosti poslovanja, što je vrlo bitno za izlazak na burzu. Očekujemo da ćemo pregovore završiti do kraja godine, a do proljeća objaviti što se dogodilo. To bi za nas značilo veliki pomak jer bismo po prvi put dobili neka značajna sredstva za ostvarenje naših budućih planova, poput širenja u regiji i drugdje.

Kakva je sadašnja vlasnička struktura IN2?
IN2 je u privatnom vlasništvu. U vlasničkoj strukturi osim mene kao većinskog vlasnika sudjeluju još dva partnera koji su zaposleni u tvrtki.

Je li pri kraju konsolidacija hrvatskog IT-tržišta i imate li neke mete u vidu?
Mislim da će se kraj konsolidacije tog tržišta poklopiti s ulaskom Hrvatske u EU. Ona je u tijeku i tvrtke su se počele udruživati na različitim modelima. Mi smo se opredijelili za akvizicije drugih tvrtki jer je to najjednostavniji model u odnosu na raznorazna spajanja i udruživanja. Želimo kupiti još neke tvrtke u Hrvatskoj i u regiji, a za to će nam poslužiti kapital koji kanimo prikupiti uz pomoć strateškog partnera. Vodimo već neke pregovore, no zbog ove krize sve se malo usporilo jer potencijalni financijeri čekaju rasplet ove financijske krize. Želja nam je da se proširimo u neka područja u kojima nismo još prisutni, poput turizma i trgovine.

Što mislite o klasterizaciji informatičkih tvrtki?
Ne vjerujem u klasterizaciju jer udruživanje radi samog udruživanja po meni je neproduktivno. Dok nema pravog projekta na kojemu ima smisla udružiti tvrtke klasteri ostaju na određenoj deklarativnoj razini, bez pomaka i efekta. U svijetu nećete naći nijedan veliki klaster koji sudjeluje na tenderima i nešto značajno radi. Zato i nismo ulazili u saveze tog tipa.

Koliko IN2 posluje s državom i povećava li se taj udio s godinama ili se smanjuje?
Dosta poslujemo s državom. Nekih 30 posto naših prihoda je zapravo vezano za javni sektor. Proizveli smo nekoliko kapitalnih projekata za hrvatsku državu, počevši od sudskog registra koji smo napravili još ‘95. godine, dosta drugih državnih registara, kompletan Hrvatski zavod za zapošljavanje... Mislimo da će država još nekoliko godina, zbog približavanja EU, biti veliki investitor u informatičku infrastrukturu jer postoji još jako puno stvari koje treba napraviti kako bi se zadovoljili standardi EU. Očekujemo da će udio države u našim prihodima u sljedećih nekoliko godina još rasti. Najveći utjecaj na rast ili pad domaće informatičke industrije ima država. To se najbolje vidi u vrijeme izbora kad dolazi do znatnog smanjenja aktivnosti tvrtki iz IT-industrije.

Poduzetnici se žale na netransparentnost javnih natječaja, ali i na kašnjenje plaćanja od strane države. Kakva su vaša iskustva?
Upravo takva. U pogledu plaćanja država jest spora i na to morate računati, ali je na drugoj strani siguran platiša. Ono što nas boli u radu s državom je to što moramo za sve projekte koje radimo s državom, a koje nam država plati nakon osam-devet mjeseci, platiti PDV odmah i ne dopušta nam se da prebijemo našu obvezu s njenom, pa je na neki način kreditiramo. No, to je nešto na što se s vremenom naviknete. Kod javnih natječaja pak ima dosta problema, ali i s onim međunarodnima. Kroz njih se pokušava eliminirati domaća informatička industrija postavljanjem neprirodno velikih prepreka. Primjerice, prije dvije godine je bio veliki tender, a tražilo se da tvrtke koje se natječu u zadnje tri godine imaju prihod od 15 milijuna eura, što je automatski cijelu hrvatsku softversku industriju izbacilo iz natjecanja. Morali smo se udruživati s kojekakvim inozemnim tvrtkama kako bismo uopće konkurirali na takvom projektu.

U Srbiji nemate takvih prepreka?
Prepreke postoje, ali mi ih dosad nismo osjetili jer ondje uglavnom poslujemo s privatnim sektorom ili surađujemo s lokalnim tvrtkama. Projekti koje financiraju međunarodne organizacije puno su transparentniji i na njima imamo šanse da pobijedimo, za razliku od projekata koje financira država, što je po meni na neki način čak i prirodno.

Nedavno ste iskazali sumnju da bi u Hrvatskoj IN2 mogao dobiti posao za HNB kakav ste upravo odradili u Srbiji? Zašto?
Bilo bi prirodno očekivati da, nakon što smo uspješno to odradili u Srbiji, isti takav projekt radimo u Hrvatskoj. Međutim, moje generalno iskustvo, nevezano za ovaj posao, govori kako je puno lakše biti prorok vani negoli u vlastitoj zemlji. Radimo, recimo, u 10 velikih osiguravajućih društava u regiji, ali za Croatia osiguranje ne možemo ništa napraviti, pa čak ni u regiji. Nedavno je bio tender za Croatia osiguranje u Makedoniji koji nismo mogli dobiti.

Koji su razlozi?
Pa, teško je to reći. Mislim da oni imaju neke svoje tvrtke koje na neki način favoriziraju. Teško mi je to dokučiti. Nepovjerenje domaćih tvrtki u domaću IT-industriju dosta je veliko i oni na neki način forsiraju strane tvrtke, bez obzira na to koliko su one skuplje od hrvatskih. Upravo smo se iz tog razloga okrupnili do te mjere da možemo biti kompetitivni i da nam ne mogu reći vi ste premali, vi niste pouzdani i slično. No, čak i to nam u Hrvatskoj slabo pomaže.

Svejedno 30 posto prihoda dolazi od države, što znači da ste i tu ipak uspješni na natječajima?
Pa, moglo bi se reći da jesmo. Međutim, to su ipak projekti koje smo, recimo, davno dobili pa ih sada samo održavamo i dorađujemo. Ako ne gledamo participaciju države u našim prihodima već našu participaciju u ukupnim projektima koje lansira država, kao najveća hrvatska softverska tvrtka ne možemo biti potpuno zadovoljni.

Imate li problema s kadrom? Čime vi privlačite nove zaposlenike?
Cijela informatička industrija ima problema s kadrom, i to se posljednjih pet godina provlači kao tema na svim našim sastancima. Potražnja je za tim kadrovima i u nas i u inozemstvu velika, a dosta naših kadrova odlazi na rad izvan zemlje. S druge je strane produkcija tih kadrova od strane hrvatskog edukacijskog sustava vrlo mala. Zapošljavamo uglavnom mlade ljude s fakulteta. Imamo vrlo razvijen vlastiti edukacijski centar gdje školujemo te ljude od tri do šest mjeseci i potom ih ubacujemo u naše projekte. Moram priznati da smo jako zadovoljni s takvim pristupom jer smo na taj način stvorili vrlo kvalitetne informatičke kadrove, koji danas rade u mnogim domaćim informatičkim tvrtkama. Moram se pohvaliti da smo mi jedna od rijetkih informatičkih tvrtki koja zapravo proizvodi kadrove. Za mlade je ljude to mamac da dođu kod nas jer je to najbolji način da naprave neku vrstu tranzicije iz akademskog u poslovno okruženje. Tih šest mjeseci koje oni provedu kod nas u školi ništa ne radeći nego učeći omogućuje im da brzo uđu u poslovni sustav.

Vrebate li na njih još na fakultetu?
Da, dobro surađujemo s fakultetima. Neki od tih studenata kod nas rade diplomske radove. Neprekidno sudjelujemo u aktivnostima fakulteta i ljudi vole doći kod nas raditi. Ni u Srbiji nemamo problema sa zapošljavanjem, gdje smo već zaposlili 12-13 ljudi, koje također dovodimo na školovanje u Zagreb i onda ih vraćamo tamo. Isto to radimo i s ostalim našim regionalnim tvrtkama.

Poduzetnici se žale na nedobivanje dozvola za strane radnike. Ne odobrava li i vama država uvoz radnika?
Da. Godišnja kvota za informatičku industriju je smiješna - 20 ili 25 ljudi. Nije nam dopušteno da uvozimo ljude, što nam je problem jer bismo neke kvalitetne osobe koje imamo u Srbiji ili Bosni željeli zaposliti u RH. Srećom, ovaj se posao može u velikoj mjeri raditi na daljinu. Barem u onom dijelu razvoja softvera, dok u implementaciji to nije moguće.

Nije li to pomalo suludo da država ne izdaje dozvole, a time si smanjuje i BDP i poreze i potrošnju...?
To je zaista nešto što je teško razumjeti. Postoje sposobni informatički kadrovi koji bi željeli doći u Hrvatsku jer i mi smo za neke zapad. Javljaju nam se ljudi iz Bugarske, Grčke, čak i iz Maroka, koji su kvalitetni i žele doći raditi u Hrvatsku, a svi bismo od toga imali koristi. Između ostaloga, smanjio bi se nedostatak IT-stručnjaka i uspostavila bi se ravnoteža potražnje i ponude. Plaće su u hrvatskoj informatičkoj industriji vrlo visoke i na razini su, primjerice, onih u Sloveniji, što nije prirodno. Uvozom bi se uvela normalna situacija na tržištu rada, što bi pomoglo i našoj konkurentnosti. Ovako uopće nismo konkurentni zemljama poput Srbije, Bugarske ili Rumunjske, što je problem domaćem IT-ju.

Kakvu bi potporu država trebala pružiti informatičkim tvrtkama?
Nisam od onih koji zahtijevaju veliku pomoć od države. Mogla bi nam pomoći boljom regulativom, povećanjem kvota za radnike u informatičkoj industriji, potom jasnom strategijom u kojoj bi shvatila kako u ovoj industriji možemo biti konkurentni drugim zemljama. Naime, postoje zemlje veličine Hrvatske koje su divovi u informatičkoj industriji, poput Finske, Irske, Izraela čiju tehnologiju mi danas primjenjujemo. Tu bismo nešto trebali učiniti, a ne da  umjesto toga neprestano krpamo rupe u brodogradnji ili sličnim granama.

Pružate li usluge offshore outsourcinga?
Rijetko iznajmljujemo radnu snagu već težimo za samostalnim izvođenjem IT-projekata. Štoviše, plan nam je da se u budućnosti i mi pokušamo koristiti uslugama offshore programiranja.

Četiri ste godine bili predsjednik IT-udruge u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Jeste li još uvijek aktivni u HUP-u?
IN2 je aktivan član. Čovjek iz naše Uprave je i član Upravnog odbora HUP-a. Međutim, moram samokritički priznati kako dosad nije bilo nekog velikog uspjeha. Neke smo stvari uspjeli postići, ali mislim da se moglo puno više.

U čemu je bio problem?
Problem je bio u slaboj zainteresiranosti hrvatskih informatičkih tvrtki za ovakvim oblikom zajedničkog djelovanja. Nismo uspjeli dobiti dovoljan i reprezentativan broj aktivnih članova. Drugi je razlog to što se nismo uspjeli dovoljno profesionalizirati jer su svi članovi Upravnog odbora, i ja kao predsjednik, bili preopterećeni obvezama u svojim tvrtkama.