Arhiva Glavna tema Inflacija | Inflacija |
|
|
|
|
|||||||
Što bi Vlada mogla učiniti? |
|
Politika spala na tri mjere
Pred godišnje odmore najavljivana antiinflacijska politika, koju je navodno tijekom ljeta trebala razraditi grupa uglednih ekonomskih stručnjaka u koordinaciji Ministarstva financija, Vlada je svela na tri mjere: održavanje planiranog deficita i eventualno njegovo smanjivanje na 1,8 posto, zadržavanje cijene plina ispod tržišnih do kraja ove godine barem za stanovništvo i posezanje za “svim legalnim oblicima pritiska u tržišnoj ekonomiji“ na kompanije ne bi li one odustale od svojih, prema ocjeni Vlade previsokih i neopravdanih marži.
Na mala vrata u antiinflacijski paket Vlada je ugurala i odluku o zamjeni državnih dionica Ine s MOL-ovim, “koja je sada izglednija od prodaje“. Prema Sanaderovom objašnjenju priljev novca od prodaje u državni proračun stvorio bi dodatni inflatorni pritisak.
Vladin cilj je srpanjsku inflaciju od 8,4 posto na međugodišnjoj razini do kraja godine svesti na 6-6,5 posto. “Bio bi to sjajan uspjeh“, izjavio je Sanader. S njegovom ocjenom javnost, pogotovo stručna, nije se složila. Naprotiv, predstavljene mjere doživjele su snažnu kritiku, s općom ocjenom da je Vlada pogodila uništa.
Polemika preko novina
Damir Kuštrak, predsjednik HUP-a, kaže kako se može vjerovati procjeni da će inflacija do kraja godine pasti na oko 6 posto, ali napominje da će to biti posljedica ponajprije eksternih razloga, a ne Vladinih poteza. Time se pridružio ekonomskim analitičarima koji su i prije povratka premijera i njegovih suradnika s godišnjih odmora prognozirali da će inflacija za kolovoz biti nešto niža negoli u srpnju budući da je došlo do blagog smirivanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a poljoprivredni urod je bio oko 15 posto veći u odnosu na prošlu godinu.
Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta tada je preko stranica dnevnih novina preporučio Vladi da se suzdrži od poskupljenja plina kako bi se taj opadajući trend cijena održao. Prema njegovoj ocjeni gubitak u plinskom sektoru i odgoda nekih investicija trenutačno je manje zlo od inflacije. Lovrinčević, ali i ostali ekonomsti (Nestić, Babić, Jurčić...) javno su opet istupili “opravši“ Vladu zbog ostatka “mjera“. Izjavili su, ukratko, kako bi se novac od prodaje dionica Ine jednostavno mogao položiti na poseban račun i iskoristiti za otplatu vanjskog duga, a ne ga preusmjeriti u potrošnju.
“Ne smijemo zaboraviti ni da je oko 30 posto Ine u vlasništvu privatnih investitora koji s time mogu raspolagati kako žele, a Vladu nitko ne prisiljava da proda svoj udio u Ini“, podsjeća Kuštrak.
 |
Branko Grčić, Ekonomski fakultet u Splitu: Inflacija nije samo uvezena već je uzrokovana i domaćom trajnom neravnotežom agregatne ponude i potražnje |
Problemi su kod kuće
Jače od svega, međutim, odjeknula je šutnja Vlade o smanjivanju javne potrošnje i rashoda, odnosno o odustajanju od projekata tipa Pelješki most. Čak i ciljani deficit od 1,8 posto je problematičan jer, kaže Kuštrak, proračun se puni bolje od očekivanog upravo zbog inflacije, pa bi i deficit trebao biti puno manji.
Branko Grčić s Ekonomskog fakulteta u Splitu ističe kako sama činjenica da je stopa inflacije u Hrvatskoj dvostruko veća od prosječne stope u EU govori u prilog tezi da inflaciju kod nas nisu uzrokovali samo eksterni već u velikom dijelu i interni čimbenici.
“Kod nas postoji trajna neravnoteža između agregatne ponude i potražnje, naravno u korist potražnje. Hrvatska proizvodi daleko ispod stvarnog potencijala, a troši daleko iznad stvarnih mogućnosti. Potrošnja se u najvećoj mjeri financira zaduživanjem, a manjak domaće ponude namiruje se iz uvoza koji više nego dvostruko nadilazi izvoz“, kaže Grčić i kao primjer navodi hranu. “Da je Hrvatska razvila poljoprivrednu proizvodnju u skladu s raspoloživim potencijalima ne bi trebalo uvoziti dvije milijarde dolara hrane godišnje, niti bi se tim putem rast cijena hrane na svjetskom tržištu tako brzo prenio na naše.“
Prema Grčiću posljedica neravnoteže je i veliki deficit po pojedinim sektorima, koji onda dižu deficit bilance plaćanja čak do 10 posto BDP-a te povećavaju vanjski dug otprilike jednako toliko na godinu. Dodaje da inflaciju dodatno podgrijavaju i psihološka očekivanja, odnosno ugrađivanje očekivane inflacije u cijene proizvoda i usluga.
“Naravno, tu vodeću ulogu imaju oni koji uživaju u svojoj monopolnoj poziciji pa mogu narasle troškove povećanjem cijena prenijeti na potrošače te tako ostvarivati čak i ekstraprofite“, rekao nam je Grčić, napomenuvši kako Vlada nije dovoljno razvila sustav robnih rezervi pa nije bila u stanju intervenirati kod rasta nekih cijena roba i usluga privatnog sektora.
Kuštrak pak kaže da jednostavno ne razumije što u tržišnoj ekonomiji znači pritisak na poslodavce, u koji inače premijer polaže velike nade i poziva novinare da se pridruže u prozivanju tragovaca i proizvođača s “velikim maržama“. Monopolnim položajima, strukturnim neravnotežama i sličnim tricama premijer se nije bavio.
Inflacija topi dobit
Budući da su pojedine kompanije već početkom godine upozoravale da će biti pogođene rastom cijena sirovina i nafte, ovogodišnja poslovna izvješća za prvih šest mjeseci čitala su se s povećanom pažnjom, tim više što ih prate podaci o padu domaće potražnje, ulasku europske ekonomije u recesiju, pogotovo Hrvatskoj važnih izvoznih tržišta kao što su njemačko ili talijansko, zaoštravanju kreditne politike, aprecijaciji kune.
Goran Vorkapić, broker i investicijski savjetnik u brokerskoj tvrtki To One, kaže kako je tvrtkama teško izbjeći učinke inflacije na njihovu profitabilnost.
“Prvo polugodište zasigurno je pokazalo prve znakove povećanih troškova kroz skuplje energente. Daljnji pritisci značajnije će se vidjeti u izvješćima koja slijede, s obzirom na to da su dosad kompanije možda uspjele i amortizirati povećane cijene koristeći prijašnje zalihe ili kroz nabavu po povoljnijim cijenama po ugovorima koji su sklapani u vrijeme nižih cijena energenata“, ocijenio je Vorkapić, dodavši kako je utjecaj inflacije na smanjenje dobiti vidljiv i u sve manjoj kupovnoj moći, što utječe na pad prihoda kompanija.
Ubrzano socijalno raslojavanje
No, ne pogađa inflacija podjednako sve tvrtke i sektore. “Ovisno o elastičnosti potražnje za njihovim proizvodima, ovisi koliko će troškova uzrokovanih inflacijom kompanije moći prebaciti na krajnje potrošače“, podsjeća Vorkapić. Uobičajeno je da inflacija manje utječe na profitabilnost farmaceutske i prehrambene industrije, ili proizvođače električne energije ili telekomunikacije, budući da je potražnja za njihovim proizvodima prilično stabilna. Proizvođači skupljih proizvoda koji nisu neophodni za svakodnevni život manji dio troška mogu prebaciti na krajnje potrošače, a veći dio moraju snositi sami, dok proizvođači dobara neophodnih za život mogu računati na to da će povećane troškove većim dijelom moći prebaciti na potrošače. Tako i Europa i SAD bilježe pad prodaje automobila, ali ne i Hrvatska. Kod nas prodaja automobila i dalje bilježi rast, dok je s rastom cijena značajno pala potrošnja hrane i higijenskih proizvoda.
“To možda više govori o potrošačkim navikama građana i još većem raslojavanju stanovništva. Dok jedni zbog cijene smanjuju potrošnju osnovnih dobara, drugi imaju dovoljno sredstava za luksuzna dobra poput automobila. Naišao sam i na podatak da je u Istri ove godine povećana potrošnja tjestenine zbog skupljeg mesa i ribe, što govori da i turisti manje troše ove godine“, komentira Vorkapić i dodaje da je pravilo o elastičnosti potražnje kod nas, međutim, već vidljivo kod proizvođača konfekcije.
 |
Damir Kuštrak, HUP: Ne razumijem što u tržišnoj ekonomiji znači pritisak na poslodavce |
Izvoznici prvi na udaru
Za razliku od Vlade, koja je očito zabila glavu u pijesak i svela cijeli problem na odraz globalnih kretanja, naši sugovornici puno su zabrinutiji. Kuštrak i Vorkapić upozoravaju da će se recesija na europskim tržištima direktno reflektirati na domaće gospodarstvo (pad potražnje za našim proizvodima).
Vorkapić međutim napominje da kod nas još uvijek veliki dio kompanija većinu prihoda ostvaruje na domaćem tržištu, pa možda neće osjetiti veći pad prihoda.
“Ali je neosporno da nas svjetska kriza ne mimoilazi, pa nas tako neće mimoići ni recesija država u okruženju. Recesija će se odraziti na naš najjači izvozni proizvod, turizam“, kaže Vorkapić i dodaje da financijska kriza već sada znači teži dotok kapitala izvana koji je i skuplji.
Uz to, zajednički rast inflacije i jačanje kune, što je sada slučaj, ima jako loše posljedice za gospodarstvo, i to osobito za izvoznike. Grčić objašnjava kako su restriktivne monetarne mjere HNB-a smanjile ponudu kuna i dovele do manje aprecijacije tečaja kune.
“Time su poskupili domaći izvozni proizvodi, a pojeftinili uvozni, što je u uvjetima izrazito velikog deficita vanjsko-trgovinske i ukupne platne bilance gotovo apsurd. Međutim, takve mjere HNB-a bile su nužne budući da stabilnost našeg visoko euriziranog financijskog sustava ovisi upravo o stabilnosti tečaja, a osobito s obzirom na visoku vanjsku zaduženost svih sektora“, pojašnjava Grčić i dodaje kako restriktivna monetarna politika ima i druge negativne učinke.
“Smanjenje ponude novca smanjuje, naime, agregatnu potražnju i usporava gospodarski rast. U korporativnom sektoru dolazi do smanjenja likvidnosti te do rasta kamatnih stopa, odnosno porasta financijskih troškova poslovanja. Sve to usporava poslovne aktivnosti. S druge strane opadaju realni dohoci stanovništva, što smanjuje standard i osobnu potrošnju te posredno opet dovodi do usporavanja rasta BDP-a.“
Kolovoški nastup Sanadera, Šukera i Polančeca već je ocijenjen, blago rečeno, razočaravajućim, ali u stručnim i poslovnim krugovima nije izazvao iznenađenje. Reformatorski kapaciteti Vlade ionako su svima poznati, a javna je tajna da su uredi Ministarstva financija tijekom ljeta uglavnom bili prazni te da Šuker oko sebe nije okupio ekipu ekonomista koja bi razradila različite scenarije. Ili, kao što reče jedan od naših sugovornika, Vlada je svjesna težine problema, ali čeka da se on riješi po sistemu “kako došlo, tako prošlo“.