0

Javna ponuda dionica i izbori obilježili ovu godinu

Ova godina ostat će upamćena po dvije stvari - parlamentarnim izborima i inicijalnim javnim ponudama zahvaljujući kojima su građani masovno pohrlili na tržište kapitala. Što se još važno dogodilo na gospodarskom planu u godini na izmaku i što nas čeka u 2008.?

Piše Edita Vlahović Žuvela

Ako ni po čemu drugom, 2007. godina ostat će upamćena po dvije stvari - parlamentarnim izborima i inicijalnim javnim ponudama zahvaljujući kojima su građani masovno pohrlili na tržište kapitala. I jedan i drugi događaj su gospodarstvenici, koje je za naš list ispitao Hendal, očekivano istaknuli kao one koji su najviše utjecali na poslovanje, a kako nije riječ o nenadanim događajima jasno je da su se za njih pripremili. Da li dovoljno efikasno, to je već drugo pitanje jer pokazalo se, kako to obično biva, da su pripreme i očekivanja jedno, a krajnji ishod nešto sasvim drugo.
Rebalansom proračuna HDZ-ova je vlada potvrdila staro pravilo da u izbornoj godini do izražaja dolazi redistributivna politika i da neće žaliti sredstava da pridobije podršku što većeg dijela korisnika državnog proračuna. u prvoj polovici godine proračunski prihodi bili su za 2,5 milijardi kuna veći od planiranih, pa je Sanaderova vlada tu brojku pomnožila s dva i rebalansom 1,1 milijardu kuna preusmjerila ka financiranju deficita. Najviše, 1,7 milijardi, iskoristila je za saniranje zdravstva, a ostatak od 2,2 milijarde za povećanje braniteljskih mirovina, doplataka za djecu, poljoprivredne subvencije, za razvoj otoka, obrazovanje, znanost i slično. Vlada je svoju odluku obrazložila rastom BDP-a od sedam posto, zbog tolikog rasta (najveći od stjecanja nezavisnosti) optimizam je zavladao i u poslovnoj zajednici, ali već nakon ljeta zamor u provedbi reformi nije se dao sakriti.

Prevelika unutrašnja potrošnja
“Generalno je visok rast BDP-a dobra stvar, ali je bio rezultat kratkoročnih kretanja u poslovnom okruženju i, ponajviše, predimenzionirane unutrašnje potrošnje. To se vidi po kretanjima u drugom polugodištu - kada je došlo do smanjivanja stope rasta. Ukupan rast BDP-a će u ovoj godini biti oko 5,5 posto, što je svakako dobar rezultat. Problem je što je i takav rast posljedica visoke unutrašnje potrošnje - investicija i osobne potrošnje stanovništva, a ne proizvodnje i izvoza“, komentira ekonomist Žarko Primorac, naglašavajući da su naš javni sektor i predimenzionirana unutrašnja potrošnja vrlo ozbiljni faktori neravnoteže cjelokupnog ekonomskog sustava.
Kako smo ovaj tekst pisali u vrijeme kada su izbori već bili za nama, ali se još nije znalo hoće li mandatar buduće Vlade doći iz HDZ-a ili SDP-a, Primorca smo pitali koja politička opcija pruža veće garancije za visoke stope rasta BDP-a u idućim godinama, što obje ističu kao svoj cilj. “Objektivno je teško sagledati na temelju čega“, kaže Primorac, pojašnjavajući da će u idućoj godini neminovno doći do otrežnjivanja, odnosno do redukcije mnogih predizbornih ciljeva, posebice onih koji  nadilaze sadašnje mogućnosti.
“Posebno će se morati reducirati javna potrošnja i investicije u infrastrukturne projekte jer su ograničenja u visini javnog i inozemnog duga dosegnula kritične granice. Morat će se smanjivati deficit tekuće bilance, ograničavati potrošnja stanovništva, ulagati u novu ekonomsku strukturu, obrazovanje, izvoz i sve ono što bi u budućnosti dovelo do racionalnije ekonomske strukture. Zbog svega navedenog rast BDP-a u idućim godinama, može iznositi  4,5-5 posto, pod uvjetom da se ne dogodi neki od vanjskih šokova kojima je Hrvatska vrlo izložena“, decidiran je Primorac.

Mogući novi šokovi
U ekonomiji u kojoj su najjače grane telekomunikacija i trgovina, energetika i naftna industrija te turizam šok zbog rasta cijena nafte je već evidentan. “Strah od nepredviđenog diže cijene do granice kad je moguće očekivati i inflatorne pritiske, ali i hlađenje globalne ekonomije“, upozorava ekonomist Mladen Vedriš, dok Primorac dodaje da nismo daleko od mogućih novih šokova zbog povećavanja troškova financiranja ili smanjivanja turističkih prihoda. Pa ipak, za Vedriša je pozitivno što se u 2007. napokon shvatilo da zaduživanje ne može ići beskonačno.
“Bilo bi bolje da se takvo uvjerenje stvara bez radnog papira MMF-a i njegova komentara u Financial Timesu. Cijena kapitala, a ne i otplate glavnice koja se refinancira, uzima sve veći i veći dio od porasta BDP-a. Više za plaćanje kamata, znači manje za zdravstvo, školstvo, upravu, na razini države; veća kamata iz privatnog džepa sutra znači i pritisak na veće nadnice... i tako u krug“, ističe Vedriš.
Osim tereta duga Vedriš je kao obvezne likove u 2007. istaknuo rast svijesti o presudnom značenju obrazovanja u procesu zapošljavanja te rast i razvoj tržišta kapitala.
“Svijest o značenju obrazovanja je logična posljedica činjenice da je na jednoj strani gotovo 300 tisuća nezaposlenih, a na drugoj rastu zahtjevi za uvozom radne snage. Počev od građevinarstva i turizma, pa do ICT sektora, zdravstvenih usluga, menadžment poslova…“, kaže Vedriš, dok dosadašnje trendove razvoja tržišta opisuje kao “so far so good“. Osnovno je pitanje, napominje, kako da se transakcijske operacije transformiraju u investicijske kako bi, elegantno rečeno, cijena dionica postala vezana uz fundamente.

Turbulentna financijska tržišta
Jasno je da je javna ponuda dionica T-HT-a, a onda i drugih tvrtki kao što su Magma, Veterina i Atlantic grupa događaj godine. Istina, početna euforija koju je izazvao izlazak T-HT-a na burzu, dobrim dijelom podgrijana uvjerenjem građana da je zbog predstojećih izbora riječ o sigurno dobrom poslu, vrlo brzo je splasnula, čim se s vanjskih na domaće tržište počela prelijevati korekcija, a političari u jeku predizborne kampanje počeli govoriti o velikoj opasnosti od financijske krize, prevelikoj zaduženosti, opasnosti od rasta inflacije, uvođenju novih poreza... Dodatnu nesigurnost kod kuće stvarao je ogroman broj novih i neiskusnih ulagača čije ponašanje nije bilo lako predvidjeti. U svakom slučaju, u relativno kratkom roku investitori su naučili da im dionice u javnoj ponudi ne moraju donijeti veliku zaradu, a i kompanije su, na primjeru Atlantic grupe, shvatile da uspješan izlazak na burzu usprkos pažljivim pripremama nije zagarantiran.
“Koliko god manije nisu poželjne ipak je IPO stvorio 200 tisuća novih dioničara, što je pozitivno jer pokazuje da dobar dio društva hoće ući u rizik ako prepozna dobru priliku. To je ključno ako želimo da Hrvatskom zavlada zdrav poduzetnički duh. IPO T-HT-a je također važan jer znači da u sektoru telekomunikacija država više nije u sukobu interesa (vlasnik i regulator), pa se ona sada može usredotočiti na neometano nadgledanje tržišta“, ističe Goran Šaravanja, glavni ekonomist Zagrebačke banke.
Osvrnuvši se na teškoće na međunarodnim financijskim tržištima, Šaravanja je primijetio kako reakcije među policy makerima u Hrvatskoj, izuzev Hrvatske narodne banke, gotovo da nije bilo, kao da se to nas ne tiče.
“To je zabrinjavajuće. Premda je previše katastrofičarskih napisa o krizi u Hrvatskoj, treba uzeti u obzir da je porast rizika od gubitka povjerenja investitora jedna stvar, a gubitak povjerenja inozemnih investitora, odnosno ulazak u krizu potpuno druga. Ako se reforme budu provodile odgovarajućim tempom i fiskalni deficit smanjivao, neće izostati ni povjerenje investitora“, ističe Šaravanja.

Korupcija i dalje veliki problem
Korupcija u Hrvatskoj ostaje ključni problem, ne samo zato što je to postao glavni kriterij približavanja EU. Nijedna kampanja koja se u nekoliko zadnjih godina provodila nije dala nikakve rezultate, pa ni u 2007. godini, iako je Sanaderova vlada baš ovu godinu označila kao onu u kojoj će napokon toj nemani stati na vrat. Pomopoznu akciju Maestro kao važan događaj prepoznalo je samo 6,5 posto naših ispitanika. Podsjetimo, antikorupcijska akcija USKOK-a i Državnog odvjetništva pripremala se preko godinu dana i pokazala da je vrh Hrvatskog fonda za privatizaciju godinama bio uključen u kriminalne radnje, od nelegalnog snižavanja cijena državnih nekretnina do malverzacija dionicama na burzi. Međutim, i ta se akcija razvodnila, korupcija se i dalje percipira kao sveprisutna, a nije se uspjelo definirati ni daljnje upravljanje državnom imovinom.
Bolje nije prošla ni Hrvatska izvozna ofenziva, drugi veliki projekt koji je Vlada pokrenula ove godine, o čemu pišemo u ovom broju Eukonomista.
Usprkos svemu hrvatski su gospodarstvenici uvjereni da se ekonomija može uspješno razvijati, ali uz uvjet da se provedu strukturne reforme. Na prvom su mjestu (opet) borba protiv sive ekonomije i korupcije te transparentnost javne nabave. Umjesto ulaganja u kapitalne projekte, otvaranje novih gradilišta, povećanih izdvajanja za domaće potrošačke sektore, poslovna zajednica je poručila kako nju zanima razvoj industrije utemeljene na novim i visokim tehnologijama, ulaganja u velike industrijske projekte, poticaji za ulaganja poduzeća u suvremene proizvodne i nove tehnologije te istraživanje i razvoj, sustav podrške izvoznih aktivnosti hrvatskih poduzeća, restrukturiranje industrijskih poduzeća u većinskom državnom vlasništvu, snižavanje deficita robne razmjene s inozemstvom, razvoj financijskog tržišta i tržišta kapitala, kao i rješenja za agrar i brodogradnju.