0

Grijeh nečinjenja

Piše Većeslav Kocijan, glavni urednik mjesečnika Eukonomist

I što sad? Jasno je da se rupetina u proračunu neće dati tako lako pokrpati. Budući da najveći dio proračuna čine plaće za javni sektor, mirovine i zdravstvo, očito će se uštede morati provesti upravo u tom dijelu. Ne treba sumnjati da to nijedna vlada neće moći preživjeti, no izbora više nema. Mogu sada umirovljenici plakati koliko žele, skupa sa zdravstvenim radnicima i učiteljima, ali novca ima koliko ima.

I što sad? Teško će biti (gotovo) svima. Radnicima koji su već dobili otkaze ili ih tek čeka burza rada, onima kojima se krešu plaće, umirovljenicima kojima će smanjiti ionako mizerne mirovine, liječnicima, medicinskim sestrama, državnim službenicima, učiteljima, profesorima... I jesu li svi oni to zaslužili? Djelomično da. Ako je točna ona kako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. A ta je naša vlast (ili bolje - vlasti) jako dobro znala da su neke stvari dugoročno neodržive, ali nije činila ništa kako bi to preokrenula i na vrijeme te uz puno manje žrtava usmjerila razvoj zemlje u dobrom pravcu. Pa koliko se dugo govori o potrebi reforme javne uprave, o neizdrživom broju jedinica lokalne samouprave i uprave, neefikasnosti javnih poduzeća, neracionalnim investicijama, neodrživosti mirovinskog sustava, upitnoj snazi kune... I umjesto da pokreću reforme neprestano su podilazili svojim biračima, a oni su se pravili i gluhi i slijepi na sve koji su upozoravali da to tako ne ide, jer ovako je bilo ugodnije. Dakle nevinih, nažalost, nema.

No, kako reče Vladimir Ferdelji u intervjuu za ovaj broj Eukonomista citirajući Krležu - Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. Nikad nijedna kriza nije sve potrla.