0

Zašto se Vlada ne boji cijena

Prema vrsnosti skakača postavlja se i letvica. A Vlada je svoju postavila nisko. Toliko nisko da je ne uznemirava sad već izvjesno usporavanje gospodarskog rasta, bujanje deficita u razmjeni sa svijetom, posustajanje građevinarstva

Piše Mirjana Popović

Usred turističke sezone nadmudrivati se oko radnog vremena prodavaonica, da kojom nesrećom nema Hrvata, moglo bi se tumačiti kao eklatantan čin mazohizma. Za tu nastranost vrijedi, naime, pravilo prema kojemu je uzbudljivo samo kad je neugodno, a i to u gradaciji: što gore, to bolje. Hrvatska, međutim, jednostavno funkcionira na taj način. Kad joj naftni dileri, neprilagođeni susjedi ili prezahtjevna Unija ne zagorčaju život, sama će naći načina da to učini. I pritom joj je igra s trgovcima, a na račun potrošača, već godinama jedna od najdražih. Ne samo da sasvim solidno uznemiri trgovce već najmanje u jednakoj mjeri uznemiri i njihove poslovne partnere. Milijunsku vojsku domaćih potrošača, a u ljetnim mjesecima i stotine tisuća stranih.

Pristojan narod
No, kako su Hrvati jedan pristojan, uglavnom katolički nastrojen narod, uzroke takve mentalne pošasti valja prije potražiti u političkim negoli u psihogenim sferama.

Tako je i ljetošnja igra s kupcima i trgovcima, a koja je nakratko prekinuta telefonskom sjednicom Vlade, još jednom odvratila pozornost javnosti od drugih, akutnih i daleko dramatičnijih zbivanja. O uspješnosti ili neuspješnosti turističke sezone. Ili inflacije, naprimjer. Kao što je, uostalom, i afera oko nesporno beskrupuloznog doktora Šimića zamaskirala jalovo nastojanje da se pred sud pravde dovedu akteri zagrebačkih i inih malverzacija i korupcija. Koje su, ako je vjerovati signalima iz Uskoka, financijski neusporedivo teže. Osim toga, za razliku od Šimića, koji je zauzvrat ipak odradio svoj dio posla, žrtve hrvatskih sustavnih pljačkaša dobivaju samo dugove, veće troškove i cijene, više poreze. I prireze.

Bolje bos negoli gladan
Ljetošnja poskupljenja, koja su napuhala inflaciju na krajnje neugodnih 8,4 posto, još su mnogo neugodnija nego što se to iz te brojke može iščitati. Najviše je, naime, poskupjela hrana.

Riječ je o proizvodima na koje je, uz troškove stanovanja i energije, prosječni hrvatski potrošač najosjetljiviji. Dijelom stoga što čine gotovo 30 posto od 600 najvažnijih proizvoda i usluga, čije potrošačke cijene statistika uredno indeksira, dijelom stoga što je objektivno lakše biti bos negoli gladan. A cijena je prehrane u godinu dana poskupjela 14,7 posto, odjeće i obuće 2,2 posto.

Standard je, nema sumnje, prva rampa koju probija visoki rast cijena. Slijedi pritisak na plaće, smanjuje se tržišna konkurentnost domaćih kompanija, raste strah. Znatan dio 12-postotnog rasta cijena kod proizvođača napuhao je strah. Bojazan da će im ulazni troškovi porasti, bilo zbog skupljih energenata, većih izdataka za plaće ili pak zato što će dobavljač biti brži. Jer sve ono što proizvođač ne može prevaliti na konačnog potrošača nastojat će podijeliti, htio to ili ne, sa svojim poslovnim partnerom. Na rezultat je Fina svojim podacima nekoliko puta upozorila. Na godišnjoj se razini, naime, od prošlogodišnjeg do ovogodišnjeg lipnja broj blokiranih tvrtki povećao za 16,9 posto, a iznos njihovih nepodmirenih obveza narastao je čak za 75,6 posto.

Prema skakaču i letvica
Vladu, međutim, ništa od toga ne plaši. Prezadovoljna je radom Povjerenstva za borbu protiv rasta cijena, pa i antiinflatornim učinkom javnih prozivki onih koji, po njenom sudu, prekomjerno dižu cijene. Kao poseban doprinos stabilizaciji tržišta obećala je da će odgoditi poskupljenje plina, sama će do kraja godine manje trošiti, a uspori li se inflacija na 6,5 posto to će, poručuju iz Vlade, smatrati sjajnim podvigom. I bit će to podvig, nema sumnje. Prema vrsnosti skakača postavlja se i letvica. A Vlada je svoju postavila nisko. Toliko nisko da je ne uznemirava sad već izvjesno usporavanje gospodarskog rasta, bujanje deficita u razmjeni sa svijetom, posustajanje građevinarstva. Ne brine je čak ni to što cijenu plina neće moći dugo gurati pod krevet. Proviri li na tržište prebrzo ili previše, smirit će ga, najavila je, lepezom “legalnih oblika pritiska“.

No, kako nevolja ne spava, zna to i Vlada, dobro je imati za ispomoć i nekoliko šlagerskih tema. O radnom vremenu u trgovini, naprimjer. Ili o korupciji. Nijedna dosad nije zakazala.