Automobilski optimizam Stečajni zakon toliko je pun “rupa“ da je moguće da poduzeće gomila gubitke i nikad ne ode u stečaj. Moguće je i da ode u stečaj i nastavi poslovati kao da ništa nije bilo, ali i da nakon dugogodišnjeg stečaja od njega ne ostane ništa. Samo je uprava dužna pokrenuti stečaj, ali to ne može legalno. Ministarstvo financija trebalo bi podnositi kaznene prijave i inicirati stečajeve, ali ono to ne čini Piše Mirjana Popović  Podaci su potvrdili ono što se već i prostim opažanjem činilo sasvim izvjesnim. Na našim je ulicama svakim danom sve više automobila, unatoč vrtoglavim cijenama i nafte i četvornog metra parkirališnog asfalta. Tako je statistika svjedok da je od Nove godine do kraja svibnja u Hrvatskoj registrirano gotovo četrdeset tisuća novih automobila. To je respektabilnih 13,3 posto više vozila nego što smo ih imali prije godinu dana. Tada je, valja podsjetiti, također prodaja automobila u Hrvatskoj donijela zavidne bonuse svojim zastupnicima, zahvaljujući rekordnim stopama rasta plasmana.
Nesmanjena, dapače, povećana potražnja za gutačima benzina u svakom slučaju govori o velikim i pozitivnim očekivanjima njihovih kupaca. Istina, uvijek i svugdje ima pojedinaca koji znaju da nemaju i da tako skoro neće imati novca, ali ipak kupuju preko svojih mogućnosti. Ne zbog optimizma već zbog potrošačke neodgovornosti. Ljudi se, međutim, u pravilu ne ponašaju tako već u skladu s čuvenom Gaussovom krivuljom - neki škrtare preko mjere, drugi previše troše, ali se većina ponaša uglavnom racionalno. To je u skladu s brojnim signalima koje primaju od države, poslodavaca, banaka, s tržišta i tako redom. Ovaj su put signali, očito, davali osnova za potrošački optimizam, za uvjerenje da će moći ne samo financijski bezbolno podnijeti trošak kupnje već i sve ostale troškove koji će pratiti održavanje novog ljubimca. Splasnula očekivanja
No, nije samo stanovništvo tipovalo na ovu godinu kao još jednu u nizu relativno uspješnih. Izuzmemo li Vladu, kojoj u opisu elementarnih zaduženja piše “optimizam“, i niz drugih, politički nezavisnih analitičara upisalo je visoke ocjene u gospodarska očekivanja za ovu godinu. Malo ih je, naime, koji nisu morali revidirati naniže svoje procjene kad je službena statistika objavila kako je hrvatski bruto domaći proizvod u prvom tromjesečju porastao za 4,3 posto u odnosu na ostvareni godinu prije. Nade su bile veće, iako se znalo da se mnogo toga, očekivanog i neočekivanog, obrušava i na hrvatsko gospodarstvo. Među očekivanim kočnicama rasta bilo je moguće usporavanje osobne potrošnje kao njegovog glavnog pokretača (čini više od 50 posto BDP-a!). Računalo se i na nastavak priče s naftom na svjetskom tržištu, odnosno s daljnjim poskupljenjima energenata i mnogih drugih sirovina. Pretpostavljalo se s velikom sigurnošću i da će glavni hrvatski poslovni partneri u drugim zemljama imati sličnih problema pa će se to, sistemom spojenih posuda, preliti i na naše poduzetništvo. Malo je tko, međutim, očekivao da će se prošlogodišnji zalet industrijske proizvodnje gotovo prepoloviti (s 8 na 4,7 posto), da će se trgovina na malo još drastičnije ispuhati (s realnih 7,7 posto u prva tri prošlogodišnja mjeseca na 2,8 posto u ovogodišnjima). Analitičari su zabilježili i nepovoljnija kretanja na tržištu kapitala, usporavanje trenda rasta dobiti banaka... Kada se sve zbroji, unatoč življem turizmu, zaposlenijima nego lani građevinara i prijevoznika, prvi su ovogodišnji mjeseci bili teži i manje uspješni nego što se planiralo. Ili priželjkivalo. Opće hlađenje
Čudno je pravilo da je čovjeku lakše ako je i drugima teško. Usporavanje rasta hrvatskog gospodarstva, koje je i Svjetska banka precijenila (pa je vidjevši što se zbiva snizila očekivanje sa 4,9 na 4,5 posto rasta BDP-a u ovoj godini), nije iznimka. I druga, pa i mnogo jača gospodarstva tlači inflacija, skupa nafta, sporiji rast. Zemlje Europske unije, naprimjer, također su morale smanjiti svoja razvojna očekivanja za ovu godinu na samo 2 posto. Pritom, međutim, ne treba zaboraviti da one imaju deblju bazu kojoj pribrajaju rast. I da nemaju za vratom inozemni dug težak gotovo koliko i bruto domaći proizvod - potkraj ožujka naš je ukupni inodug iznosio 34,6 milijardi eura, a prošlogodišnji BDP je težio ni tri milijarde više! Osim toga inflacija u zemljama EU ne juri brzinom od 5 ili 6 posto kao naša. Oni se uspaničare ako prijeđe i 3 posto. A kad se uspaničare, onda i računaju. Kako bi, recimo, bilo da svoje automobile, pa i potrebni kapital prodaju Hrvatima, a da ih sami manje kupuju. Slučajno ili ne, plasman automobila na tržištu EU ove je godine bio manji nego lani za 1 posto. |
Arhiva 
