0

Strah - najgori savjetnik

Vladu muči strah od učenika, strah od radničkih nemira i napokon najveći i najopasniji - strah od Europske unije. Muči je bojazan da će u svojim potezima pogriješiti i da će je zbog toga Bruxelles kazniti

Piše Mirjana Popović

Kraj svibnja nisu obilježile samo neuobičajene ljetne žege. Podjednako su bile vruće i istodobne saborske rasprave o promilima koji nekažnjeno smiju kolati našim krvotocima. Verbalna su nadmetanja bila temperamentna, šaljivo je bilo nastojanje da se procijeni je li petnaest tisuća kuna za čašu piva i nezavezani pojas primjereno ili previše, a na trenutke je upravo šekspirijanski nadahnuto zvučala razina brige za dobrobit građana. Zastupnike je, naime, u podsvijesti tištila spoznaja da su cijene počele divljati, Vlada je čak najavila u skoroj budućnosti, možda i za nekoliko tjedana, razgovor o tome sa sindikatima i poslodavcima pa se s razlogom pokazalo upitnim hoće li građani imati i za pivo i za kazne. U svakom su se slučaju i pozicija i opozicija prešutno složile kako je pitanje promila i ovaj puta bilo vrijedno izvući iz ropotarnice minornih problema kako bi se imali oko čega opredjeljivati. I u nedostatku važnijih tema, reformi i strategije gospodarskog razvitka, naprimjer, ukrštati polemički naoštrena koplja.

I tako, dok su iz možda i previše rashlađenih saborskih klupa stizale u javnost vruće poruke njenih zastupnika, neuobičajeno je toplo bilo i na ulicama Zagreba, Osijeka, Rijeke, Dubrovnika i drugih gradova. Na njih je u protestnom pohodu protiv državne mature, ponegdje i protiv skupog autobusnog prijevoza, izašlo nekoliko tisuća učenika. No, čini se da su državni dužnosnici pozvavši policiju pokazali kako polako počinju gubiti živce. Iako bi, ruku nasrce, morali biti polaskani efikasnošću svog HNOS-a. Pokazalo se, naime, da su bili u pravu kada su tvrdili da se brže uči na terenskoj nastavi negoli u školskim klupama. Učenici su tako već poslije prvog izlaska na ulicu shvatili kako ministri mnogo bolje čuju kad im se viče pod prozorima nego kad im na vrata bojažljivo kucaju izaslanici nezadovoljnika.

Vježbanje demokracije
I dok nam podmladak uvježbava pravila ulične demokracije, taj je nauk, u stoljetnom hrvanju s matičnim administracijama, zapadna Europa odavno savladala. Stoga je i posljednje svibanjske dane, kao i mnoge dane i tjedne prije toga, provela na ulici protestirajući protiv nemoći svojih vlada da prevladaju krizu, ali i protiv golemih nepravdi. Prije svega protiv politike koja osiromašuje poljoprivrednike, ribare, prijevoznike i radnike, a profite i ekstraprofite od nafte i njenih preskupih prerađevina usmjerava na odabrane adrese. Pojedinaca, kompanija, državnih proračuna...

Suočen s istim problemima hrvatski odrastao populus, za razliku od svoje mladeži, rješenja zasad ne traži na ulici. Radije se sam preračunava kako uštedjeti na struji, traži se najtamniji kut za odavno zaboravljeni kokošinjac u dvorištu, masovno prerađuju automobili na plinski pogon. No, svima je jasno da je to kratka trasa za preživljavanje. Rast cijena, pod čijim pritiskom pucaju svi obruči što ih je dogovorila Vlada, ozbiljno ljulja cijelu konstrukciju koju nazivamo stabilnošću. Stoga su, u nedostatku cjelovitih sustavnih rješenja, u opticaju već iskušane alternative. Jedna od njih je aktivnija, prije svega u smislu slabljenja kune, tečajna politika, drugi rješenje vide u još većoj inflaciji odnosno prepuštanju tržištu da bez uplitanja države regulira cjenovne odnose, treći pak traže drastičniju kontrolu jednoga i drugoga.

Loš savjetnik
Istodobno i sindikati hvataju zamah. I najavljuju višestruko opaku jesen. Zaoštravanje krize, ali i moguće prosvjede golemih razmjera. Većih od onih u travnju, a i ti su bili masovniji od ijednih u posljednjem desetljeću. Vlada na sve to odgovara obećanjima da će naći rješenje, a traži ih i nalazi, zasad, samo u financijskim prelijevanjima iz državnog proračuna u proračune kompanija. Pod uvjetom da onaj tko dobije potporu ne diže cijene. No, Vlada ima još nešto. Strah od učenika, strah od radničkih nemira i napokon najveći i najopasniji - strah od Europske unije. Muči je bojazan da će u svojim potezima pogriješiti i da će je zbog toga Bruxelles kazniti.

A poznato je da je od svih loših strah najgori savjetnik.