Bolje poznato zlo negoli neizvjesno dobro?!Poduzetnici odavno tumače kako im više odgovara i relativno loš sustav, kojemu se stignu prilagoditi, nego česte promjene Piše Mirjana Popović  Sve koje poznajem molim da glasuju za status quo! Preporučio sam to i svojim zaposlenicima…, tumačio je širem krugu poznanika, dan prije izbora, jedan od vodećih menadžera multinacionalne kompanije stacionirane u Zagrebu. Na pitanje je li mu bilo tako dobro poslovati u hrvatskoj metropoli da ništa ne bi mijenjao, odgovorio je sintagmom koja u prijevodu asocira na našu staru: bolje poznato zlo negoli neizvjesno dobro!
Prepuštajući, dakako, sociolozima i politolozima seciranje uzroka i posljedica (uglavnom) minulih lokalnih izbora, preostaje segment najuže vezan uz ekonomiju. Poduzetnički interes. On je u gradovima, za razliku od ruralnih sredina, u velikoj mjeri utjecao na odabir vođa koji će iduće četiri godine, s povećanim ovlastima, upravljati golemim kapitalom i usmjeravati razvitak. Argument stranog menadžera, koji ima iza sebe završen veliki investicijski projekt u Zagrebu a na stolu planove za novi, nije nepoznat ni domaćim poduzetnicima. Odavno oni tumače kako im više odgovara i relativno loš sustav, kojemu se stignu prilagoditi, negoli česte promjene. I zbog toga što svaka veća promjena vlasti donosi prije svega razdoblje iščekivanja, vrijeme kada se sve usporava, a time i gubi na poslovnom tempu. I zbog toga što svaki put iznova treba upoznavati nove ljude koji dolaze u paketu s novom vlašću, pa i stvarati nove interesne lobije. Sve to poduzetništvu, prema svom temeljnom interesu, zagovorniku maksimalno stabilnih političkih uvjeta, donosi samo štetu. I neizvjesnost hoće li je, u promijenjenim uvjetima, sanirati, pa i profitirati. Demokracija nije jeftina
Unatoč tome što, kažu, čovjek još nije izumio bolji sustav od demokratskog, pa ni efikasniji pokretač promjena od straha zbog mogućega gubitka vlasti i kapitala, izbori izazivaju dvojbene reakcije. U Hrvatskoj je iznimno veliki postotak onih koji ih smatraju političkom paradom koja ništa novo i dobro neće donijeti, stoga ne žele u tome sudjelovati. Druga su velika grupacija poduzetnici koji ne žele promjene. Poslovno im je isplativije poslovati u postojećem sustavu pa nerijetko odlučuju i financijski poduprijeti ponovni izbor prokušanih ekipa. Treći pak, a najčešće je riječ o poslovnom svijetu koji tek kroči u poduzetničke vode, traže razbijanje ustaljenih kadrovskih šablona. Glasuju za nove ljude, za novo umrežavanje interesa i eventualnu uspostavu novih pravila. No, i jedni i drugi i treći, svojom apstinencijom ili aktivnim opredjeljenjem, na ovim su izborima pokazali kako imaju i zajednički nazivnik. To je veća naklonost prema onim kandidatima koji su u predizbornoj kampanji nudili ekonomske projekte nego prema onima koji su glasače kanili pridobiti grijući ih političkim konfrontacijama. I što je još zanimljivije, unatoč krizi (ili upravo zbog nje!), više su povjerenja i glasova dobili oni koji su obećavali veću potrošnju negoli oni koji su najavljivali štednju. Čak i unatoč tome što sami birači, prestrašeni krizom, opreznije troše i povećavaju saldo svojih ušteđevina u bankama. Kriza je rat na ekonomskom planu
I još su nešto, prije svega zanimljivo a moglo bi se pokazati i sudbonosnim, izgurali na površinu ovi izbori. To je konačno i neopozivo, bar za iduće četiri godine, opredjeljenje da u Hrvatskoj traje rat na ekonomskom planu i da, kao u svakom ratu, preživljavaju najjači i najvještiji. A kako rat traži vođu, onoga tko će bespogovorno odlučivati gdje će se kopati rov te gdje graditi podzemna garaža ili saditi platana, birači, što znači i poduzetnici i njihovi bližnji, među ponuđenim su kandidatima birali one s karizmom vođe. Tako se i menadžera s početka teksta osobito dojmilo kada su se na jednom zagrebačkom gradilištu, kojemu je investitor Grad, radnici uspaničeno ustrčali jer je u kontrolu radova stigao, sada ponovno izabrani, gradonačelnik. Ljudi bolje rade kada se boje, ustvrdio je menadžer. A demokracija je ne samo skupa već i spora u svojoj dostižnosti. Zato su, vjerojatno, i u drugome najvećem hrvatskom gradu izabrali za gradonačelnika vođu. Spretnog biznismena koji je znao birati prečice. “Ako je za sebe znao steći, valjda će i nama nešto preteći!“, u postizbornom je zanosu izjavio jedan splitski poduzetnik. Popraćen ovacijama jednako zadovoljnih građana. |
Arhiva 
