0

Crveno, plavo i poučno

Odgovore na krucijalna pitanja o oživljavanju izvoza i agrara, o spašavanju turističke sezone i malog i srednjeg poduzetništva, o tome koje investicije valja održati kao dohodovno respektabilne te kako osnažiti domaćeg potrošača Vlada jednostavno nema

Piše Mirjana Popović

Vlada je sročila proračun za iduću godinu, sindikati su prvi počašćeni uvidom u predložene brojke. Unatoč tome, a u vrijeme pripreme ovog broja Eukonomista, još su se neki od njih opirali Vladinom prijedlogu zamrzavanja plaća korisnicima državnog i lokalnih proračuna. Točnije, gotovo da su manje bili protiv kršenja sporazuma o šestpostotnom rastu mjesečnih primanja za oko 220 tisuća zaposlenika, a više protiv nečega što su smatrali Vladinom neprincipijelnošću. Ako se učitelji i državni službenici, suci i policajci moraju pomiriti s činjenicom da je kriza i da se mora štedjeti, onda bi to moralo vrijediti i za ostale korisnike proračuna. Osobito za one s natprosječnim prihodima, kao što su to zbog izborenih si beneficija često prozivani saborski zastupnici.

Kao što se i moglo očekivati sindikalna je socijalna, pa i politička, osjetljivost lakonski okvalificirana sklonošću prema socijalističkim načelima jednakosti želudaca. No, to u ovoj priči i nije najvažnije. I Vlada i sindikati su, naime, samo nastojali, u skladu s preuzetim društvenim ulogama, svojim argumentima što uvjerljivije žonglirati pred biračima. I pritom ni jedni ni drugi nisu bili osobito uspješni. Sindikati zbog toga što su, u procijepu između “srca i razuma“ te između sporazuma i proračuna, prihvatili minoriziranje stvarnih problema koje kriza može donijeti njihovom članstvu. Vlada je pak uglavnom uspjela preusmjeriti pozornost javnosti s krize i strategije njena prevladavanja na troškove božićnih domjenaka i kalendara. I na uvjeravanje svijeta kako smo odjednom postali ozbiljni ljudi, spremni na odricanja, te da zaslužujemo popravni iz reprogramiranja dugova.        

Lažna slika
Istina je da su predviđeni proračunski prihodi i rashodi uravnoteženi. Istina je i da je skupina ekonomista, koje je Vlada počastila savjetodavnom ulogom, podržala takav štedljivi proračun. Koji će Hrvatskoj, obećavaju, čak i bez pomoći MMF-a, pomoći da prebrodi teškoće. Zanimljivo je, međutim, da je između tvrdnji o “Hrvatskoj koja nije u krizi“ do lakonskog kako “visimo o niti!“ te “neka nam Bog pomogne“ prošlo vrlo malo vremena. Toliko malo da se čini kao da su nam glavnica od 6,8 milijardi eura te kamate od 1,1 milijarde eura, koje nam dolaze na naplatu dogodine, pale iznenada u krilo. I kao da nikad nitko, pa čak ni HNB, nije ni riječ natuknuo o prekomjernoj, prije svega državnoj potrošnji.

Pa i sada nas Vlada smicalicama o zasluženoj štednji pokušava uvjeriti da smo si sami krivi za to što nas je snašlo. Stoga se nimalo slučajno u javnosti uporno stvara slika neodgovornog hrvatskog građanina koji unatoč besparici mahnita po svjetskim skijalištima, kupuje nove automobile, opsjeda supermarkete. Zagrebačku političku i poslovnu elitu uz tanki sloj imućnih u drugim hrvatskim gradovima sustavno se prezentira javnosti kao grupni portret hrvatskog populusa. Kao što se menadžment velikih kompanija, koji na poslovne dogovore stiže helikopterom, nudi kao dokaz moći cijeloga domaćeg poduzetništva. Kamo lijepe sreće, da je slika istinita.  

Kutinski poučak
No, bila slika samo uljepšana ili lažna u nju je ukomponiran faktor masovne štednje. Pretočen u skromni proračun kao krajnji domet Vladine umješnosti ovladavanja krizom. Odgovore na krucijalna pitanja o oživljavanju izvoza i agrara, o spašavanju turističke sezone i maloga i srednjega poduzetništva, o tome koje investicije valja održati kao dohodovno respektabilne te kako osnažiti domaćega potrošača Vlada jednostavno nema. Umjesto toga sije nervozu i strah, stezanje remena i odricanje. Toliko pojednostavnjeno i nemušto da joj je čak i kutinsko poglavarstvo sa svoja tri scenarija upravljanja krizom očitalo lekciju. Crveni scenarij za manje-više normalno punjenje gradskog proračuna, plavi za slučaj 25-postotnog smanjenja prihoda, sivi za ozbiljne poremećaje u gospodarstvu i financijama. U sva je tri slučaja kutinska uprava predvidjela rast investicija uz zaustavljeni rast cijena komunalnih usluga te zamrzavanje plaća. No, ovo posljednje samo gradonačelniku, pročelnicima i direktorima trgovačkih društava. Nastojeći pružiti dokaze kako drže krizu pod kontrolom uz jamstvo da će malim poduzetnicima i obrtnicima, zatreba li, priskočiti u pomoć, kutinske su vlasti ublažile beznađe i strah. Najljuće neprijatelje i sterilizatore svake ekonomije.