0

Poduzetništvo u sjeni terora

I dok nam se život pretvorio u stranice crne kronike, druga, ništa manje dramatična njegova strana, ona gospodarska, dospjela je na samu marginu opće pozornosti

Piše Mirjana Popović

Javnost je, čini se, zadovoljna. Vlada je, nakon (još) nekoliko zastrašujućih ubojstava, objavila kako će se najenergičnije obračunati s kriminalom i njegovim akterima. S ubojicama, mafijašima, narkodilerima, ilegalnim trgovcima oružjem. I s onima koji primaju mito ili su za naivne i manje naivne poduzetnike i građane ispleli gustu korupcijsku mrežu.

Tako već i uhićenje sumnjivaca za neko od navedenih djela dobiva status udarnih vijesti, obično popraćenih podrobnim komentarima dužnosnika. S neprikrivenom namjerom da se vrati gotovo zaboravljena vjera u pravnu državu i utvrdi povjerenje u izabranu vlast. I da se u kolektivnu memoriju, domaću, ali još više činovnika Europske unije i potencijalnih investitora, ugradi slika Hrvatske kao uređene zemlje s miroljubivim, pristojnim građanima.

Toj se i takvoj namjeri hrvatskih vlasti, dakako, ništa ne može prigovoriti. Ako zanemarimo nekoliko sitnih pojedinosti. Tako bi, naprimjer, obračun s korupcijom bio mnogo uvjerljiviji da se, prije obračuna sa sitnim profesorskim dilerima ocjena, krenulo u obračun s velikim igračima. Onima koji su mitom i korupcijom izgradili i još grade cijela poslovna carstva. Aktualne bi vlasti jednako tako imale mnogo manje brige oko vraćanja povjerenja da su, primjerice, prononsirane ubojice trpali iza brave prije bezobzirne eskalacije njihove agresije. Ili da se u kadrovsko jačanje i u reorganizaciju policije krenulo pravovremeno. Prije nego što su nas, zbog terora kriminala, počeli prozivati čelnici Unije. No, to je tako u ljudskoj ćudi. Ako se baš ne mora nešto raditi, onda se najčešće i ne radi. Ne bi Vlada ni sada u policiju prizivala stručnjake umjesto politički podobnih da se ubojice nisu besprimjerno osilile. I počele se, u samome srcu metropole, u pola dana, mecima i bombama na svojim žrtvama potpisivati.

Poziv za pomoć
I dok nam se život pretvorio u stranice crne kronike, druga, ništa manje dramatična njegova strana dospjela je na samu marginu opće pozornosti. Riječ je, dakako, o globalnoj krizi i o njenim posljedicama u gospodarstvu. Sva je prilika, naime, da ni Hrvatska neće proći nekažnjeno. Unatoč tome što je nacionalna banka svojim potezima, koje i Vlada sada hvali, uspjela preduhitriti udar na bankarski sustav. Nažalost, tu nije nevoljama kraj. Neke od njih signalizirala je i agencija Standard & Poor’s najavljujući da će hrvatski kreditni rejting skliznuti od stabilnog u sferu negativnog. Što bi to moglo značiti za visokozaduženu Hrvatsku te još uvijek gladnu investicijskog kapitala, nije teško pretpostaviti.

Za razliku od Vlade, koja optimistično najavljuje 3,5 do 4-postotni gospodarski rast u idućoj godini te nastavak “provedbe velikih infrastrukturnih projekata“, i poduzetnici upozoravaju kako je kriza ušla i kroz hrvatska vrata. Prve su udare već osjetili izvoznici, a prema svim najavama na redu je turizam. Nastojeći osmisliti sustav obrane HUP je sabrao prijedloge poduzetnika, sažeo ih u osam točaka, i uputio Vladi. Među njima je i prijedlog da se konkurentnost izvoznika spasi kombinacijom fiskalne i monetarne politike te da se poveća skrb o malim i srednjim poduzetnicima. Jednako tako država ne bi smjela biti uzročnik nelikvidnosti, a njena potrošnja uzrokom rasta troškova poslovanja. Poduzetnici preporučuju i da se državne investicije usmjere u one sektore i u one djelatnosti koje u kratkom roku mogu osigurati gospodarske učinke.

I kad gubi, pobjeđuje
Od svih zahtjeva Vladu je, čini se, najviše zaintrigirao javni poziv poslodavaca da ubuduće “država uredno podmiruje svoje obveze prema gospodarstvu“. Ubrzo je, naime, stigao isto tako javni odgovor kako, istina, nepodmirene obveze tvrtki rapidno rastu, ali i da država “nema dugova ni prema kome“. To je problem poduzetnika, poručili su iz Vlade, i sami ga moraju riješiti.

No, sudeći prema općoj razini zanimanja za zbivanja u gospodarstvu, nelikvidnost neće biti jedini problem koji će poduzetnici sami morati rješavati. Tu su borba za opstanak na recesijom nagriženim stranim tržištima, tu su rast kamata i troškova poslovanja, nesigurnost i neizvjesnost kao najopakiji sterilizatori razvojnih iskoraka.

 Odvlačeći silnu društvenu energiju, pozornost, pa i proračunska sredstva, kriminal u Hrvatskoj bilježi još jednu pobjedu.

Pirovu.