0

Prijeti li Hrvatskoj kaos

Samo nekoliko mjeseci stare procjene kako je riječ o cikličnoj krizi pokazale su se posve pogrešnima. Ekonomska struka smatra krizu strukturnom, dakle dugotrajnom s neizvjesnim vremenom i razmjerom oporavka. Poslovni sektor traži od Vlade da napokon prizna postojanje recesije i hitno donese antirecesijske mjere

Piše Edita Vlahović Žuvela

Samo je u siječnju u zemljama Europske unije izgubljeno oko pola milijuna radnih mjesta usprkos svim mjerama i astronomskim iznosima upumpanih u gospodarstvo. Hrvatski mediji pomno su pratili što poduzimaju vlade Njemačke, Francuske, Italije, Velike Britanije, a pogotovo kakvi su planovi novog američkog predsjednika Obame. Pratili su i odjeke tamošnjih rasprava o karakteru i dubini krize, o tome koliko će ona trajati i kakve će sve posljedice imati jer je već svima postalo jasno da se kriza ubrzano prelijeva i preko naših granica.

Hrvatski građani u siječnju nisu mogli, međutim, pročitati ništa o tome što poduzima hrvatska Vlada jer ona jednostavno nije poduzimala ništa.

Tek na pritisak poslodavačkih udruga, sindikata, ekonomista i nešto slabiji opozicije, Vlada je od Ekonomskog instituta naručila prijedlog antirecesijskih mjera. Kad ovaj broj Eukonomista bude već otisnut, javnosti bi trebale biti poznate te mjere, a mi donosimo pregled najvažnijih antirecesijskih mjera koje su donijele pojedine europske zemlje, iako naši stručnjaci često ističu kako Hrvatska malo od toga može primijeniti. Prevladao je, naime, stav da se u ostalim zemljama sve svodi na poticanje potrošnje, što kod nas navodno ne dolazi u obzir. Nije, međutim, zgorega baciti oko na to što rade drugi jer niti smo mi toliko specifični niti su naši problemi toliko jedinstveni da baš ništa ne bismo mogli naučiti iz tuđih iskustava.

Pogrešne odluke
Podsjećamo, Sanader je u studenome izašao sa šest mjera, od kojih su samo dvije bile u stvarnoj nadležnosti Vlade, a ostale su bile neobvezatne preporuke. To su zamrzavanje plaća i proračunski suficit (ni jedna ni druga mjera nije ostvarena) te izostanak darova i prigodnih nagrada, podrška mjerama HNB-a, preporuka upravama da naprave krizne planove, kao i preporuka lokalnim vlastima da zamrznu cijene komunalnih usluga. Ranije, dok je kriza bila ograničena samo na financijski sektor, Vlada je povećala iznos osigurane štednje i ta se mjera uzima kao jedini uspješan potez Vlade.

U međuvremenu je došlo do naglog hlađenja ekonomije, pa je i Ekonomski institut prvi službeno objavio kako je hrvatsko gospodarstvo već zakoračilo u recesiju. Projekcije Ekonomskog instituta pokazuju da će se negativna kretanja iz prošle godine (koje Vlada još uvijek negira) prenijeti u 2009. u kojoj se očekuje pad bruto domaćeg proizvoda od 1,4 posto. Državni proračun temelji se na procjeni o rastu od 2 posto, i predviđa deficit od 0,9 posto BDP-a. Analitičari Instituta istaknuli su ne samo da očekuju rebalans proračuna već da on mora biti takav da uz redistribuciju sredstava donese smanjenje rashoda barem za oko 3 mlrd kuna.

Ovaj put o potrebi smanjivanja rashoda govori se, dakle, kao o preduvjetu da se deficit zadrži u planiranim okvirima. Umjesto o rastu sada se otvoreno govori o padu BDP-a. Cijena Sanaderove odluke da odustane od smanjivanja javne potrošnje već sada, ni dva mjeseca kasnije, ima svoj vrlo konkretan financijski iskaz.

Među ekonomistima postignut je konsenzus da je rebalans državnog proračuna i kresanje javne potrošnje alfa i omega bilo kakvog antirecesijskog programa.

Antun Starčević, glavni ekonomist RBA i predstavnik HUP-a u Ekonomskom vijeću, slaže se sa Šukerom da se pričeka s rebalansom dok se ne naprave kvalitetne analitičke podloge. Napominje, međutim, da se može i bez većih analiza usporiti realizacija dijela rashoda i na taj način stabilizirati financije. Uvjeren je da Ministarstvo financija upravo to i pokušava izvesti, pa da zato i nemamo problema s plaćanjima iz proračuna središnje države unatoč smanjenim prihodima od PDV-a.

Održavanje likvidnosti ključno
Ekonomske odluke Vlade iz studenoga i prosinca 2008. pokazale su se, dakle, pogrešnima. Vlada ipak ustraje u tvrdnjama da situaciju drži pod kontrolom, ma što to značilo, a s druge strane obećava da će reagirati, ako bude potrebno. Vlada je tako krajem siječnja ponovno obećala HUP-u da će njegove prijedloge uvrstiti u antirecesijske mjere, a onda je lapidarno odbila više-manje sve iznesene prijedloge s objašnjenjem da su preskupe i neprovedive. Također bagatelizira i problem neplaćanja tvrdeći kako država uredno podmiruje svoje obveze te da ne može utjecati na ostale poslovne subjekte jer bi to, navodno, bilo vraćanje u dogovornu ekonomiju.

“Svi problemi za domaću ekonomiju se svode na održavanje likvidnosti. Naime, dospijeće inoduga se izražava kroz problem održanja devizne likvidnosti, ona na pritisak na rast tečaja, a borba za održavanje tečaja na smanjenje kunske likvidnosti i rast cijene novca, iz čega se generira rast kamatnih stopa za korisnike kredita. Kreditni rejting je tek posljedica svih ovih problema, i eventualni pad će donijeti još veću cijenu duga i manji pristup novom dugu“, upozorava Starčević. Napominje kako je izvorni problem negativni devizni cash-flow. Jednostavno, nakon što smo godinama održavali privid stabilne ekonomije uz stalni priljev novca iz inozemstva (od ulaganja ili kroz povećanje duga), došlo je vrijeme kada ćemo moći trošiti samo onoliko koliko zaradimo nakon otplate kamata na kumulirani dug i dividendi za uloženi kapital stranih vlasnika.

Potpora proizvodnji
Starčević pojašnjava kako Hrvatska, želi li izaći iz krize, mora uspostaviti ravnotežu u deviznim priljevima i odljevima. Najprije se treba pokušati refinancirati dospijeća postojećih dugova i eventualno privući dodatni kapital, i dužnički i vlasnički.

“Korištenje deviznih rezervi u financijskoj stabilizaciji je neophodno, ali u konačnici si ne možemo dopustiti jače snižavanje deviznih rezervi jer bi to uzrokovalo gubitak rejtinga i dodatno smanjenje priljeva kapitala. Bez održavanja financijske ravnoteže negativni učinak prilagodbe domaće ekonomije na smanjivanje financijskih izvora doveo bi do velikog pada proizvodnje i zaposlenosti“, rekao nam je Starčević, dodajući kako se paralelno moraju smanjivati rashodi koji nisu u funkciji proizvodnje roba i usluga, a naročito izvozno usmjerenih.

Iako su sindikati i poslodavci trenutačno na suprotstavljenim pozicijama oko politike plaća i distribucije troška izlaska iz krize, u nekim drugim aspektima lako bi mogli postići suglasnost. Goran Bakula, ekonomski savjetnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ocjenjuje da je ovo trenutak za veću pomoć malom i srednjem poduzetništvu. “No, jednako tako i jačanju školstva, vrtića, obrazovanja uz rad, što bi u vremenima kad recesija prođe trebalo dati rezultata u gospodarskom napretku”, dodaje.

Starčević dodaje da će proizvodnju trebati jače poticati, ali napominje kako se za to izvori mogu naći u inozemstvu, što nije dugoročno održivo, ili u dugotrajnijem smanjivanju javne i osobne potrošnje.

“Izvozni potencijal nam nije velik, niti je povoljno vrijeme za izvoznu ekspanziju, pa se značajniji napredak može postići u povećanju proizvodnje za domaće tržište i smanjivanju ovisnosti o uvozu roba i usluga“, misli Starčević, dok Bakula šansu vidi u iskorištavanju europskih trendova kao što je potrošnja ekološki uzgojene hrane. Pojašnjava da samo u Njemačkoj potražnja za eko certificiranom hranom raste po godišnjoj stopi od 20 posto, a sve ju je teže nabaviti jer ponuda iz europskih zemalja nije dostatna, pa se uvozi hrana iz Kine.

“Možda je tu šansa i Hrvatske koja tako i tako posjeduje upravo rascjepkana gospodarstva, a odmakom od upotrebe kemikalija može ponuditi zdravu hranu, za što postoje potencijali i neiskorištena zemljišta. Tu se stvara nešto viša dodana vrijednost zato što je takva hrana nešto skuplja, ali za prođu ne treba brinuti jer potražnja raste”, ocjenjuje Bakula.

HBOR umjesto fonda
Kada su u studenom pristali da uđu u savjetodavno vijeće Vlade predstavnici biznisa i oko njih okupljeni ekonomski analitičari iznijeli su dvije uporišne točke ekonomskog programa za kriznu 2009. - uravnoteženi proračun i intervencijski fond za poduzeća u teškoćama. S proračunom znamo što je bilo, a kako smo uspjeli doznati ideja o osnivanju fonda ima sve manje zagovornika. Podsjećamo, ideja je bila da država pomogne poduzetniku koji trpi zbog pada prodaje uslijed silazne faze ciklusa kako bi nakon prelaska ciklusa u uzlaznu fazu bio konkurentan, ostvarivao dostatne prihode i povećavao zaposlenost.

“HUP je prije nekoliko mjeseci ocijenio ovu krizu kao cikličnu, pa je prijedlog izgledao logičan. Međutim, ekonomska struka smatra krizu strukturnom, dakle dugotrajnom s neizvjesnim vremenom i razmjerom oporavka, pa ulazak u pomaganje posrnulim poduzećima može prijeći u trajno pomaganje bez izvjesnosti pozitivnog preokreta“, naglasio je Starčević.

Ideja o fondu ipak nije posve napuštena već se razvija u dva pravca, a naglasak se sada stavlja na poduzeća za koja se procjenjuje da u vrijeme krize mogu održati ili povećati prodaju i zadržati zaposlenost kapaciteta. Jedan vid pomoći je subvencioniranje kamatne stope za kredite, a drugi kreditne, platežne i činidbene garancije. I jednu i drugu funkciju na sebe je preuzeo HBOR, ali je još uvijek otvoreno ono ključno pitanje - financiranje. Do sredstava HBOR može doći na dva načina, putem zaduženja kod inozemnih razvojnih banaka te izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira na domaćem tržištu, što je za HUP dodatni razlog za smanjivanje proračunskih rashoda.

Pritisak biznisa
Dok se čekalo da Vlada objavi mjere, sa svojim prijedlozima prazan medijski prostor ispunili su gotovo svi viđeniji ekonomisti, a parlamentarnu raspravu uspio je isprovocirati SDP čiji su glavni ekonomski stratezi Ljubo Jurčić i Branko Grčić ujedno i članovi Ekonomskog vijeća. Veliki odjek imao je i istup Ivice Mudrinića jer je javno rekao ono što se u poslovnom sektoru već dugo ispotiha govori - da Hrvatska nema snažno vodstvo koje može podnijeti teret krize, da Vlada Ive Sanadera nema ni strategiju ni hrabrosti. Nekoliko dana kasnije u sličnom tonu istupio je i Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore.

Iako su Mudrinićev i Vidoševićev istup odmah smješteni u politički kontekst zbog njihovih političkih ambicija i backgrounda, čelništvo HUP-a podržalo ih je jer su obojica od Vlade zatražila hitno donošenje antirecesijskih mjera, odnosno ponovila zahtjeve biznisa iz studenoga 2008. koje Vlada nije uvažila pri sastavljanju državnog proračuna.

Gospodarstvenici su od Vlade zatražili objavljivanje političke odluke o potrebi borbe protiv posljedica recesije.

Za predsjednika HUP-a Damira Kuštraka svako daljnje odlaganje donošenja antirecesijskih mjera zemlju vodi u, kaže, potpuni kaos.