0

Kada će se država pozabaviti efikasnošću svojih tvrtki

MOL je pokrenuo program racionalizacije Ine, a prve mjere bile su oduzimanje stotinu automobila nižem menadžmentu i stroža kontrola radnog vremena zaposlenika. Hoće li Vlada, kao i svake godine, tek zbrojiti gubitke u državnim tvrtkama i posegnuti u državni proračun ili će, recimo, odlučiti da oduzme automobile neuspješnim menadžerima

Piše Edita Vlahović Žuvela

Samo nekoliko dana nakon što se Tomislav Dragičević, predsjednik Uprave Ine, tradicionalno susreo s novinarima na predbožićnoj konferenciji, na kojoj ih je pokušao uvjeriti kako u poslovanju Ine nema nikakvih problema (to što se devetomjesečna dobit prepolovila sa 797 milijuna na 355 milijuna kuna navodno je više rezultat geopolitičke zavjere SAD-a, a manje nesposobnosti menadžmenta), javnost je doznala kako je mađarski dio Uprave pokrenuo opsežan program racionalizacije poslovanja. Prve mjere bile su oduzimanje stotinu automobila nižem menadžmentu i stroža kontrola radnog vremena zaposlenika. MOL je među najefikasnijim europskim kompanijama pa je logično da nešto od te efikasnosti želi preliti i u Inu.

Ina je, dok je još bila u većinskom državnom vlasništvu, bila najuspješnija državna kompanija, pa je tim zanimljivije pratiti s kojom će snagom i na koji način novi većinski vlasnici raščišćavati njeno poslovanje.

Neefikasnost državnih tvrtki
Kad je riječ o ostalim tvrtkama Vlada (vlasnik) je tek u studenome 2008. raspravljala o njihovom poslovanju u 2007. pa i to govori s kojim se marom vlasnik odnosi prema svojim društvima. Na listi je bilo 20 kompanija u većinskom vlasništvu države, među njima tada još i Ina. Tih 20 poduzeća u 2007. ostvarila su ukupnu dobit od 1,4 milijarde kuna, što je 16 posto više u odnosu na 2006. godinu. Od 20 njih 19 je ostvarilo dobit, a manjak (64,3 milijuna kuna) je imala samo Autocesta Rijeka-Zagreb.

Kako će ta poduzeća završiti 2008. teško je reći jer u kompanijama uglavnom još ne žele govoriti o poslovnim rezultatima, dijelom zbog toga što su se oni u drugoj polovici godine jako pogoršali, a i zato što se do zadnjeg trenutka sređuju bilance i naplaćuju potraživanja. Ni Fina tu nije od velike pomoći jer ona ne smije objavljivati podatke bez pristanka trgovačkih društava, pa smo se pomogli barem agregiranim (zbirnim) podacima Fine za razdoblje siječanj-rujan 2008. Fina nam je dostavila podatke za ukupno 193 poduzeća razvrstana prema različitim oblicima vlasništva. Ta analiza ne prati portfelj o kojemu izravno skrbi Vlada, ali dobro upućuje na trend.

Prema tim podacima, na razini ukupnog gospodarstva, došlo je do značajnog pada produktivnosti, a porast dodane vrijednosti prema prethodnoj godini najmanji je u zadnjih pet godina (vidi grafikone). Na jednu kunu uloženu u zaposlene stvara se 2,35 kuna na razini ukupnog domaćeg gospodarstva. U privatnom sektoru stvara se 2,57 kuna, a u državnom 1,8 kune, što ukazuje na znatnu neefikasnost u tom dijelu gospodarstva i veliki prostor za povećanje efikasnosti, napominje Ante Pulić, profesor ekonomike poduzeća na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Milijarde u vjetar
Kada se zbroje svi oblici državnog te privatnog vlasništva, dobije se da se 26 posto vrijednosti stvara u državnim tvrtkama, a 74 posto u privatnim. Slično je i s ukupnim prihodom - 22 posto ostvaruje državni sektor. Troškovi osoblja raspoređeni su pak tako da 33 posto otpada na državni sektor, a 67 posto na privatni. U 2007. godini za plaće zaposlenih u državnim tvrtkama izdvojeno je oko 10 milijardi kuna, što samo po sebi ne govori gotovo ništa. Međutim, u Centru za intelektualni kapital izračunali su da su zaposlenici u državnim tvrtkama izgubili oko 23 posto radnih sati, odnosno da je u vjetar otišlo oko 2,3 milijarde kuna, a to je u ovo vrijeme “stezanja remena“ zlata vrijedna svota, ravna planiranom budžetskom deficitu za 2009. oko kojega se još uvijek lome koplja.

Za očekivati je da će ovakvi pokazatelji za 2008. biti mnogo lošiji te da će se u 2009. pokazati sva neefikasnost državnih tvrtki. Kao prvo, 2007. bila je, sada je posve jasno, najbolja u posljednjih pet godina, a poduzetnici su ostvarili ukupnu neto dobit od 24,8 milijardi kuna. Zatim, u državnom portfelju 20 tvrtki Ina je nosila najveću dobit - u 2007. to je bilo oko 990 milijuna kuna ili oko 70 posto ukupne dobiti 20 društava. Na drugom mjestu, daleko iza Ine, bilo je Croatia osiguranje, s dobiti od 109,6 milijuna kuna, što je činilo 8 posto ukupne dobiti 20 društava. Croatia osiguranje objavilo je da je u prvih devet mjeseci 2008. ostvarilo bruto dobit od 70,9 milijuna kuna te da se usporavanju rasta tržišta kompanija prilagodila primjenom nove organizacije poslovanja čiji je cilj povećanje efikasnosti i produktivnosti.

HŽ-u 62 posto ukupnih dotacija i subvencija
Posebna su priča Hrvatske željeznice. U 2007. pet njenih društava je ostvarilo (konsolidirano) dobit u iznosu od gotovo 26 milijuna kuna, što je, stoji u izvješću Vlade, prije svega rezultat povećanja prihoda od prijevoza uz povećanje produktivnosti za 14 posto. Ono što HŽ čini posebnim je njegova ovisnost o državnom proračunu - prihodi iz državnog proračuna čine 49 posto ukupnih ostvarenih prihoda HŽ-a i u 2007. su iznosili 1,8 milijardi kuna. Željeznice gutaju lavovski dio ukupnih subvencija i dotacija državnog proračuna - 62 posto od ukupnih gotovo tri milijarde kuna za 11 trgovačkih društava, koliko ih je u 2007. ostvarilo prihode od subvencija i dotacija (iza HŽ-a je Jadrolinija s 317,9 milijuna kuna subvencija, što čini 11 posto njenih prihoda). Investicije u ta trgovačka društva vode se, naravno, kao posebne stavke.

Ne treba zaboraviti ni to da je država preuzela sve ugovorene kredite koje su HŽ ugovorile do 1. siječnja 2006., odnosno 4,7 milijardi kuna. Obveze prema tim kreditima iznosile su 3,9 milijardi kuna, navedeno je u Vladinim dokumentima. To je djelić dugogodišnje priče o restrukturiranju željeznica koje je kulminiralo 2006. i 2007. godine. Do 2005. tvrtka HŽ je poslovala s gubitkom - tu je godinu kumulirani gubitak dosegnuo 3,5 milijardi kuna, a država ga je pokrila tako da je iz imovine Hrvatskih željeznica d.o.o. izdvojila kapital koji čini javno dobro (željezničku infrastrukturu u iznosu od šest milijardi kuna) i na teret tog kapitala pokrila kumulirani gubitak. Javno dobro dano je na upravljanje HŽ Infrastrukturi d.o.o.

Sukus dosadašnjeg restrukturiranja HŽ-a jest dobit od 50 milijuna kuna u 2005., 15 milijuna kuna u 2006. godini, 26 milijuna kuna dobiti u 2007., a 2008. godinu HŽ bi ponovno trebao završiti s gubitkom. Prema procjeni Davorina Kobaka, predsjednika Uprave HŽ Holdinga, gubitak bi mogao iznositi 60-70 milijuna kuna, “ovisno koliko ćemo uspjeti naplatiti do kraja godine“.

I željeznice osjećaju recesiju
Kobak nam kaže kako se iz godine u godinu subvencije za HŽ smanjuju i kako se kompanija ubrzano priprema za otvaranje mreže, što bi se trebalo dijelom dogoditi početkom 2010., a u potpunosti 2012. godine. Prvi će se otvoriti Cargo, njemu će biti i najteže jer se prijevoz tereta u pravilu ne smije subvencionirati, a on je i u 2008. bio najslabija karika u HŽ-u. Uprava je izvijestila da je prijevoz tereta počeo padati već u ljeto 2008., a produbljivanje recesije u europskim zemljama direktno se odražava na taj segment prometa. S putničkim prijevozom je već bolje - Uprava je ponosno objavila kako joj promet u tom segmentu raste i kako je prvi put broj putnika koji se koristio željeznicom premašio broj putnika u cestovnom prometu. I u budućem otvaranju željezničkog prometa prijevoz putnika će bolje proći jer prema pravilima EU lokalna vlast može subvencionirati pruge koje njoj trebaju.

Usprkos gubicima Kobak je optimist i uvjeren je da željeznice mogu biti profitabilne te da je restrukturiranje moguće “ako to ministarstvo, menadžment i sindikati žele“. Puno toga je, upozorava, na državi jer ona određuje da se neke pruge drže otvorenima, iako po njima vozi vlak sa samo dva putnika. U svakom slučaju željeznice će u 2009. dobiti oko 300 milijuna kuna manje nego u 2008., ukupno 2,8 milijardi kuna, računajući i investicije.

HEP ispod praga rentabilnosti
Slično kao i ostala velika poduzeća koja negiraju da su izvor sve veće nelikvidnosti, i u HŽ-u kažu da su uredni platiše. Prema podacima Uprave krajem rujna 2008. obveze HŽ-a prema dobavljačima iznosile su 667 milijuna kuna (to je 93 milijuna kuna manje nego krajem 2007.). a prosječan rok plaćanja je 108 dana.

Prema informacijama iz Vlade ukupne obveze (dugoročne i kratkoročne) 18 trgovačkih društava (bez CO i Hrvatskih voda) u 2007. iznosile su nevjerojatnih 53,9 milijardi kuna, 19 posto više nego u 2006. godini. No, kažu u Vladi, ukupne dospjele obveze manje su za 27 posto, dok je iznos raspoloživih novčanih sredstava povećan za 10 posto, što je rezultiralo smanjenjem novčanog deficita za 40 posto u odnosu na 2006. godinu. Deficit je na kraju 2007. ipak iznosio golemih 1,8 milijardi kuna, a u najveće probleme s plaćanjem već tada je zapao HEP. Službeni podaci ukazuju na to da je HEP već krajem 2007. pao ispod praga rentabilnosti, odnosno na 100 kuna rashoda tvrtka je imala samo 101 kunu prihoda. Dospjele obveze Grupe prema dobavljačima tada su iznosile gotovo 900 milijuna kuna, a ukupne obveze društva prema dobavljačima 2,6 milijardi kuna, čak 51 posto više nego godinu prije toga.

Edukacija jedini lijek
“Za kontinuirano povećanje efikasnosti potrebno je i kontinuirano educiranje. U hrvatskim je prilikama još i veći naglasak na tome, a posebno kad je riječ o tvrtkama u državnom vlasništvu“, napominje Pulić, dvojeći jesu li vlasnici i uprave uopće svjesni da godišnje samo zbog izgubljenog (neodrađenog) radnog vremena nacionalno gospodarstvo gubi oko 14,8 milijardi kuna.

Na pitanje kako će poduzeća u većinskom državnom vlasništvu utjecati na poslovanje ostalih poduzetnika, odnosno hoće li ona ponovno postati jedan od glavnih izvora nelikvidnosti, Mladen Vedriš, predstojnik Katedre za ekonomsku politiku na Pravnom fakultetu Zagreb i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost, nije imao jednoznačan odgovor. Kaže da je to složeno pitanje.

“To je kao kada se u prometu na jednom raskrižju dogodi zastoj i tada počinje opća gužva. Ali, ona se istovremeno širi brzo i u koncentričnim krugovima. Tako je i s nelikvidnošću, bez obzira na to što je u nacionalnoj ekonomiji njena ishodišna točka“, metaforičan je Vedriš. Kaže da se teško može uspoređivati i produktivnost državnih i privatnih poduzeća jer je riječ o teško usporedivim kategorijama. Razlika je, nastavlja Vedriš, u kapitalnoj opremljenosti, startnim pozicijama, kriterijima mjerenja, spremnosti na promjene....

Kako god bilo, bit će zanimljivo vidjeti hoće li Vlada, kad tamo negdje krajem 2009. povede raspravu o poslovanju poduzeća u svom vlasništvu tijekom prijelomne 2008, samo post festum zbrojiti gubitke i posegnuti u državni proračun. Ili će, recimo, odlučiti oduzeti automobile neuspješnim menadžerima.