0

Ima li Hrvatska odgovor na energetski udar

Poskupljenje energije sasvim je izvjesno, ali ne treba zaboraviti da je krojenje njene cijene čvrsto u rukama Vlade, a loše je kada se punjenje proračuna u velikoj mjeri temelji na oporezivanju energetike. Domaće gospodarstvo pritom ima dvostruko nižu energetsku učinkovitost u odnosu na EU

Piše Edita Vlahović Žuvela

Onog trenutka kad je na Ininim crpkama, netom poslije parlamentarnih izbora, cijena eurodizela prvi put dosegnula cijenu eurosupera 95, kao da je pala još jedna barijera. Odjednom su cijene - energije i hrane pa onda svega ostalog - nakon dugo, dugo vremena postale hit tema, uz neizostavno procjenjivanje inflacije, naravno naviše. Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak izjavio je da će ova 2008. za biznis biti vrlo komplicirana godina zbog, kako je rekao, popriličnih inflacijskih pritisaka dijelom uslijed rasta cijene nafte, a dijelom rasta cijene hrane. U tom je trenutku iz HEP-a stigla neslužbena najava kako će zatražiti poskupljenje električne energije za oko 20 posto, a ankete ukazuju na to da barem četvrtina poduzeća planira rast svojih cijena u prva dva-tri mjeseca ove godine, nerijetko u dvoznamenkastim postocima.

Jesu li takve najave realne, hoće li i koliko struja doista poskupjeti, kako će Ina krojiti cijene naftnih derivata, kako će se cijene energenata odraziti na ostale sektore, kako će reagirati Vlada, samo su neka od pitanja na koje je traženje odgovora u ovom trenutku najsličnije gledanju u kristalnu kuglu. Tako se guverner Željko Rohatinski baš začudio što neki ekonomski analitičari i Vlada ustraju na prognozi o kretanju inflacije u ovoj godini na razini od 3,5 posto, cijelom postoku niže od procjene središnje banke.

“Ne razumijem te prognoze, to su neralno niska očekivanja s obzirom na prijenos razine cijena iz 2007. u ovu godinu“, izjavio je guverner krajem prosinca, dodajući kako kriza na svjetskim tržištima još nije dosegnula vrhunac te da se ne može sa sigurnošću otkloniti mogućnost utjecaja na Hrvatsku.

Izloženost energetskim poremećajima
“Procjenjujemo da će inflacija biti viša nego ove godine - oko 4,5 posto nasuprot ovogodišnjih 2,8 posto - ali da će se pred kraj godine, kad prestane djelovati bazni efekt, stabilizirati na nižim razinama“, složila se s guvernerom Jasna Belošević Matić, direktorica Centra za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore.

Belošević Matić je pojasnila da su prosječne godišnje cijene energije kod proizvođača u prvih jedanaest mjeseci 2007. porasle za 3,6 posto, što je gotovo dvostruko manji rast u odnosu na onaj iz istog razdoblja pretprošle godine (6,7 posto) uslijed povoljnog utjecaja nižih cijena u prvom dijelu godine.

“Znatniji rast cijena energije od rujna će se običnom matematičkom logikom prenijeti u 2008., odnosno svakako u njen prvi dio, što će se odraziti i na razini godišnjeg prosjeka. Ali, nakon tog baznog efekta, ovisi dosta toga o kretanjima cijena sirovina na svjetskom tržištu koje je teško predvidjeti, no mislim da će se one ipak stabilizirati“, kaže Belošević Matić.

Komentirajući utjecaj globalne krize na domaće tržište Đuro Popijač, glavni direktor HUP-a, podsjeća kako je Hrvatska otvorena, relativno visokozadužena zemlja koja je ovisna o uvozu energije.

“Hrvatska je značajno izložena energetskim i drugim poremećajima na vanjskim tržištima, a u zemlji nisu adekvatno razvijene sposobnosti preveniranja i upravljanja eksternih poremećaja i rizika. Napredne, poglavito energetski siromašne zemlje promišljaju i oblikuju svoju energetsku budućnost za idućih 20-25 godina, a mi nemamo cjelovitu dugoročnu energetsku strategiju“, naglasio je Popijač.

Vlada osigurala energetsku sigurnost
U Ministarstvu gospodarstva očekivano se nisu složili s takvom ocjenom. Uz objašnjenje kako je Željko Tomšić, pomoćnik ministra za energetiku, previše zauzet obvezama da bi nam odgovorio na pitanja, stav Ministarstva iznio nam je glasnogovornik Domagoj Vričko.

“Aktualna Vlada RH napravila je razvojni bum u hrvatskom energetskom sektoru, i to je jedina činjenica”, izjavio je Vričko, dodajući kako je najbolji primjer cjelovita plinofikacija kontinentalne Hrvatske i riječkog područja. “Također, započeta je i gradnja plinovoda prema krajnjem jugu Hrvatske, čime će se osigurati jeftiniji i ekološki prihvatljiviji energent za hrvatska domaćinstva, ali i gospodarstvo Dalmacije (turizam i proizvodnja). Donesena je strategija plinofikacije otoka, osigurala se diversifikacija dobavnih pravaca upravo za plin te su se dogovorili novi projekti koji su Hrvatsku etablirali kao europsko energetsko raskrižje. Primjer je TAP - Trans Adriatic Pipeline i Jonsko-jadranskog prstena kojim će se dobavljati plin za hrvatske potrebe iz Azije, ali i zarađivati na transportnoj naknadi. Još jedan izvrstan primjer se nalazi u elektroenergetskom postrojenju Žerjavinec, kojim je Hrvatska postala presudan punkt za transfer električne energije od istoka prema zapadu”, kaže Vričko i dodaje da je Vlada tijekom prošlog mandata uključila Hrvatsku u PEOP-a (Pan European Oil Pipelinea) kojim bi se nafta trebala isključivo cjevovodima transferirati iz Kaspijskog bazena zapadnoj Europi. PEOP-om bi se zemlji trebao osigurati dodatni naftni dobavni pravac za Hrvatsku, ali i zarada od transfera nafte preko Hrvatske.

“Vlada je osigurala najvišu razinu energetske sigurnosti za hrvatsko gospodarstvo i građane od hrvatske neovisnosti”, zaključio je Vričko.

Na pitanje hoće li HEP dobiti zeleno svjetlo za poskupljenje električne energije (i za koliko), Vričko je odgovorio kako ne može reći što će nova Vlada odlučiti i kako će djelovati. Podsjetio je ipak da električna energija, “unatoč velikim devijacijama na energetskom tržištu posljednjih godina, nije poskupljivala duže od dvije godine. Sirovina za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj je u velikoj mjeri upravo plin čija se cijena na tržištu u posljednjih godina uvelike poremetila te bi mogla utjecati na proizvodnju i samim time na cijenu struje”.

Razlika u računicama
Poskupljenje energije sasvim je, dakle, izvjesno. Hrvatska uvozi 40 posto svojih potreba za plinom, najvećim dijelom od ruskog Gazproma koji je najavio da će ove godine povisiti cijene za 18 posto. U Ini se još ne žele izjasniti hoće li i za koliko tražiti povećanje cijene plina, ali jasno je da će ona ovistiti o kretanju cijene nafte. A ona je, prema računici HGK-ovog Centra za makroekonomske analize, na svjetskom tržištu u 2007., do kraja studenoga, porasla ukupno 45,3 posto, odnosno sa 61 USD za barel krajem prosinca 2006. na gotovo 89 USD. U Ini su, međutim, izračunali da je nafta na svjetskom tržištu u 2007. porasla za samo 10 posto, a da su na njenim crpkama poskupljenja bila još skromnija - Eurosuper samo 0,5 posto, a Eurodizel 1,8 posto.

S Ininom računicom ne slažu se u Centru za makroekonomske analize. Direktorica Centra tvrdi da su maloprodajne cijene naftnih derivata na domaćem tržištu u prvih jedanaest mjeseci 2007. porasle u prosjeku za 10,8 posto, od najmanje 3,6 posto za Euro 95 do najviše 14,4 posto za Eurodizel i loživo ulje. “Odnosno, znatno su više porasle cijene dizelskih goriva, prosječno za 15,7 posto, nego benzinskih goriva, prosječno za 5 posto“, kaže Belošević Matić, dodajući kako se razlog takvog nerazmjera rasta cijena ovih vrsta goriva krije u činjenici da je Vlada zacrtala zadržavanje cijene Eurosupera 95 na razini do 8 kuna po litri te je uvodeći plivajuće trošarine na naftne derivate snizila trošarine samo na benzinska goriva, dok su trošarine na dizelska goriva ostale nepromijenjene.

Akademik Zlatko Hill, dopredsjednik znanstvenog vijeća za naftu HAZU, podsjeća kako je potrošnja dizel goriva u odnosu na benzin posvuda u svijetu porasla te da su se njihove cijene izjednačile (ranije je dizel bio u prosjeku 20-ak posto jeftiniji). Hill smatra da će ubuduće dizel biti i skuplji od benzina, što će se odraziti na cijene transporta, a preko njega i na ostale gospodarske sektore. Akademik Hill ističe da je krojenje cijena energije (a ona u svim gospodarskim tijekovima sudjeluje od 25 do 30 posto, ovisno o gospodarskoj strukturi i tehnološkoj razvijenosti) čvrsto u rukama Vlade, i to iz nekoliko razloga. Porezna politika možda je najvažniji.

Porez na porez
“Ključno je upravljanje poreznim prihodom. U svijetu su jako velike razlike u oporezivanju naftnih derivata. I u zemljama EU velike su razlike u porezu na dodanu vrijednost, odnosno taksama, što znači da nema nekog principijelnog rješenja u oporezivanju derivata. Dakle, Hrvatska ima dovoljno prostora da vodi drukčiju politiku jer je loše kada se punjenje proračuna u velikoj mjeri temelji na oporezivanju energetike. Pogotovo je loše što sada plaćamo porez na porez, a još je gore što se velik dio poreznih prihoda čini netransparentnim“, kaže Hill.

U Hrvatskoj sada, naime, trošarine čine prosječno 17,4 posto ukupne maloprodajne cijene naftnih derivata. Ako se tome pribroje naknade za Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste, što sve zajedno čini osnovicu za PDV, na prosječno 32 posto cijene se može utjecati poreznim rasterećenjima, odnosno smanjenjem naknada. Sumarno, Vlada može utjecati na gotovo 50 posto maloprodajne cijene tako da smanji trošarine i/ili naknade za HAC i HC. Vlada ima i drugu mogućnost, da promijeni osnovicu za PDV tako da iz osnovice isključi trošarine i naknade za HAC i HC, dakle da odustane od ubiranja poreza na porez.

Dvostruko niža energetska učinkovitost
“Međutim, članicama EU nije preporučljivo zadirati u posebne poreze kako bi smanjile cijene naftnih derivata, pa će Vlada morati odvagnuti koliko je moguće provesti porezne promjene u trenutku približavanja Hrvatske EU“, upozorava Belošević Matić. Akademik Hill smatra pak da će upravo zbog ulaska Hrvatske u EU sadašnje određivanje osnovice za PDV postati neodrživo te da će se iz istog razloga morati mijenjati i izvanproračunski status HAC-a i HC-a.

No, i osim toga Vladi ostaju na raspolaganju druge mjere, ponajprije značajnije poticanje razvoja i iskorištenja alternativnih izvora energije čime bi se smanjila uvozna zavisnost, kao i povećanje efikasnosti iskorištenja energije. Jedna od mogućnosti je i uvođenje programa štednje u prometu za stanovništvo te poticanje supstitucije cestovnog prijevoza prijevozom željeznicom ili vodom.

“To su, naravno, dugoročne mjere, ali se njima treba ozbiljno baviti jer se svi slažu kako je vrijeme jeftine nafte prošlo“, kaže Belošević Matić.

Najosjetljiviji sektori na povećanje cijena energije su prijevoz, skladištenje i veze, hoteli i restorani, rudarstvo i vađenje te prerađivačka industrija. U HUP-u i HGK slažu se, međutim, da ne treba očekivati veliko povećanje njihovih cijena jednostavno zato što će poduzećima iz tih sektora jaka konkurencija na tržištu bitno suziti prostor za znatnija poskupljenja.

“Velika većina poslodavaca koja posluje u konkurentnom okruženju neće moći prenijeti povećanje cijena ključnih inputa na cijenu proizvoda ili usluge. To se posebno odnosi na hrvatski izvozni sektor gdje je niskoprofitabilan turizam osobito eksponiran“, ocijenio je Popijač. Naravno, u cijeloj priči treba imati na umu da domaće gospodarstvo pati od dvostruko niže energetske učinkovitosti u odnosu na prosjek EU, da izloženost energetskim udarima velikim dijelom ovisi dakle o samim poduzećima. “Poslodavci će biti prisiljeni provoditi striktne mjere štednje energije, daljnja restrukturiranja i promjene poslovnog programa“, smatra Popijač i nimalo optimistično zaključuje kako će novi značajni dodatni troškovi ne samo umanjiti uvjete za napredak tvrtki već će mnogima zaprijetiti nestankom.