0

Čarobnjak iz Oza

Piše Većeslav Kocijan, glavni urednik mjesečnika Eukonomist

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić predstavio je svoje antirecesijske mjere. Kaže, bez rezanja prava zaposlenih, bez otpuštanja, bez odustajanja od planiranih investicija... uštedjet će u ovogodišnjem proračunu oko 300 milijuna kuna, koje će usmjeriti u razne potpore - od socijalnih do onih obrtnicima i poduzetnicima.

Gradski proračun za 2009. veći je od prošlogodišnjeg oko 8 posto. Već je u trenutku kad je rađen bilo jasno kako s dolazećom krizom neće biti održiv. Bandić ni sada, kad su plaće državnih službenika smanjene za 6 posto, kad više nije upitan pad BDP-a na razini države već je samo pitanje koliki će biti, kad se dijele otkazi... ne odustaje od svojih 8 milijardi nego ih samo preraspodjeljuje. A to što činjenice govore kako tih novaca jednostavno neće biti... Što bi rekao Hegel - tim gore po činjenice.

Tu je, naravno, i pitanje kako je moguće s takvom lakoćom, primjerice u zagrebačkom proračunu, uštedjeti 300 milijuna kuna, a da se nikoga ne ošteti i zašto to nije učinjeno kad je proračun pravljen? To je neshvatljivo i nedopustivo, poput, primjerice, izjave predsjednika Uprave Hrvatskih šuma da će na zahtjev premijera, a samo promjenama u radnom procesu, uštedjeti ove godine 123 milijuna kuna! Pa zašto to nije učinio svih ovih godina i zašto ga nakon toga nitko nije smijenio?

Jer, predizborno vrijeme u ovoj zemlji, bilo na lokalnoj ili na nacionalnoj razini, uvijek je bilo vrijeme čarolija i čarobnjaka. Ono što je zabrinjavajuće i što govori više o "nama" negoli o "njima" jest činjenica da sva ta predizborna obećanja, sve te laži i obmane, gotovo da nikoga ne smetaju, već su prihvaćene kao nešto - "normalno". I unatoč svemu isti likovi iznova dobivaju izbore.

Eto, kad bi izbor bili, ako ne svaki dan a onda barem jedamput mjesečno, gdje bi nam bio kraj...