0

Tko je jamio - jamio

U EK su nakon otkrića mjerila, odličnog mehanizma za guranje reformi, kolekciji ideja pridodali i klauzulu o dobrosusjedstvu. Hoće li to koristiti u rasplitanju sporova u regiji, ostaje da se vidi. No, vrijeme popuštanja i gledanja kroz prste radi viših ciljeva i interesa je prošlo

Piše Lada Stipić-Niseteo

Barrosova izjava kako bi Hrvatska mogla završiti pregovore u prvoj polovici iduće godine zaista je bila bomba. Taman je svako uho zainteresirano za integracije naviknuto na glazbu kraja iduće godine, da bi predsjednik Europske komisije zašuškao mrkvicom točno ispred nosa svih reformskih snaga u Hrvatskoj. Uključujući bičeve Božje, hrvatsku inačicu koordinatora u završnoj fazi pregovora i onu poveliku skupinu marljivih te slabo plaćenih stručnjaka koji su zapravo motor cijelog tog procesa i koji će, prema svim dosadašnjim trendovima, završiti u hrvatskoj kvoti dužnosnika EU-institucija, ostavljajući doma nenadoknadivu prazninu.

Proces i u slučaju Hrvatske stopiraju - političari. Zbog toga se i veliki dio posla mora završiti tijekom preostalih dana, do isteka lipanjskog roka za predaju svih mjerila za otvaranje, jer je za to bila premalo jedna godina, istina predizborna, ali to baš i nije neko opravdanje. Naravno, i šef eurovlade i njegov povjerenik za proširenje iznijeli su slatku ponudu, podsjećajući kako sve ovisi o Hrvatskoj. Komisija će pretresti svu pristiglu dokumentaciju, možda se i odmah složi kako su papiri na mjestu i da se reforma pravosuđa ili organa državne uprave zaista događa, makar u virtualnom svijetu akcijskih planova s izgledima da se jednog dana preseli u realan svijet građana i tvrtki u Hrvatskoj. No, Hrvatska mora dokazati da je učinila sve što je trebala za otvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja - javne nabave, tržišno natjecanje, pravosuđe i temeljna prava. To znači da je na putu restrukturiranje brodogradilišta, obveza još iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te da je zadovoljila preduvjete uklanjanja suspenzije na dio sredstava pretpristupnih fondova EU, nakon što je Zagreb ozbiljno upozoren kako je koordinacija loša, organizacija očajna, sustav ne radi i apsorpcija pomoći bliža je nuli negoli prosjecima.

Bude li sve to u redu i dobije prolazne ocjene Hrvatska će početkom studenoga, uz objavljivanje redovite godišnje analize napretka za cijelu čekaonicu za EU, doznati i provizorni kalendar kako će se stvari odvijati. Hoće li to biti Barrosova prva polovica godine kako bi ispregovarani sporazum potvrdio sadašnji, a ne novi saziv Europskog parlamenta, ili druga polovica uz želju da se tehnički završetak pregovora dogodi za mandata ove komisije, znači na četvrtu godišnjicu od početka pregovaranja. Ili će se posao i dalje otezati.  Glavnina lopti je na terenu Hrvatske, osim što EU treba izraditi svoja pregovaračka stajališta za najmanje šest poglavlja i smilovati se te maknuti sa sidrišta ribarstvo. Nastavak procesa je zanimljiv jer su i tu moguća iznenađenja. Princip je da se sva poglavlja privremeno zatvaraju, a proces je gotov kad su obje strane zadovoljne i zadovoljene, ali ništa nije gotovo dok sve nije gotovo, objašnjavali su nestrpljivima iz prošlog kruga proširenja. Svi detalji unose se u nacrt pristupnog sporazuma. Dokument sadržava sve prijelazne aranžmane, ali i sve sigurnosne mjere. Hrvatska možda neće uspjeti “izboksati“ izuzeća od plaćanja PDV-a za neke kritične proizvode i usluge (je li tu i navodni zahtjev da se od plaćanja poreza izuzme Katolička crkva?), ali će biti počašćena neizbježnim setom sigurnosnih klauzula.

Sigurnosne klauzule EU trenira na Bugarskoj i Rumunjskoj, a one su jedini način, osim slanja na Europski sud i kazni, da se tamošnje državne administracije pomaknu i počnu raditi svoj posao. Tek je prijetnja kako će poljoprivrednici ostati bez potpora uspjela učiniti presedan u pravilu da su reforme gotove u trenutku kad kandidatska zemlja postane članica.

U priči o novom valu proširenja iskustva dobrosusjedstva bit će ugrađena u pristupni sporazum. S Hrvatskom, a potom i s ostalim Zapadnobalkancima. Izgledna je klauzula u Pristupnom sporazumu po kojoj bi se nova članica suzdržala od stopiranja susjedstva na integracijskom putu. Poučak kako spriječiti ljubavne ispade s obje strane granice u praksi su odlično osmislili Slovenci, i to oko zaista minornih stvari. Objektivno gledajući ta su pitanja isticana više radi predizbornih kampanja i političkih natezanja u obje zemlje negoli stvarni problemi. No, Hrvatska je tu izgubila pola godine u pregovaračkom procesu. Znajući kako to izgleda kada se tužbe protiv genocida vuku po haškim sudištima u EK su nakon otkrića mjerila, odličnog mehanizma za guranje reformi, kolekciji ideja pridodali i klauzulu o dobrosusjedstvu. Hoće li svi ti zaslađivači, mrkve i batine koristiti da se raspletu sporovi u regiji, pokazat će vrijeme. Svrha je klauzule da se EU osigura od svih ispada i ucjena.

Vrijeme popuštanja i gledanja kroz prste radi viših ciljeva i interesa je prošlo. Kako bi rekao onaj slikoviti general/poduzetnik, tko je jamio - jamio! Možda je bolje ni ne pokušavati izračunati cijenu gubitka zbog odlaganja početka pregovora u slučaju Gotovina, natezanja oko ZERP-a, usporavanja u predizbornoj godini. Jamili su vještiji i sposobniji! Vrijeme prošlo.