0

Drugi susjed

U hrvatskom su se pregovaračkom procesu udružile dvije efikasne kočnice - dobrosusjedstvo s jadranskih obala i predizborna godina

Piše Lada Stipić-Niseteo

S točke gledišta EU Mađarska nema problema s Hrvatskom. Iako sad dijele šengensku granicu i iako je Mađarska jedna od 27 članica u pregovaračkom procesu, susjedi dosad nisu iskoristili niti jednu mogućnost od raspoloživih im 33, koliko je poglavlja na tapetu za pregovaranje, kako bi namaknuli kruha preko pogače, izborili se za povoljniju poziciju, možda malo maknuli granicu ili ispeglali neku povijesnu nepravdu. S Hrvatskom dijele dno Panonskog mora, što je manji problem od Jadranskog. U povijesti približavanja EU iskusili su svoju porciju problema s Austrijancima. Bilo je ucjenjivanja, protesta i golemih zahtjeva, no sve se uspjelo srediti jer je u pošlom valu proširenja upotrebljavano najefikasnije sredstvo prevencije dobrosusjedstva, politička volja da se proširenje dogodi bez obzira na okolnosti. Mađari su, istina, iskoristili zakašnjenje Rumunjske kako bi osigurali veća prava tamošnjoj mađarskoj manjini. No, objektivno legitimni zahtjevi nisu išli do mjere da je Rumunskoj u bilo kojem trenutku stopirano neko poglavlje ili proces integriranja strateški doveden na tanak led.

Krug opraštanja dugova
Prošli je krug proširenja bio označen opraštanjem dugova ili grijehova iz prošlosti, ili oboje. Otpisani su Beneševi zakoni i egzodus Nijemaca, naprimjer. Nakon određenog natezanja, više stoga što tadašnja EU nije znala je li baš u redu najsjevernijeg Balkanca pripustiti u klub ili ne negoli zbog zahtjeva talijanskih optanata, problem Slovenije je riješen kompromisom s imenom tadašnjeg ministra vanjskih poslova predsjedajuće Španjolske, Solane. Austrija je također muljala, njeno je ekološki osviješteno vodstvo nuklearku Krško čak proglasilo ruskim, a ne Westinghouseovim produktom. Srećom po čekaonicu, moć političke volje da proširenja bude i ovdje je bila zec iz šešira. Proširenje se dogodilo, glatko i bez potresa, i danas se svi dive kako je potvrda pameti i dalekovidnosti EU u činjenici da je nova članica Slovenija prva ušla u eurozonu i prva preuzela polugodišnje kormilarenje zajednicom.

Drugi susjed Hrvatske, Mađarska, nevidljivi je susjed, iako u hrvatskom pregovaračkom timu zaista s puno pohvale ističu koliko im znači potpora Budimpešte. Mađarima je Hrvatska unutra - interes.

Talijanski pak susjed uspješno koristi svoga manjeg, slovenskog, za tjeranje agende koja je u potpunom raskoraku sa svetim principima ekologije i očuvanja resursa na Jadranu, i to nakon što se nenalaženjem pola minute za izglasavanje ratifikacije SSP-a svojevremeno izborila za otvaranje tržišta nekretninama u “našim istočnim pokrajinama“.

Slovenski susjed također ima neke planove, makar su u koliziji s međunarodnim zakonima. Prvi se susjed zaklinje da želi Hrvatsku što prije vidjeti unutra, ali istodobno neiskreno, kako to biva u svim EU poslovima gdje se maše principima i temeljnim vrijednostima, strateški postavlja klipove. Čak ni Europska komisija više ne iznalazi obrazloženja zašto poglavlja Ribarstvo, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika te Promet i Energetika toliko dugo čekaju milost za nastavak procesuiranja.

Strah europske komisije
U hrvatskom su se pregovaračkom procesu tako udružile dvije efikasne kočnice - dobrosusjedstvo s jadranskih obala i predizborna godina, koja je od reformiranja napravila patetičnu predstavu pa joj je ukidanje nula promila preče od reformiranog pravosuđa i antikorupcije. No, priče o susjedima ne prestaju.

Podučeni iskustvom Slovenije i njenim ustrajanjem na stvarima koje bi se u nekom iskrenijem svijetu mogle brzo riješiti, u za to nadležnoj instituciji, Europskoj komisiji, sa strahom gledaju na moguće dobrosusjedske komplikacije u ostatku čekaonice. Recimo, ako se dogodi da Hrvatska uđe prije ostalih, mogući je scenarij da Hrvatska zaista počne tražiti što misli da zaslužuje.

Komisijini operativci ponekad spominju takav rasplet - u igri su ipak ulozi viši od gospodarski nevažne jadranske vale i jednog ministarskog ega - pa je stoga razumljivo razmišljanje kako je bolje da zapadnobalkanska ekipa uđe, kad već ulazi, u komadu da ne bi bilo dobrosusjedstva. U Uniji se računi iz prošlosti drukčije naplaćuju. Hrvatska, naravno, ima opciju da bude Mađarska ili Slovenija, a možda je na prvo i prisile.

Kako stvari baš nisu tako jednostavne upućuje šutnja članica EU zbog sporih pregovora. Čak i kada se na tiskovnoj konferenciji, na kojoj su Srbiji obećana brda i doline ako ne izabere radikala za predsjednika, čuje kako Srbija sa sedam godina zaostatka u procesu zaista može stići Hrvatsku. Dobrodusjedstvo će prestati kad oni preko međudržavnog plota postanu rođaci u zajedničkoj kući, samo - po koju cijenu?